“Za vrhunske rezultate je potrebno jako puno uloženog truda, žrtve i ljubavi prema onome što radiš. Ništa ne dolazi posluženo na pladnju nego se treba iznimno truditi i brinuti o sebi i svom zdravlju kako bi se postigli ciljevi i željeni rezultati”, rekao nam je Roko Dimić (18), talentirani sprinter iz Osijeka i juniorski prvak Hrvatske na 200m.
Ovaj mladi perspektivni atletičar je na Prvenstvu Hrvatske za juniore u Zagrebu u lipnju ove godine osvojio zlato i srebro. Odličan je bio i na Balkanijadi za juniore održanoj u srpnju u Rumunjskoj gdje je istrčao osobni rekord i osvojio 15. mjesto na 100m. No, njegov najveći rezultat dosadašnje karijere svakako je državni rekord u dvorani na 200m za kadete 2022. u Beogradu. Velik uspjeh je ostvario i plasiravši se na U18 Europsko prvenstvo u Banskoj Bystrici. Nekoliko je puta nastupio za hrvatsku reprezentaciju, a na Memorijalu Borisa Hanžekovića ove godine u nacionalnoj B skupini na 100m ostvario je drugi rezultat.
Roko je počeo trenirati atletiku u prvom razredu osnovne škole i dugogodišnji je član Atletskog kluba Slavonija-Žito. U ovih 11 godina treniranja ‘izrastao’ je u vrhunskog sportaša. Iako je još mlad, iza sebe već ima rezultate koji su zavidni – kako na domaćim natjecanjima, tako i na međunarodnim natjecanjima. Ako tako nastavi, u budućnosti bi mogao ostaviti veliki trag. Tome svjedoči i nagrada za najsportaša grada Osijeka i Osječko-baranjske županije koju je Roko dobio 2023. godine.
U sklopu projekta “Supersportaši-talenti koji tek dolaze” upitali smo ga o počecima u atletici, intenzitetu treninga, zapaženim rezultatima u Hrvatskoj i šire, podršci koju ima od roditelja i kluba, što je sve potrebno za uspjeh u ovom sportu i koji su mu planovi za dalje.
Foto: Hrvatski atletski savez
‘Atletika se činila kao dobar izbor’
Kada i zašto si se odlučio baviti ovim sportom? Kako su izgledali tvoji počeci u atletici?
Atletiku sam počeo trenirati 2014. godine, u prvom razredu osnovne škole. Htio sam se baviti nekim sportom, a vječito sam trčao vani po naselju, tako da se atletika činila kao dobar izbor. Na samom početku sam bio kod trenerice Danijele Černić, potom kod trenera Filipa Grgurića i nakon njega kod trenerice Marije Meznarić. Kod trenera Saše Šešuma sam prešao ne dugo nakon što sam bio u grupi kod trenerice Marije. I tako već zadnjih pet godina treniram kod trenera Saše.
Na Prvenstvu Hrvatske za juniore u Zagrebu u lipnju ove godine osvojio si zlato i srebro. Odličan si bio i na Balkanijadi održanoj u srpnju u Rumunjskoj gdje si istrčao osobni rekord. Koliko si zadovoljan svojim nastupom i 15. mjestom?
Iskreno, vrlo sam zadovoljan sa svojim rezultatom na Balkanijadi. Nakon Europskog prvenstva prošle godine, ovo mi je bilo tek drugo veće natjecanje tako da je, naravno, i trema bila prisutna uz veliku uzbuđenost. Napokon sam se uspio spustiti ispod 11 sekundi i bilo mi je posebice drago što sam to postigao u Rumunjskoj na Balkanijadi. To natjecanje će mi ostati u lijepom sjećanju zbog cijele ekipe koja je išla i zbog samog postignutog rezultata.
Iza sebe imaš brojne zapažene nastupe i medalje. Koji je tvoj najveći rezultat dosadašnje karijere? Što je sve potrebno za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata i na koje si uspjehe posebno ponosan?
Najveći rezultat dosadašnje karijere je definitivno kad sam postavio državni rekord u dvorani na 200m za kadete 2022. godine u Beogradu. Naravno, uz to sam isto iznimno ponosan što sam otišao na U18 Europsko prvenstvo u Banskoj Bystrici. Što se tiče rezultata, uopće nisam bio zadovoljan jer me ozljeda lože spriječila u tome da nastavim iz kvalifikacija u polufinale. Uz to, nastupio sam nekoliko puta za hrvatsku reprezentaciju, što je poseban osjećaj te na Memorijalu Borisa Hanžekovića ove godine u nacionalnoj B skupini na 100m gdje sam ostvario drugi rezultat.
Što se tiče toga samog ostvarivanja vrhunskih rezultata u atletici, rekao bih da je potrebno jako puno uloženog truda, žrtve i ljubavi prema onome što radiš. Ništa ne dolazi posluženo na pladnju nego se treba iznimno truditi i brinuti o sebi i svom zdravlju kako bi se postigli ciljevi i željeni rezultati.
