“Motivi koji se mogu naći u svim mojim slikovnicama su neodvojivi od moje okoline i interesa, tako da vrlo često crtam bicikle, biljke, vintage predmete koje skupljam i životinje koje su mi skoro uvijek glavni likovi. Sviđa mi se ta raznolikost životinjskog svijeta”, rekla nam je Nina Ivanović, renomirana hrvatska ilustratorica i dizajnerica koja se bavi oblikovanjem knjiga.

Nina je rođena 1987. u Zagrebu, gdje je diplomirala Dizajn grafičkih proizvoda na Grafičkom fakultetu. Jedan semestar školovala se u Portugalu u Školi za umjetnost i dizajn, gdje se usavršavala u oblikovanju grafičkih proizvoda, ilustraciji i fotografiji. Danas se najviše bavi dizajnom i oblikovanjem knjiga te crtanjem digitalnih ilustracija, a najdraži su joj motivi životinje, biljke i bicikli te retro predmeti. Nakon što je ilustrirala nekoliko slikovnica poželjela je i sama napisati jednu.

Njena autorska knjiga “Biciklistička početnica profesora Fausta” u izdanju Naklade Semafora nagrađena je Nagradom ‘Grigor Vitez’ u kategoriji najbolje ilustracije za djecu i mlade. Ilustracije predstavljaju slavnog rakuna Fausta, specijalista za bicikle. U svojoj školi biciklizma Fausto uči djecu pravila prometa, kao i osnovne dijelove bicikla i opreme. Učenici na zabavan način doznaju kako se ponašati u prometu i pritom biti sigurni te pružati sigurnost drugima. Kroz likove šumskih životinjica autorica, uz sjajne ilustracije, prenosi sve ono što bismo trebali znati kad se prvi put uputimo u avanturu bicikliranja.

Ova svestrana umjetnica ima i svoj mali brend OLOFKA, a trenutno je posvećena jednoj seriji ilustracija o arhitekturi Zagreba. Krajem 2024. su joj objavljene dvije nove slikovnice, od koje je jedna autorska – “BLAŽ MARATONAC”. U intervjuu za Generaciju upitali smo je o počecima u umjetnosti, njezinoj nagrađenoj knjizi, ilustracijama, inspiraciji za stvaranje, novim slikovnicama, projektima i planovima za dalje te što bi poručila mladima koji tek kreću u svijet umjetnosti.

‘Oduvijek me zanimala umjetnost’

Od kuda ljubav prema umjetnosti i ilustracijama? Kako su izgledali vaši počeci i kako biste opisali svoj umjetnički put?

Bila je davno jedna zezancija u emisiji Gitak tv gdje su reklamirali novi proizvod – tzv. „kutnu sliku“ za ljude koji imaju „sindrom nedostatka prostora za umjetničke slike“. Ukratko ta osoba sam ja, a kako i zašto je došlo do toga stvarno ne znam.

Oduvijek me zanimala umjetnost u svim oblicima, od mode, uređenja interijera, kiparstva, nakita, pa na kraju do ilustracije, koju sam uvijek voljela, ali sam mislila da ja nisam ta koja može to raditi. Nije to bio neki manjak samopouzdanja već crtanje nije bio moj primarni način kreativnog izražavanja, više sam voljela izrađivati predmete od žice, novinskog papira i drvofixa…Prvu slikovnicu sam ilustrirala kada mi je spisateljica Silvija Šesto rekla da će napisati slikovnicu u kojoj su glavni likovi muhe – skulpture od papira koje sam tada izrađivala. Iako je osnovna ideja bila da trodimenzionalne napasti budu glavni likovi u slikovnici, na kraju sam ih pretvorila u 2D i tu je počela moja ozbiljna ljubav prema ilustraciji. Kada sam vidjela gotov proizvod i primila tu knjigu u ruku – to je bilo to.

Kako je nastala i od kuda ideja za “Biciklističku početnicu profesora Fausta”?

Nakon što sam ilustrirala par slikovnica poželjela sam i sama napisati jednu. S obzirom da je to bio moj prvi izlet u spisateljske vode odlučila sam nešto što je meni srodno i zanimljivo prebaciti u tekst. Odmah mi se stvorila ideja da pišem o biciklima koji su sastavni dio mog života od malena. Cijeli život doma pratimo Le Tour de France, zadnjih nekoliko godina i uživo. Želja mi je bila da napravim slikovnicu koja će biti zabavna i poučna djeci, da uz veselu priču o rakunu – profesoru Faustu zapravo i nauče puno toga o biciklima, samoj kulturi vožnje, prometnim znakovima, opremi i dijelovima bicikla,…

Foto: Ana Šesto

‘Djeca su odlično prihvatila knjigu’

Koliko vam znači nagrada ‘Grigor Vitez’ koju ste dobili za ovu autorsku knjigu? Kakve su reakcije djece na knjigu?

Nagrada ‘Grigor Vitez’ mi jako puno znači, prvenstveno jer je to jedna od najjačih domaćih nagrada za dječju književnost i ilustraciju i dobila sam ju baš za ilustraciju s kojom sam se počela baviti dosta kasno i nisam još bila sigurna jesam li dorasla tom poslu. Također, to je moja prva nagrada i prva autorska slikovnica tako da je posebna i ni jedna ju neće moći nadmašiti u tom sentimentalnom smislu.

