„Orašar me nekako uvijek povezuje s mojim počecima kada sam kao učenica baletne škole dolazila u HNK, plesala mišiće i vojnike te s divljenjem gledala Irenu Pasarić, Almiru Osmanović i Edinu Plianić. Orašar je jednostavno dio Božića i blagdanskih ugođaja i ne mogu zamisliti sezonu bez njega“, rekla nam je Iva Vitić Gameiro, nacionalna prvakinja Baleta HNK-a u Zagrebu.
Ova nagrađivana balerina rođena je 1987. godine u Zagrebu, a ljubav prema plesu javila joj se već sa šest godina. Završila je zagrebačku Srednju školu za klasični balet 2004. godine nakon čega se usavršavala na Tanz Akademie u Zürichu. Od 2006. do 2009. plesala je u HNK-u u Zagrebu, a od 2009. do 2011. u Portugalskome narodnom baletu.
Izvodila je baletni repertoar koreografa kao što su Vasco Wellenkamp, Caetano Soto, Jorge Garcia, Rui Lopes Graça, Benvindo Foncesa, Olga Roriz, August Bournonville i drugi. Godine 2011. vraća se u HNK u Zagrebu, gdje je 2015. dobila status prvakinje Baleta. Plesala je glavne uloge i nastupala u mnogim zemljama. Višestruka je dobitnica nagrada, među kojima su dvije Nagrade „Ana Roje“, dvije Nagrade hrvatskog glumišta, Nagrada „Vladimir Nazor“ te Nagrada „Tito Strozzi“.
U Orašaru od devete godine
Ivu s popularnim Orašarom, u kojem pleše od svoje devete godine, vežu lijepe uspomene. S velikim se zadovoljstvom prisjeća dana kada je još kao djevojčica plesala manje uloge u ovom baletu i učila od poznatih balerina da bi posljednjih godina i sama plesala glavnu solističku ulogu Klare.
Ovaj najizvođeniji klasični balet na svijetu prerastao je u društveni fenomen jer se njime slavi božićno doba veselja i darivanja. Fantastična bajka o djevojčici Klari kojoj drveni lutak postaje junak s kojim doživi nezaboravne pustolovine zapisana je u čarobnoj glazbi Petra Iljiča Čajkovskog, a bliska je i uzbudljiva publici svih dobi.
U novoj sezoni Orašar je oživio u ambicioznoj verziji koju je stvorio poznati ruski baletan Rudolf Nurejev prema koreografiji Mariusa Petipae i Lava Ivanova. U istom baletu, koji je i ove godine rasprodan u rekordnom roku i za koji se uvijek traži karta više, pleše i Ivin suprug Guilherme Gameiro Alves, baletan iz Portugala koji se 2011. kao solist pridružio HNK-u u Zagrebu, gdje je 2017. unaprijeđen u prvaka Baleta. Odnedavno su postali i roditelji, a Iva uspješno balansira između majčinstva, obitelji i karijere.
Ljubav prema plesu
U intervjuu za Božićnu priču Iva nam je otkrila kako su izgledali njezini počeci u baletu, od kuda ljubav prema kazalištu i plesu, koji su joj nastupi i uloge posebno drage, kako joj je bilo pohađati Školu za klasični balet, što je sve potrebno za uspjeh u ovome poslu, koliko joj znači biti nacionalna prvakinja Baleta zagrebačkog HNK, kako joj je nastupati u Orašaru u ulozi Klare, što za nju znači ova baletna bajka, kako objašnjava veliku popularnost ovog baleta te koji su noviteti ovogodišnjeg Orašara koji je zasjao u sasvim novom ruhu.
Zanimalo nas je i kakva su joj iskustva iz inozemstva i što se vani nudi plesačima, kako izgleda jedan dan profesionalne balerine, tko joj je najveća podrška u životu i karijeri, što ju je spojilo sa suprugom, kako se snašla u novoj ulozi majke, koliko joj znače nagrade i priznanja, na kojim projektima trenutačno radi, što ju sve čeka ove zime, koje su joj želje za budućnost te što bi poručila mladima koji se tek odlučuju profesionalno se baviti plesom.
Odakle ljubav prema kazalištu i plesu? Kako su izgledali vaši počeci i zašto ste se odlučili za balet?
Sa šest godina rekla sam svojim roditeljima da se želim baviti baletom, ne znam od kud i kako i tako je sve počelo. Prvo su krenuli pred tečajevi i s devet godina krenula sam u prvi razred škole za klasični balet na Ilirskom trgu 9, paralelno s osnovnom školom. To je definitivno bila ljubav na prvu i odmah sam znala da se time želim baviti.
Baletna škola i počeci
Kako biste opisali svoj umjetnički put? Koliko nastupa i opera imate iza sebe i koji biste posebno izdvojili?
Počela sam u našoj zagrebačkoj baletnoj školi gdje sam i diplomirala. Nakon toga sam dobila UNESCO-ovu stipendiju i otišla na doškolovanje u Zurich, na Tanz Akademie gdje sam ostala dvije godine. Potom sam se vratila u Zagreb i započela svoju karijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu.
Nakon tri sezone dobila sam poziv za Nacionalni balet u Portugalu, u Lisabonu i tamo sam otišla na dvije godine. Po povratku u Zagreb nastavila sam svoju karijeru. Imam puno otplesanih uloga i predstava, stoga moram priznati da mi je teško izdvojiti samo jednu. Jedne od dražih uloga su mi definitivno Romeo i Julija, Giselle,Carmen, Gospođa Bovary, Gospođa Glembajevi…
Kako Vam je bilo pohađati Školu za klasični balet? Što je sve potrebno za uspjeh u baletu?
