“Volim pozornicu, glazba me ispunjava, a publika inspirira. Mladima bih poručila da budu uporni, kreativni i vjeruju u sebe. Trud se uvijek isplati”, rekla nam je Lucija Stilinović Churikova (29) iz Varaždina. Ova mlada nagrađivana flautistica aktivna je solistica, komorna i orkestralna glazbenica. Trenutno svira drugu flautu u Zagrebačkoj filharmoniji i iza sebe ima brojne uspjehe. Nastupila je na najpoznatijim glazbenim festivalima za klasičnu glazbu u Hrvatskoj, kao što su Osorske Glazbene Večeri, Festival sv. Marka, Samoborska Glazbena Jesen, Scena Amadeo i Dubrovačke ljetne igre.
Uz završenu Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi Renate Penezić, diplomirala je na Manhattan School of Music u New Yorku u klasi Roberta Langevina, solo flautista Njujorške filharmonije. Studirala je na Kraljevskom konzervatoriju u Antwerpenu u Belgiji u klasi Alda Baertena te završila dodiplomski studij i stekla bakalaureat. Bila je na razmjeni studenata Erasmus na HKU Konzervatoriju u Utrechtu u Nizozemskoj u klasi Alda Baertena i Wilberta Hazelzeta. Kao stipendistica International Music of Academy in the Principality of Liechenstein pohađala je razne seminare i usavršavanja kod Philippe Bernolda. Završila je i jednogodišnje usavršavanje na Music and Arts University of the city of Vienna u klasi Karl-Heinz Schütza, solo flautista Bečke opere i filharmonije.
Luciju smo upitali o počecima u klasičnoj glazbi, odabiru flaute, usavršavanju i mogućnostima za mlade glazbenike u Hrvatskoj i vani, karijeri, nastupima i profesionalnom životu, novim projektima i planovima za budućnost te što bi poručila mladima koji tek započinju karijeru u glazbi.
Foto: Patricija Bačić
‘Umjetnik mora cijeli život raditi na sebi‘
Kada se rodila ljubav prema klasičnoj glazbi? Kako su izgledali vaši počeci i zašto ste odabrali flautu?
Na poticaj roditelja Glazbenu školu u Varaždinu upisala sam s osam godina. Moja majka je završila osnovnoškolsko glazbeno obrazovanje, instrument violončelo, dok je otac pohađao privatne sate iz harmonike. Prilikom odabira instrumenta, roditelji su razmišljali koji bi instrument bio najpraktičniji za nošenje, s obzirom da smo često putovali i što sam cijelo ljeto provodila na moru. Tako da je došao odabir na flautu, koju sam istog trena zavoljela. Zaljubila sam se u njezin zvuk, koji me podsjećao na ptičji cvrkut, ali i dinamičke mogućnosti. Imala sam sreću što mi je profesorica bila Melanija Gradečak koja je bila mlada i ambiciozna te mi dala vjetar u leđa, kao i dodatnu motivaciju za napredak.
Možete li se predstaviti našim čitateljima. Kako biste opisali svoj umjetnički put? Koje od brojnih koncerata biste posebno izdvojili?
Kada bi se trebala predstaviti, rekla bih da sam umjetnica koja još uvijek gradi svoj umjetnički put. U glazbi je najbitniji kontinuirani rad, naravno, uz talent. Za sebe bi rekla da sam vrijedna i da jako volim svoje zanimanje, ono me ispunjava, pobuđuje kreativnost i emocije. Osim što volim glazbu, odlazim često i na izložbe i kazališne predstave. Umjetnik mora cijeli život raditi na sebi i proširivati vidike. Od malih nogu odlazila sam na natjecanja u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu i na razna usavršavanja. Bilo je mnogo odricanja i ulaganja, kako s moje strane tako i od strane mojih roditelja.
Nekoliko koncerata u Hrvatskoj bih svakako htjela izdvojiti, a to su: koncert na Dubrovačkim ljetnim igrama zajedno s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i Veronikom Ćiković na harfi pod ravnanjem Maestra Dawida Runtza, koncert sa Zagrebačkim solistima na Osorskim glazbenim večerima, solo nastupi uz Zagrebačku filharmoniju, HRT Simfonijski orkestar, Acoustic Project Strings i Varaždinski komorni orkestar. Od onih u inozemstvu izdvojila bih recital s gitaristom Pedrom Ribeirom Rodriquesom na 30. Sarajevskim večerima muzike. Tu su i koncerti u Bologni, Trstu i Saluzzu s Veronikom Ćiković na harfi, solo recital u Londonu u sklopu “British Flute Society’ i solo recital u “Scandinavia House” u New Yorku.
