“Posvetio bih ovu pjesmu za sve stradale u ovom potresu i sve oboljele od korona virusa te za sve ljude u Hrvatskoj i šire koji daju svoje vrijeme, sredstva i sposobnosti kako bi pomogli u ovim teškim trenucima”, rekao je tim povodom zagrebački učitelj razredne nastave, također i kantautor duhovne glazbe Josip Ćulumović prilikom predstavljanja spota za svoju pjesmu “Rijeka života”.
U razgovoru za Generaciju Ćulumović je otkrio što ga motivira, kako je počeo pisati kantautorske pjesme, a pitali smo ga i koliko je izazovno biti učitelj u ovim izvanrednim vremenima.
“Rijeka života” pjesma je koju ste posvetili žrtvama potresa, oboljelima od korone i volonterima. Kako je pjesma nastala i koja je poruka?
Pjesma “Rijeka života” nastala je u ožujku 2018. Jedne subote kada sam odveo sina na instrukcije iz fizike sjeo sam pokraj Jarunskog jezera i gledajući u tu vodu došao mi je tekst pjesme. Voda me asocirala na rijeku, a došla mi je misao kako je naš ljudski život poput rijeke čiji je izvor sam Stvoritelj kojemu se nakon našeg života vraćamo kao u Ocean ljubavi. Poruka ove pjesme je iskazana u samom refrenu: “Ljubite jedni druge, terete nosite skupa. Budite kao braća i velika bit će vam plaća”.
Kada sam napisao cijelu pjesmu, čuo sam u srcu glas koji mi govori da će ova pjesma biti mnogima utjeha i da će donositi mir u srca onih koji su izgubili mir. Tada mi to još nije bilo jasno jer je to bilo mirno vrijeme bez ovakvih dramatičnih pojava kao danas. Nakon onog teškog potresa u Sisku, Petrinji, Glini i ostalim mjestima shvatio sam da je onaj glas u srcu bio autentičan te da se ispunja refren pjesme u prekrasnoj empatiji Hrvatskog, ali drugih naroda koji su nam nesebično pritekli u pomoć. Zato sam i posvetio pjesmu stradalima u potresu, oboljelima od korona virusa te svim ljudima dobre volje koji pomažu nositi terete najpotrebitijima.
Glazbom se bavite cijeli svoj život, ali kantautorske pjesme krenuli ste pisati prije nekoliko godina. Što vas je nadahnulo?
Kako sam gitarom pratio desetak godina našeg predivnog svećenika, intelektualca, utemeljitelja Hagioterapije, prof. Tomislava Ivančića na Njegovim hagioterapijskim susretima u Kinoteci, duhovnim vježbama koje je vodio te Međunarodnim studijima Hagioterapije, tako sam sve više zavolio duhovnu glazbu. Prezbi, kako smo ga od milja zvali me često znao upitati zašto ne stvaram svoje pjesme te me na to poticao. Duboko sam uvjeren da me u mom glazbenom stvaranju prati Prezbijev nebeski zagovor. Vjerujem da će naša Crkva jednog dana pokrenuti postupak za ispitivanje svetosti tog divnog čovjeka koji je svojim radom i djelovanjem pomogao mnogim ljudima pronaći put do smisla. Neizmjerno sam zahvalan Gospodinu na milosti tolikih godina biti u blizini takvog čovjeka kojeg doživljavam duhovnim ocem.
O čemu najčešće pišete u svojim pjesmama i tko su Vaši suradnici?
Moje pjesme koje sam do sada stvorio su većinom egzistencijalne tematike protkane vlastitim iskustvom susreta sa živim Bogom te pokušaj da moje iskustvo Božje ljubavi bude i drugim ljudima poticaj za potragom višeg smisla od negativnih pojavnosti suvremenog života kojima smo svjedoci. Suradnici na ovim mojim pjesmama koje sam do sada snimio su: kolega Antonio Tkalec koji je producirao mojih prvih šest studijskih pjesama, Josip Šuker producent pjesme Rijeka života, autori tri moja spota – Filip Jakov Čačija, Marija Badurina i Rebeka Čuljak, sve troje mladi perspektivni snimatelji. Također usko surađujem s dragim prijateljima, duhovnim kantautorom Zvonkom Palićem Jonathanom i talentiranom mladom pjevačicom Terezom Glasnović. Otvoren sam za suradnju i s drugim kolegama s duhovne scene.
Osim što ste glazbenik, Vi ste i učitelj razredne nastave. Živimo u izvanrednim vremenima – koliko je teško zapravo biti učitelj u ovakvim vremenima kada se suočavamo s posljedicama razornih potresa, ali i epidemijom?
Vrlo je izazovno u ovim teškim vremenima raditi naš učiteljski posao jer je na žalost naše zvanje sve više podcijenjeno, a zaslužuje veliki respekt zbog odgovornosti za cijelo društvo. Virtualno vrijeme je učinilo svoje pa to utječe i na djecu i roditelje. Što se tiče aktualnih događaja s potresima i korona virusom, djeca su time vrlo pogođena i u atmosferi straha i neizvjesnosti od budućnosti. Tim više, na nama učiteljima je da im mi donosimo mir, ljubav, razumijevanje i podršku što zahtjeva rad na sebi.
Kako djeca podnose ove nedaće, neizvjesnost, izostanak druženja, ali i izvannastavnih aktivnosti?
Djeci je jako teško ovo vrijeme u kojem im je prostor življenja i djelovanja vrlo sužen. Čovjek je društveno biće i potrebit je pronalaženja i realizacije darovanih mu talenata. Stoga djeci jako nedostaju druženje i izvanškolske aktivnosti.
S obzirom na to da pokušavate širiti optimizam oko sebe, koja je Vaša poruka za kraj?
Moja poruka za kraj bi bila da ljubimo jedni druge, da pomažemo osobito najugroženijima te da vjerujemo da našu i sudbinu svijeta vodi jedna Dobra, Svemoćna i Nježna ruka našeg Milosrdnog Oca. Onima koji vjeruju, Bog sve okreće na dobro!
Razgovarala: Barbara Kraš Kedmenec
Foto: Miro