Vežu me lijepa iskustva za našu školu. Nažalost, jako nas je malo u ansamblu koji su iz naše škole, ali uvijek se sa zadovoljstvom prisjetim lijepih momenata – trčanja po Radićevoj ulici, veselja kada smo počeli spremati Orašara i odlaziti u HNK na probe s ansamblom, u dvorani s našom profesoricom. Kao da je bilo jučer… Što se tiče uspjeha u baletu, definitivno je važno imati talenat, sposobnost, lijepe linije, lijepa stopala, sluh…No, ništa ne ide bez reda, rada i discipline.
Nacionalna prvakinja
Koliko Vam znači biti nacionalna prvakinja Baleta zagrebačkog HNK, ovog velikog i prestižnog kazališta?
Naravno da mi puno znači što sam dobila najveći status u kući. Tu je, naravno, i velika odgovornost da opravdam status koji sam dobila. To mi je još veća motivacija i poticaj za dalje. Još više napredovati i biti bolja.
Kako Vam je bilo nastupati u popularnom Orašaru u ulozi Klare? Koliko vam znači ovaj angažman i kako vi doživljavate ovu baletnu bajku koja je neizostavan dio adventske čarolije?
Orašar me nekako uvijek povezuje s mojim počecima kada sam kao učenica baletne škole dolazila u HNK, plesala mišiće i vojnike te s divljenjem gledala Irenu Pasarić, Almiru Osmanović i Edinu Plianić. Orašar je jednostavno dio Božića i blagdanskih ugođaja i ne mogu zamisliti sezonu bez njega.
Kako objašnjavate veliku popularnost ovog baleta? Ove godine publika može vidjeti Orašara u posve novom ruhu.
Velika je potražnja za kartama, ali za balet je uvijek sve rasprodano i traži se karta više. To mi je jako drago i zaista se može osjetiti da naša publika zaista uživa u baletu. Ove sezone publika može vidjeti jednu jako lijepu verziju, onu Rudolfa Nurejeva koja je izazov za sve plesače – od ansambla do prvog solista. Teška i zahtjevna koreografija, ali veliki gušt i izazov.
Najveća podrška je mama
Usavršavali ste se i izvan Hrvatske i plesali u Portugalskome narodnom baletu. Kakva su Vaša iskustva iz inozemstva i što se vani nudi plesačima?
Gdje god sam bila uvijek mi je bilo lijepo i puno sam naučila, ali moram priznati da je nama ovdje zaista dobro i da možemo biti sretni i zadovoljni. Možda bih izdvojila da su bolje organizirani što se tiče fizioterapeuta i doktora, što je dosta važno. Ostalo je sve više manje slično.
Tko Vam je najveća podrška u životu i karijeri?
Nedvojbeno najveća podrška mi je mama – od mojih početaka pa sve do dan danas. Ona je također vjerni gledatelj i obožavatelj baleta. Tu je, naravno, i moj suprug koji sve sa mnom prolazi.
U braku ste s baletanom iz Portugala, a postala ste i majka. Što vas je spojilo sa suprugom i kako usklađujete obiteljske i profesionalne obveze? Što Vam znači majčinstvo i koliko Vas je promijenilo?
Možda zvuči kič, ali bila je to ljubav na prvi pogled. Nekim parovima je previše biti od 0 do 24 zajedno, a nama je to super. Sve obavljamo skupa i zapravo je puno lakše što je u istom poslu pa se skroz razumijemo. Ne moram ništa objašnjavati da sam umorna i da me sve boli jer se i on isto tako osjeća.
Majčinstvo je sigurno najljepša stvar koja mi se dogodila. Također, suprug i ja imamo sreće što je Liam stvarno super dijete i lako je s njime. Majčinstvo me sasvim promijenilo – prioriteti su drugačiji. Mislim da sam mirnija i opuštenija. Smatram da nema ljepše uloge od uloge majke.
Foto: Ines Novković
Najdraži balet
Plesali ste brojne glavne uloge i nastupali u mnogim zemljama. Koji balet Vam je najdraži i na koje ste uspjehe u karijeri posebno ponosni?
Sigurno sam najviše ponosna na status nacionalne prvakinje, a što se tiče baleta uvijek mi je teško izdvojiti baš jedan. Nekako se vežem za uloge, za proces rada i svaka mi priraste srcu na drugačiji način.
Višestruka ste dobitnica nagrada, među kojima su i dvije Nagrade ‘Ana Roje’. Koliko Vam znače nagrade i priznanja i koju biste posebno izdvojili?
Naravno da mi nagrade znače i da sam sretna kad ih dobijem. I naravno da je to uvijek motivacija da sljedeću ulogu ili sljedeću predstavu napravim još bolje. Izdvojila bih nagradu Vladimir Nazor za ulogu Romea i Julije. Bio je to jedan predivan proces rada koji će mi ostati uvijek u predivnom sjećanju.
Na kojim sve projektima trenutačno radite, što Vas čeka ove zime i koje su vam želje za budućnost?
Trenutačno sam otplesala zadnju Carmen za ovaj blok predstava i plešemo novog Orašara, tako da je sve zapravo u tome. Teška je to predstava, ali lijepa i izazovna. Imamo još puno lijepih predstava do kraja sezone i dosta posla, tako da je želja samo dobro zdravlje i da uživam u novim izazovima.
Za kraj, što biste poručili mladima koji se tek odlučuju profesionalno se baviti plesom?
Da samo uživaju i da ne odustaju. Red, rad i disciplina se na kraju uvijek isplate.
Maja Šubarić Mahmuljin
Naslovna fotografija: Ines Novković