Foto: Patricija Bačić (Duo Stilinović- Ribeiro Rodrigues, HNK Varaždin)
‘Interesa za flautu ne nedostaje‘
Kako vam je bilo studirati na Muzičkoj akademiji u Zagrebu? Kako je došlo do vašeg zaposlenja u Zagrebačkoj filharmoniji? Volite li svirati u orkestru?
Studirati na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je bilo lijepo i motivirajuće. Dalo mi je dobru bazu znanja koju sam dalje nadograđivala u inozemstvu (Nizozemska, Belgija, SAD i Austrija). U sezoni 2022./23. svirala sam Prvu (Tutti) flautu u Zagrebačkoj filharmoniji, a u sezoni 2024./25. sviram drugu flautu. Obje pozicije su zamjene, tako da sam zaposlena na određeno vrijeme.
Jako volim svirati u orkestru, puno učim, razvijam se i upijam znanje od gostujućih dirigenata, solista i kolega s kojima radim. Smatram da su najbolja djela napisana upravo za simfonijski orkestar.
Kakav je interes za flautu među mladima u Hrvatskoj? Po čemu je flauta posebna kao instrument? Koje su predispozicije potrebne za sviranje ovog instrumenta?
Imala sam prilike okušati se i u pedagoškom radu i to u Glazbenoj školi “Ivana Lukačića” u Šibeniku i u Umjetničkoj školi “Franje Lučića” u Velikoj Gorici. Interesa za flautu ne nedostaje, što me jako veseli. Flauta je posebna po toplini svoga zvuka koji se dobro prilagođava ostalim instrumentima. Uz sviranje u orkestru, komornim ansamblima, flauta može nastupiti i kao solo instrument. Predispozicije za sviranje flaute su ljubav prema instrumentu, upornost, strpljenje i puno vježbanja.
Foto: Patricija Bačić (Trio Stilinović, Churikov i Detoni)
‘Studiranje u inozemstvu mi je proširilo vidike’
Usavršavali ste se u inozemstvu. Kakva su vaša iskustva iz New Yorka i Beča? Kako vam je bilo studirati u Nizozemskoj i Belgiji? Koje su mogućnosti za mlade glazbenike u Hrvatskoj, a koje u drugim zemljama?
Studiranje u inozemstvu mi je proširilo vidike. Primjerice, u Nizozemskoj sam naučila puno toga o baroknoj glazbi, jer sam paralelno upisala i “Early Music Department” gdje sam svirala traverso (drvenu) flautu i gdje sam učila drugačiju notaciju i sve usko vezano za barok. Tamo sam se prvi puta susrela i s jazz scenom, voljela sam odlaziti na koncerte u razne jazz barove. Osim toga, blizina Amsterdama mi je omogućila da redovito idem u Concertgebouw slušati svjetski poznate orkestre, soliste i dirigente. U New Yorku sam obožavala odlaziti na koncerte u poznati Carnegie Hall, meni najdraži “hram glazbe”. Također, svaki tjedan sam odlazila na koncerte Njujorške filharmonije, nekada u i NYC Ballet i naravno, MET Operu.
Što se tiče hrvatske scene, mislim da mladi imaju sad više mogućnosti, pogotovo nakon Covida. Rado bih istaknula nekoliko zanimljivih natjecanja i projekata. Ferdo Livadić natjecanje koje organizira Samoborska glazbena jesen je po meni jedan od najboljih projekata u Hrvatskoj koji daje pobjedniku, odnosno mladom glazbeniku priliku da nastupi na eminentnim festivalima u Hrvatskoj i time se predstavi mnogobrojnoj publici. Još bi svakako spomenula i Papandopulo natjecanje, Ivo Vuljević nagradu od HGM-a, Tribinu Darko Lukić te projekt Mladi glazbenik Zagrebačke filharmonije.