Djeca su odlično prihvatila knjigu. Na svim su gostovanjima bili zainteresirani, puni znanja i dodatnih pitanja što mi je bilo jako drago vidjeti. Bicikl kao tema je dosta zahvalan jer ga stvarno skoro svi vole. Obično na sva gostovanja ponesem retro predmete vezane u biciklizam koje sam skupila tijekom godina poput kapica, bočica za vodu, rukavica i slično, te dođem sa svojim starim cestovnim biciklom, pa bude jako zabavo kad krenu pitanja: „Zašto vaš bicikl nema 20 brzina“ i „Jel možemo probati ove kapice“ – tu nastane kaos, ali pozitivan kaos.

Kako izgleda jedan proces rada na knjizi? Koliko vam vremena treba za ilustracije?

Proces nastanka ove slikovnice je možda bio malo drugačiji jer sam ipak prvo ilustratorica, a ovaj spisateljski dio je došao jako spontano i još se ne poistovjećujem s tim nazivom. Slikovnica je nastajala tako da sam već vidjela slike u mislima i paralelno pisala tekst, jer sam razmišljala i kao autor, ali i kao ilustrator u isto vrijeme.

Što se tiče ilustracije, najduže mi traje početni pripremni period. Određivanje vizuala slikovnice, kako želim da mi izgledaju likovi, kojim stilom da budu nacrtani, koje boje da prevladavaju… Taj proces je najviše misaoni kod mene, i onda napravim tu i tamo neku skicu na raznim papirićima, vrlo nesistematski. S ilustracijama ne krećem uvijek od početka. Prvo rastavim tekst na scene i ona scena koja mi bude najjasnija u glavi nju nacrtam i od nje sve krene dalje. Tu se proces ubrza i onda kontinuirano radim dok slikovnica ne bude gotova.

‘Sviđa mi se ta raznolikost životinjskog svijeta’

Koju tehniku najčešće koristite i od kuda vam inspiracija za stvaranje? Koje motive volite crtati i zašto? 

Sve ozbiljnije ilustracije do sada su nacrtane digitalno, ali volim pristupiti na način da koristim alate koji imitiraju klasične tehnike, kao što su crtanje olovkom, bojicama, pastelama i slično. Zapravo od digitalnih benefita koristim samo činjenicu da sve mogu povećati jer obožavam crtati male detalje i i da mogu lagano brisati i mijenjati elemente. Ostalo se ponašam kao da crtam olovkom po papiru, nema prečaca. Primjerice, ako trebam nacrtati nekoj životinji krzno i povući dvjesto crtica, ja ću tu crticu crtati jednu po jednu.

Motivi koji se mogu naći u svim mojim slikovnicama su neodvojivi od moje okoline i interesa, tako da vrlo često crtam bicikle, biljke, vintage predmete koje skupljam i životinje koje su mi skoro uvijek glavni likovi. Sviđa mi se ta raznolikost životinjskog svijeta i na kraju kao da mogu bolje prikazati ljudske razlike, vrline i mane kada ih crtam kao životinje nego kao ljude.

Čime se sve još bavite? Crtate i digitalne ilustracije?

Posao kojim se bavim od 8 do 16 sati uključuje oblikovanje knjiga, tako da su me knjige obilježile u svim aspektima života, još ih jedino ne tiskam. Imam i svoj mali one-man-band brend OLOFKA kojeg razvijam u slobodno vrijeme. Trenutno sam posvećena jednoj seriji ilustracija o arhitekturi Zagreba. Ilustracije koje napravim pretvaram u plakate za dom, bilježnice, razglednice, stickere, kuhinjske krpe, kape i torbe… Popis samo raste kako mi dolaze ideje.

Pretežno crtam digitalne ilustracije, u slobodno vrijeme pokušavam crtati klasično jer sam taj dio potpuno zanemarila, godine su prošle otkada sam crtala u srednjoj primijenjenoj…Kasnije sam odmah prešla na digitalno crtanje i sad mi je teško vratiti se u rikverc. Crtanje rukom po papiru je nezamjenjivo, ali digitalna ilustracija pruža puno mogućnosti i pojednostavljuje proces.

‘Uživam u ilustriranju jedne slatke životinje‘

Na kojim sve projektima radite i koje su vam želje za budućnost? Pripremate li novu slikovnicu?

Krajem godine su objavljene dvije nove slikovnice, jedna je autorska – BLAŽ MARATONAC, nagrađena nagradom PIŠIRIŠI Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Radi se o ljenjivcu Blažu koji jednom godišnje sa svoje grane vidi šarenu i veselu skupinu koja trči maraton te poželi i on biti dio toga i otrčati svoj prvi maraton. Uz volju, trud i pomoć bližnjih – Blaž kreće u avanturu.

Druga slikovnica – KAKO JE JASNA ŽURILA, priča je Melite Rundek koja nam govori kako ne treba uvijek i svugdje žuriti u životu jer bi nas to moglo dodatno usporiti, ponekad treba malo sjesti i odahnuti! Slikovnice su dostupne na stranici Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. U 2025. pripremam još jednu autorsku slikovnicu koju će objaviti Knjiga u centru. Slikovnica će izaći za koji mjesec i samo mogu reći da trenutno uživam u ilustriranju jedne slatke životinje koja se voli sklizati na svom velikom trbuhu, nespretna je dok hoda, ali zato pliva kao riba.

Što biste poručili mladima koji se žele baviti umjetnošću?

Poručila bi im da se obavezno bave umjetnošću. Jednostavno nije moguće ne profitirati od toga. Razvijaju se vještine, vježba mozak, opušta, nije važno je li amaterski ili profesionalno, je li dobro ili loše, najvažnije je uživati i ne ograničavati se. Nikad ne znaš što iz toga može nastati.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva