„Biti najbolji u svojoj zemlji je odlično, a još je bolje kad svoju domovinu možeš predstavljati u Europi i svijetu. Naravno, sve to ne bi bilo moguće bez puno odricanja, ljubavi i apsolutne posvećenosti prema sportu”, rekla nam Jana Pavalić (17), najmlađa hrvatska olimpijka koja iza sebe ima nevjerojatne uspjehe i čak 300 medalja.
Ova talentirana i uspješna plivačica rodom je iz Gornje Stubice, članica je Plivačkog kluba Olimp Zabok i trenira pod vodstvom Ivice Androića. Hrvatska je rekorderka u dugim stazama 50 metara slobodno, 100 metara slobodno i 50 metara leptir te na kratkoj stazi 50 metara leptir. U svojoj dosadašnjoj karijeri ostvarila je nebrojene uspjehe i više puta pokazala da je najbolja u Hrvatskoj te u vrhu Europe i svijeta.
Kada je imala 15 godina Svjetskom juniorskom prvenstvu 2022. osvojila je zlatnu medalju na 50 metara leptir s hrvatskim rekordom od 26,38 sekundi. Jana ima i srebro te broncu s Europskog juniorskog prvenstva. Sa samo 14 godina zauzela je 24. mjesto u disciplini 50 metara leptir, 28. mjesto u disciplini 50 metara slobodno i 37. mjesto u disciplini 100 metara slobodno na Svjetskom prvenstvu u kratkim bazenima 2021. godine.
Već iduće godine najavila je svoj cilj natjecanja na Ljetnim olimpijskim igrama 2024. Postigla je normu i nastupila u Parizu, čime je ispunila velik san. Naime, za nju su to bile prve Olimpijske igre, a nastupila je u disciplini 100 metara slobodno. Naša najmlađa olimpijka nije se uspjela plasirati u polufinale i završila je na 21. mjestu. Trenutno joj je fokus na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti, za što se intenzivno sprema.
U intervjuu za Generaciju upitali smo ju o dojmovima nakon Olimpijskih igara u Parizu, dosadašnjim uspjesima i medaljama, počecima bavljenja plivanjem, budućnosti ovog sporta u Hrvatskoj, kao i željama i planovima za dalje.
Foto: privatna arhiva
‘Počeci nisu bili lagani’
Kada i zašto ste se odlučili baviti ovim sportom? Kako su izgledali vaši počeci u plivanju?
Počela sam se baviti ovim sportom sasvim slučajno. U drugom razredu osnovne škole imali smo sistematski pregled i preporučeno mi je plivanje kao sport koji će mi pomoći ispraviti skoliozu. Počeci u plivanju nisu bili lagani. Postojao je strah od velikog bazena i duboke vode, kako nisam bila dobar plivač. Krenula sam trenirati u Donjoj Stubici, no mami i tatin prijatelj predložio nam je da dođemo kod trenera Ivice u PK Olimp i tako je sve krenulo.
Predstavljali ste Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Parizu. Koliko vam je to značilo? Jeste li zadovoljni rezultatom i kakvi su vam dojmovi iz Pariza?
Odlazak na Olimpijske igre mi je stvarno značio puno. Nakon ozljede ramena i višemjesečne pauze početkom ove godine krenula sam trenirati i na Europskom prvenstvu u Beogradu u lipnju uspjela otplivati olimpijsku A normu. Bila sam jako sretna i ponosna na sebe. Na Olimpijskim igrama pokušala sam što više upijati iskustva starijih sportaša i što bolje se predstaviti na najvećem sportskom natjecanju. Pariz je stvarno predivan, olimpijsko selo je ogromno i tamo smo imali puno aktivnosti i druženja kako bi se sportaši međusobno upoznali i podržavali. Zadnja dva dana boravka u Parizu iskoristila sam za druženje s obitelji i prijateljima s kojima sam obišla znamenitosti i ljepote Grada svjetla.
Je li zlatna medalja na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2022. u Limi najveći rezultat vaše karijere? Kako ste se osjećali i je li vam to bio ‘vjetar u leđa’?
Mogu reći da je, nakon Olimpijskih igara. iako su uoči Svjetskog prvenstva počeli problemi s ramenom, uz podršku roditelja i trenera sve je prošlo odlično. Bio mi je to ‘vjetar u leđa’ jer sam dobila još veću motivaciju za treniranje, nošenje s dugotrajnim procesom oporavka i postizanje još boljih rezultata.
Foto: Hrvatski plivački savez
Jedna medalja posebno joj je draga
Iza sebe imate brojne zapažene nastupe i medalje. Među njima srebro i broncu s Europskog juniorskog prvenstva. Što je sve potrebno za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata i na koje ste uspjehe posebno ponosni?