Smatram da su važni i projekti na lokalnoj razini. Grad Varaždin raspisuje natječaj “Participativni proračun za mlade” pomoću kojeg mi je prošle godine omogućen projekt pod nazivom “Interaktivno-edukativni koncert klasične glazbe za mlade u galeriji likovnih umjetnosti”. Cilj projekta jest približiti i educirati mladu publiku o glazbenoj i likovnoj umjetnosti, pri čemu sinergija ove dvije vrste umjetnosti doprinosi cjelovitosti doživljaja.
Foto: Marko Pletikosa (Duo Eolian)
‘Uspjeti je dosta teško, no ne i nemoguće‘
Često nastupate s harfisticom Veronikom Ćiković. Kako je nastao duo Eolian i gdje vas se sve može poslušati? U kojim još sastavima trenutno svirate?
Duo Eolian osnovan je 2018. godine, kada smo obje bile studentice Muzičke akademije u Zagrebu. Od tada često nastupamo na poznatim festivalima za klasičnu glazbu u Hrvatskoj, ali u inozemstvu. U rujnu 2022. duo Eolian osvojio je prvo mjesto i prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju “Suoni d’Arpa” u Saluzzu u Italiji. Uz tu nagradu, dobile smo i nagradu grada Saluzza te smo pozvane održati nekoliko koncerata u Saluzzu i Bologni. Za sada imamo planove za nekoliko koncerata u Varaždinu, Zagrebu i Rijeci.
Uz Veroniku Ćiković na harfi, imam još duo s portugalskim gitaristom Pedrom Ribeirom Rodriguesom, trio s hornistom Yevhenom Churikovim i pijanistom Danijelom Detonijom te novo osnovani puhački kvintet “Notus Quintet” kojeg čine glazbenici Zagrebačke filharmonije Katarina Grubić, Rude Mimica, Matko Smolčić i Yevhen Churikov. Čeka nas uzbudljiva koncertna sezona kojoj se jako veselim.
Kako izgleda jedan dan profesionalne flautistice? Koliko je truda, sati vježbanja i odricanja potrebno za uspjeh? Koliko je teško mladim glazbenicama ostvariti zapaženu karijeru?
Rekla bih da svaki dan izgleda drugačije, ovisno o terminima proba i koncerata, no uvijek je konstanta svakodnevno vježbanje. Radi se o puno odricanja tijekom života, no ne bih ništa promijenila, jer volim to što radim. Svaki dan je nova prilika za kreativnost, suradnju s kolegama i muziciranje. Mislim da je mladima dosta teško, no ne i nemoguće ostvariti zapaženu karijeru. Voljela bih da na razini države imamo veću potporu u kulturi. Svakako bi to doprinijelo razvoju nove publike i mogućnosti ostvarivanja snova mladog umjetnika.
Foto: Patricija Bačić (Duo Stilinović – Ribeiro Rodrigues)
‘Glazba me ispunjava’
Osvojili ste brojne nagrade u svojoj karijeri, među kojima i prvu nagradu u Italiji u Saluzzu. Koje biste posebno izdvojili? Na koje ste uspjehe u glazbi posebno ponosni?
Teško mi je samo nekoliko spomenuti, no to bi svakako bila nagrada Ferdo Livadić (2020.), Prva nagrada na Papandopulo natjecanju (2021.), Druga nagrada na “Serge & Olga Koussevitsky Young Artists Awards 2019” u New Yorku i Prva nagrada na “British Flute Society” natjecanju u Londonu (2016).
Na kojim sve projektima trenutno radite i koje su vam želje za budućnost? Što biste poručili mladim glazbenicima koje tek započinju karijeru u svijetu umjetnosti i glazbe?
Prvi projekt koji slijedi u prosincu je “Poulenc projekt” kojeg organizira pijanist Krešimir Starčević 17. prosinca u Maloj Dvorani Lisinskog. Nakon toga, 12. siječnja imam prvi koncert zajedno s Notus Quintetom u HNK Varaždin pa u veljači s triom Churikov i Detoni.
Harfistica iz Rijeke niže uspjehe u glazbi: ‘Mama, sestra i ja često nastupamo zajedno’
Želja i planova za budućnost uvijek ima, a najvažnija je ta da nastavim koncertirati. Volim pozornicu, glazba me ispunjava, a publika inspirira. Mladima bih poručila da budu uporni, kreativni i vjeruju u sebe. Trud se uvijek isplati!
Maja Šubarić Mahmuljin
Naslovna fotografija: Patricija Bačić
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
