“Nije lako stati u nečije cipele, ali to je moj posao – saznati što više informacija o čovjeku koji je ostavio veliki trag u sportu i približiti njegovu emociju i osobnost na filmu. To što se cijeli život bavim sportom mi je uvelike olakšalo trajanje priprema”, rekao nam je mladi zagrebački glumac Domagoj Nižić (27) poznat po ulozi Dražena Petrovića u filmu “Dražen”.
Domagoj je porijeklom iz Ljubuškog, a kod odabira studija prvotno je razmišljao o medicini kojom je okružen odmalena jer se njome bavi njegova majka i sestre. Na kraju se ipak odlučio za glumu, koju je zavolio u srednjoj školi. Diplomirao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, a uloga Dražena prva mu je glavna filmska uloga. U pripremama mu je, kako ističe, pomoglo to što se aktivno bavio odbojkom i pohađao Sportsku gimnaziju.
Prvu profesionalnu ulogu ostvario je u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar, a među novijim projektima ističe se uloga u hit komediji “Dok nas inteligencija ne rastavi” u zagrebačkom Kazalištu Knap. Trenutno radi na predstavi “Pas Matter” u režiji Tarika Filipovića koja će premijeru imati 26. veljače u Histrionima.
U intervjuu za Generaciju upitali smo ga o glumačkom pozivu, ulozi Dražena, novoj predstavi “Dok nas inteligencija ne rastavi” i suradnji s Anom Uršulom Najev, Ljubuški Teatar Festu koji je pokrenuo kao student, novim projektima i željama za 2025. godinu.
Foto: Ivan Mihaljević/Unimedia (Dok nas inteligencija ne rastavi)
Teški počeci u glumi
Od kuda ljubav prema glumi? Kako su izgledali vaši počeci i zašto ste se odlučili za ovaj poziv, a ne za medicinu?
Prvi susret s glumom dogodio se vrlo kasno – u srednjoj školi, Sportskoj gimnaziji, kada smo u sklopu dodatnih aktivnosti imali zadatak napisati predstavu i izvesti je za dan škole. Razvalili smo, ali i dalje nisam bio toliko “zagrijan” za glumu, privlačila me medicina. Na nagovor drugih ljudi, pokušao sam upisati Akademiju u Sarajevu. Početak kao svaki – težak, čudan, pun sumnje i preispitivanja…
Koliko vam znači uloga Dražena u filmu “Dražen”? Kako ste se pripremali za ovu nimalo laku ulogu? Koje je vaše mišljenje o Draženu Petroviću i kako je stati u cipele ovog obožavanog velikana? Je li vam pomoglo to što ste se bavili sportom, točnije odbojkom?
Uloga Dražena mi je zasigurno promijenila život na bolje, naravno. Nije baš da svaki dan glumac dobije priliku igrati biografsku ulogu, a uz to najvećeg hrvatskog sportaša svih vremena. Pripreme su bile košarkaške i glumačke. One košarkaške su bile dosta zahtjevnije. Treniranje gotovo svaki dan tijekom šest mjeseci. U početku nisam znao voditi loptu bez gledanja u nju, ali malo po malo, uz vrhunskog trenera Antu Prcu, rezultat je došao.
Glumačke pripreme su bile u mom ritmu. Pomogao mi je dosta stariji kolega Boris Isaković koji je odigrao možda i najviše biografskih uloga na ovim prostorima. Savjetovao me kako da uloga bude što vjerodostojnija, a da pritom zadržim svoju originalnost. Nije lako stati u nečije cipele, ali to je moj posao – saznati što više informacija o čovjeku koji je ostavio veliki trag u sportu i približiti njegovu emociju i osobnost na filmu. To što se cijeli život bavim sportom mi je uvelike olakšalo trajanje priprema, definitivno. Da se nisam bavio odbojkom, još uvijek bih trenirao košarku za film (smijeh).