Kada sam krenula plivati nikad nisam mislila da ću biti tu gdje sam danas. Biti profesionalni sportaš i trenirati konstantno i nakon tolikog truda i rada, kada vidiš da ti se to vrati kroz odlične rezultate, ne samo u tvojoj zemlji već i van nje, osjećaj je neopisiv. Biti najbolji u svojoj zemlji je odlično, a još je bolje kad svoju domovinu možeš predstavljati u Europi i svijetu. Naravno, sve to ne bi bilo moguće bez puno odricanja, ljubavi i apsolutne posvećenosti prema sportu. Najviše sam ponosna na isplivavanje norme za Olimpijske igre, a medalju koju posebno volim je prva medalja s Europskog juniorskog prvenstva u Rimu gdje sam bila najmlađa plivačica.
Kao juniorka ostvarili ste odlične rezultate. Očekujete li slično kada pređete u seniorsku kategoriju?
Zadnju godinu kao juniorka potrudit ću se odraditi što bolje sa što boljim rezultatima i probati najviše uživati i pripremiti se za potpuni prelazak u seniorske vode. Nadam se da će rezultati biti dobri, ali ne bih htjela ništa govoriti unaprijed. Idemo korak po korak i uživati u svakom trenutku. Naravno, trenirati kao i do sada i očekivati najbolje rezultate.
Zna se da plivanje nije sport od kojeg je lako živjeti. Što je sa sponzorima i državnim potporama? Imate li podršku kao profesionalna sportašica?
Da, nije sport od kojeg se može lagano živjeti i riješiti egzistencija, ali ako ste u samom svjetskom vrhu sigurno da ćete privući sponzore i nešto zaraditi. Sada kao profesionalna sportašica i olimpijka mogu reći da imam odličnu podršku od Hrvatskog plivačkog saveza, Olimpijskog odbora i Plivačkog kluba Olimp Zabok. Zahvalna sam i što od sponzora primam donacije – napitke i namirnice pripremljene za kvalitetnu prehranu sportaša te plivačku opremu. S moje strane mogu reći da imam jako dobar tim s kojim radim i surađujem.
Foto: privatna arhiva
‘Najvažnija stvar u mojem životu‘
Kako vam je trenirati s Ivicom Androićem? Koliko vam znači podrška trenera i kluba Olimp Zabok?
Trener Ivica, ili kako ga ja zovem Đoni, stvarno je super trener i osoba koja odlično razumije plivanje i kako što bolje napredovati. Imam jako veliku podršku od cijelog kluba i to mi puno znači. Trener i ja imamo stvarno dobar odnos, reklo bi se kao otac i kćer. Možemo pričati o svemu i svačemu, što mi je super – da ne razmišljam stalno o plivanju i treningu.
Koliko često trenirate i kolika je važnost sporta u vašem životu? Tko vam je najveća podrška u životu i sportskoj karijeri?
Treniram svaki dan osim nedjelje, ali ponekad i nedjeljama kada su natjecanja. Dupli treninzi su ponedjeljkom, srijedom i petkom, ali intenzitet treninga ovisi u kojoj smo fazi priprema. Sport je sada postao nekako najvažnija stvar u mojem životu pa tako mogu reći i cijeloj mojoj obitelji koja me prati i podupire cijelo vrijeme. Oni su uvijek uz mene, uz teške i bolne trenutke do onih sretnih i punih osmijeha. Roditelji i brat uvijek su tu. Trener bez kojeg ovo ne bi bilo moguće, koji me ‘trpi’ i uspijeva nasmijati kada stvari nisu lake.
Koliko je fizički naporno baviti se ovim sportom? Kakva je budućnost hrvatskog plivanja?
Plivanje je jedno od zahtjevnijih sportova i mogu sama reći da je izuzetno naporno, ali uz veliku volju i ljubav prema njemu sve je odmah lakše. Buđenje u 5 ujutro i skakanje u vodu u 6 nije lagano, no s vremenom se navikneš i uđe u neku normalnu rutinu iz koje je teško izaći (smijeh). Budućnost hrvatskog plivanja je dobra. Mislim da nam sada dolaze dobre generacije plivača, samo je ključ da ostanu u sportu i da nastave raditi to što vole.
Za koje natjecanje se trenutno spremate i što biste još voljeli ostvariti u vašoj sportskoj karijeri? Biste li plivanje preporučili djeci i mladima? Zašto je to dobar odabir?
Najvažnije natjecanje do kraja 2024. je Svjetsko prvenstvo u Budimpešti, i za to se trenutno spremamo. Sljedeće godine mi je cilj odraditi što bolje zadnje Europsko i Svjetsko juniorsko prvenstvo. Voljela bih osvojiti medalju na Europskom i Svjetskom prvenstvu, Olimpijskim igrama i srušiti neki svjetski ili europski rekord.
Preporučila bih svima da se bave plivanjem jer je to zdrav sport koji vas jača – kako fizički tako i psihički. Sigurno ćete steći puno prijatelja i proputovati pola svijeta. Samo buć u vodu.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: privatna arhiva
*Tekst je objavljen u sklopu projekta “Sportom do zdravlja” u suradnji s JANAF-om.