Foto: AK Slavonija-Žito
‘U klubu guramo jedni druge naprijed’
Zna se da atletika nije sport od kojeg je lako živjeti. Što je sa sponzorima i državnim potporama? Imaš li podršku kao sportaš i natjecatelj? Kao vrhunski sportaš koristiš li kakvu stipendiju?
Istina je da u atletici nije lako osigurati nekakvu stabilnost što se tiče financija, pogotovo bez sponzora, a nekad ni državne potpore nisu dovoljne da pokriju sve troškove sportaša. Primam sportsku stipendiju Hrvatskog atletskog saveza, a isto tako sam dio razvojnog programa Hrvatskog olimpijskog odbora, što mi pomaže u pokrivanju dijela troškova, što opreme, što putovanja (najviše pripreme) i ostalog.
Kako ti je trenirati u AK Slavonija-Žito? Koliko ti znači potpora kluba i trenera Saše Šešuma?
Trenirati u AK Slavonija-Žito je kao biti dio male obitelji gdje se svi podržavamo i guramo jedni druge naprijed da budemo najbolje verzije sebe. Potpora kluba i trenera je jako bitna svakom atletičaru i mislim da je ključni dio treniranja. Bilo koji atletičar bi teško uspio u svojoj karijeri da nije imao podršku svog kluba i trenera jer na kraju dana oni su ti koji te okružuju i koji su uz tebe na treninzima i natjecanjima.
Koliko često treniraš i kolika je važnost sporta u tvom životu? Tko ti je najveća podrška u životu i sportskoj karijeri?
Treniram četiri puta tjedno i smatram sport ključnim u svom životu. Treniram proteklih 11 godina i stvarno mi je teško zamisliti život bez atletike. Sport mi je jako važan, dio je mene i mislim da me izgradio u osobu kakva sada jesam. Da se znam nositi s porazom, teškim trenucima, ne samo u sportu nego i općenito u životu. Naravno, isto tako sport je iznimno važan za zdravlje. Najveća podrška su mi definitivno mama i tata. Uvijek temeljito poprate sva natjecanja i jednako su zainteresirani za sport koliko sam i ja. Uz njih su, naravno, i svi moji najbliži prijatelji koji imaju iznimno puno razumijevanja za moje izostanke (s rođendana ili nekih njima bitnim događajima) i na tome sam im svima zauvijek zahvalan.
Foto: AK Slavonija-Žito
‘Sve se može promijeniti u jednom zavoju’
Koliko ti znači nagrada za najsportaša grada Osijeka i Osječko-baranjske županije 2023. godine?
Ta nagrada mi jako puno znači jer iz toga vidim da su prepoznati moji rezultati, trud, odricanja i rad koje sam uložio. Uz to, ta nagrada je jako veliki poticaj za daljnji rad. Kako meni, tako i drugim dobitnicima nagrade.
Koliko je fizički naporno baviti se ovim sportom? Zašto si odabrao sprinterske discipline 100m, 200m i 400m?
Baviti se atletikom je iznimno fizički naporno, kao i svi ostali sportovi ako želite biti uspješni sportaši s odličnim rezultatima. Odabrao sam sprinterske discipline primarno zato jer sam u tome imao i najviše iskustva. Najviše mi se svidio sprint jer se sve odvija u samo nekoliko sekundi gdje svaka stotinka znači puno. Zato mi je 200m najdraža disciplina jer nije ni prekratka, ni preduga, a sve se može promijeniti u tom jednom zavoju. Utrka na 200m ima brzinu i eksplozivnost kao 100m, ali traži više izdržljivosti. Upravo zato volim osjećaj kada uspijem dobro izvući cijelu utrku od starta do cilja.
Za kraj, reci nam za koje natjecanje se trenutno spremaš i što bi još volio ostvariti u sportskoj karijeri te kako gledaš na budućnost atletike u Hrvatskoj?
Vanjska sezona je pri kraju, ostao je još seniorski Kup Hrvatske te Pojedinačno prvenstvo Hrvatske za mlađe seniore pa se spremamo za to. Ne volim govoriti unaprijed što bih sve htio ostvariti jer znam da me očekuje još puno natjecanja i puno prilika da postignem odlične rezultate. Ako moram nešto specifično navesti, onda bih morao reći da bih volio otići na još koje Europsko prvenstvo ili čak Svjetsko. Mislim da hrvatska atletika ima puno potencijala, pogotovo s mladim sportašima koji dolaze i ostvaruju sve bolje rezultate. Rekao bih da je talent tu, ali da se treba puno više ulagati u atletiku i nekakav sustav podrške sportašima. Ako se ti uvjeti unaprijede, vjerujem da bi rezultati bili još bolji i da bi to privuklo još više djece i mladih da se bave atletikom.
Maja Šubarić Mahmuljin
Naslovna fotografija: AK Slavonija-Žito
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Supersportaši-talenti koji tek dolaze“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