Foto: Kinoteka/Ljubo Zdjelarević
‘Predstava je bombon za igrati’
Je li to vaša prva glavna filmska uloga? Koliko se rad na filmu razlikuje od onog u kazalištu i što preferirate?
Da, ovo je moja prva glavna filmska uloga. Ogromna je razlika u procesu rada na filmu i kazalištu, ali rezultat je u konačnici isti. Pored toga što ne možeš scenu vratiti u kazalištu i odigrati ju ponovno, isto tako moraš razmišljati o tome da te zadnji red čuje, da ti je određena rekvizita za scenu na predviđenom mjestu, ako se, primjerice, u sceni kravata ne može odvezati, a moraš ju skinuti da obučeš drugih kostim – smisliš alternativno rješenje na licu mjesta. Preferiram film.
Film “Dražen” je nominiran za Zlatni studio u kategoriji najboljeg filma. Koliko vam znači ova nominacija?
Uvijek je lijepo dobiti priznanje za svoj rad. Nagrade su super motivacija za dalje. Neka bolji pobjedi.
“Dok vas inteligencija ne rastavi” novi je hit kazališta KNAP. Kako vam je glumiti uz kolegicu Anu Uršulu Najev? Ona je Dalmatinka, a vi iz Hercegovine, baš kao i vaši likovi. Jesu li vam zato tako dobro legle uloge? Po čemu je ova predstava posebna i kako tumačite odlične reakcije publike? Je li tema pogođena za današnje vrijeme?
Predstava je fizički dosta zahtjevna, ali bombon za igrati. Kolegica Ana i ja igramo karaktere koji su vrlo slični nama i našoj generaciji. Borba je konstantna, sve je brzo, sve prolazi pored nas, sve grozote u svijetu koje se događaju uz ogroman tehnološki napredak, a rješenja da nam bude bolje – nigdje. Isto tako njih dvoje, Danijela i Martin, pokušavaju spasiti svoj brak uz pomoć umjetne inteligencije. Uspiju li – dođite pogledati u KNAP.
Foto: Ivan Mihaljević/Unimedia (Dok nas inteligencija ne rastavi)
‘Dolaze nam predstave iz cijele regije’
Pokrenuli ste Teatar Fest u studentskim danima. O kakvoj je manifestaciji riječ i od kuda ideja? Kakav je odaziv na manifestaciju i kada se održava?
Da, Ljubuški Teatar Fest osnovao sam još kao student glume. Cilj festival je da okupi djecu i mlade na jednoj velikoj kulturnoj manifestacija u malom gradu Ljubuški. Odaziv je zaista sjajan, festival je već u pripremi za četvrtu godinu održavanja. Dolaze nam predstave iz cijele regije, a također razmatramo opciju da uvedemo i nagrade, budući da tijekom godine stiže dosta prijava za sudjelovanje na festivalu. Festival se održava krajem mjeseca kolovoza, odnosno početkom rujna.
Na kojim sve projektima trenutno radite i koje su vam želje za 2025.? Vidite li se više u kazalištu, na TV-u ili na filmu?
Trenutno pripremam premijeru predstave “Pas Matter” u režiji Tarika Filipovića, u kojoj igramo kolega Faris Pinjo i ja. Riječ je o komediji koju premijerno izvodimo 26. i 27. veljače u Histrionima. Također, paralelno snimam jedan TV projekt i pripremam Ljubuški Teatar Fest. Volio bih raditi u kazalištu s ansamblom, naravno. Isto tako, veselim se i svakom novom snimanju.
Što biste poručili za kraj mladima koji razmišljaju o glumačkom pozivu?
Da razmisle dva puta. Šalim se. Neka probaju, nemaju što izgubiti. Život je jedan, premalo je vremena da radimo nešto što nas ne činim sretnim. Samo naprijed!
Maja Šubarić Mahmuljin
Naslovna fotografija: Ivan Mihaljević/Unimedia
