“Meni je život igra, tako stvaram, bez puno nekih planova. Veseli me svaki novi projekt, učenje novih stvari, svaki novi dan. Svaka izložba ima svoju priču i u svakoj uživam”, rekla nam je Andreja Živko čija se izložba “Andrejin štafelaj” može pogledati u izlozima Knjižnice Kustošija u Ilici u Zagrebu do 1. kolovoza 2025. godine.

Izložba je postavljena u sklopu ciklusa O’bojeni zidovi, posvećenog suvremenoj hrvatskoj ilustraciji, a koji organizira Kulturni klub O’grada. Predstavljene ilustracije dio su istoimene slikovnice “Andrejin štafelaj”, u izdanju Naklade Semafora, prema tekstu Silvije Šesto. Knjiga je inspirirana radom umjetnice i njenim osebujnim pristupom slikanju i uljepšavanju svijeta oko sebe – od platna i predmeta do prostora u kojima boravi. U središtu priče je lik susjede Anđele, koja, očarana Andrejinim slikarskim umijećem, kradomice uzima njezin štafelaj nadajući se da će tako postati “kao ona”. No, brzo otkriva da stvaralaštvo ne dolazi iz tuđe opreme, već iz vlastitog identiteta.

Živko je rođena 1977. u Koprivnici, obrazovala se u području predškolskog odgoja i dug niz godina radila je u vrtiću, gdje se istaknula kao voditeljica likovnih radionica. Nakon 15 godina rada s djecom, posvetila se slikarstvu i ilustraciji. Najviše se bavi ilustracijom i koristi kombinirane tehnike. Ilustrirala je brojne slikovnice domaćih autora, a izlagala je na dvadesetak samostalnih i tridesetak skupnih izložbi. Živi i stvara u Đurđevcu, gdje je sama uredila umjetnički prostor poznat kao Mala vila Živko, te u Zagrebu, gdje djeluje u ateljeu na Gornjem gradu.

U intervjuu za Generaciju upitali smo je o počecima u umjetnosti, njezinim ilustracijama, inspiraciji za stvaranje, projektima i planovima za dalje te što bi poručila mladima koji tek kreću u svijet umjetnosti.

Foto: Andreja Živko

‘Uvijek su me privlačile boje’

Od kuda ljubav prema likovnoj umjetnosti? Kako su izgledali vaši počeci?

Kad sam bila mala uvijek sam imala potrebu da nešto izrežem, nalijepim, crtkam i farbam, čak je baka sakrivala neke predmete da ih sačuva od mene. Uvijek su me privlačile boje, nešto drugačije i neobično. Uvijek sam bila dijete koje bi nešto stvaralo. Zapravo, to je dio mene i nastavilo se, nema baš nekog posebnog početka.

Možete li se predstaviti našim čitateljima. Kako biste opisali svoj umjetnički put? Koliko izložbi imate iza sebe i koju biste posebno izdvojili?

Ne bih ja tu puno pričala o sebi, meni je život igra, tako stvaram, bez puno nekih planova. Veseli me svaki novi projekt, učenje novih stvari, svaki novi dan. Svaka izložba ima svoju priču, u svakoj uživam i ne bih izdvojila jednu, sve su mi drage i posebne.

Kako su nastale ilustracije za slikovnicu “Andrejin štafelaj”? Koju tehniku koristite i od kuda vam inspiracija? 

Ideja književnice Silvije Šesto me oduševila. Ona je prepoznala kako stvaram i živim, napravila je moju biografiju, koju sam trebala samo obojati, tako da nije bilo teško uči u priču.

Uvijek je prisutna kombinirana tehnika, pun stol akrilnih boja, flomastera, masnih boja, drvenih bojica, ljepila, kolaža…

Foto: Andreja Živko

‘Slikovnica ima divnu pouku’

Kako biste opisali radnju slikovnice i koliko vas se dojmila priča i sama pouka? Kako izgleda proces stvaranja jedne slike i koliko traje?

Slikovnica ima divnu pouku – razvijajte maštu, budite svoji i nemojte uzimati tuđe ideje, radove.

Kad radim slikovnicu onda je to proces gdje su po cijeloj sobi razbacani papiri. Nikad ne radim jednu po jednu, već sve odjednom. Rade se podloge koje prate jedna drugu, izmišljaju se likovi, detalji…Vraćam se malo na prvu, malo na 23. stranicu. Te dane sam samo u toj priči, nema pravila koliko sati ili dana.

Preferirate li slikarstvo i ilustraciju ili rad s djecom u vrtiću? Što ste sve učili djecu na likovnim radionicama i kako ona doživljavaju umjetnost?

Volim sve što ste nabrojili. Vrtim se u krug i ne bi mogla raditi samo jedno.

Poticanje mašte mi je uvijek bio cilj. Poticanje da “nema” pogreške da se djeca slobodno izražavaju i ono najvažnije – uživaju u stvaranju. I da sretni odlaze s radionice.

‘Ne razmišljam o budućnosti’

Na kojim sve projektima trenutno radite i koje su vam želje za budućnost?

Upravo sam završila jednu novu slikovnicu, o budućnosti ne razmišljam jer živim dan po dan. Uživam u svojoj neobičnoj kućici u Đurđevcu gdje uvijek ima posla i ne nedostaje ideja za stvaranje.

Što biste poručili mladim umjetnicima koji tek ulaze u svijet umjetnosti?

To je nešto predivno, veliko bogatstvo. Stvarajte punim srcem bez kalkulacija, uživajte u tome i igrajte se kao djeca u vrtiću.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: O’grada/A.Z./Generacija.hr