“U osnovnoj školi istraživao sam o terorističkom napadu 11. rujna u New Yorku koji je do danas ostavio veliki utisak na mene. Dok sam istraživao taj događaj, shvatio sam da me privlače sami neboderi i njihov izgled. Osjetio sam potrebu da moram napraviti seriju slika vezanu za njih”, rekao nam je talentirani mladi umjetnik Teo Kiš o svojoj najnovijoj izložbi “Dvostruki blizanci” koja je otvorena 31. ožujka u Galeriji Vladimir Bužančić.
Izložba je već na samom početku privukla velik broj posjetitelja i izazvala niz iznimno pozitivnih reakcija, a ostaje otvorena do 18. travnja 2025. Prilika je to za sve ljubitelje suvremene umjetnosti da urone u intrigantan svijet simbolike, asocijacija i ekspresivnog slikarskog izraza.
Teo Kiš rođen je 11. svibnja 1998. u Zagrebu. Završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te upisao Akademiju likovnih umjetnosti (Odjel za grafiku). Iako je još mlad, iza sebe ima sedam samostalnih i više skupnih izložbi. Ilustrirao je dvije zbirke pjesama i jednu slikovnicu, a ističe kako se njegova ljubav prema umjetnosti javila još od malih mogu. Likovni počeci bili su mu u vrtiću kada je crtao motiv Spidermana. Trenutno radi na slikama s djevojkom i slikaricom Luisom Pascu koje će biti izložene u svibnju ove godine.
Upitali smo Tea o ljubavi prema umjetnosti, tehnikama koje preferira, inspiraciji za stvaranje, kako je nastala njegova izložba “Dupli blizanci”, kojih se sve tema dotiče u svojim radovima, na čemu trenutno radi, gdje se vidi u budućnosti te što bi poručio mladima koji tek kreću u svijet umjetnosti i slikarstva.
Foto: Oliver Oljica
‘Likovnost je moj dom’
Od kuda ljubav prema likovnoj umjetnosti, posebice suvremenoj? Kako su izgledali vaši počeci?
Ljubav prema likovnoj umjetnosti se razvijala prirodno i postepeno od malih nogu, te se pojačala tijekom studiranja na Likovnoj akademiji kada sam dopustio likovnosti da me preuzme. U vrtiću sam većinom crtao motiv Spidermana što doživljavam kao početak svojeg stvaralaštva jer mislim da svaki korak, crtež i rad utječe na buduće radove.
Možete li se predstaviti našim čitateljima. Kako biste opisali svoj umjetnički put?
Iako sam završio grafiku na Akademiji, trenutno se više izražavam u mediju slike figurativnim motivima koji najčešće nastaju unutar različitih ciklusa kojima se temelje na igri asocijacije.
Stvari koje utječu na moj umjetnički put su uživljenost u rad, želja za ostvarivanjem ideja, privlačnost mirisa i izgleda materijala, provođenje vremena s djevojkom i prijateljima u ateljeu kojeg dijelimo i prirodan osjećaj koji mi govori da je likovnost moj dom.
Foto: Oliver Oljica
‘Shvatio sam da me privlače neboderi’
Kako je nastala vaša izložba “Dupli blizanci”? Koju tehniku koristite i od kuda vam inspiracija? Kakva je bila atmosfera na otvorenju i reakcije posjetitelja?
U osnovnoj školi istraživao sam o terorističkom napadu 11. rujna u New Yorku koji je do danas ostavio veliki utisak na mene. Dok sam istraživao taj događaj, shvatio sam da me privlače sami neboderi i njihov izgled. Osjetio sam potrebu da moram napraviti seriju slika vezanu za njih. Skupio sam 80 fotografija koje prikazuju dva nebodera, njihovu unutrašnjost, izgradnju, život u njima te naslovnice albuma, stripova i crtića u kojima se zgrade pojavljuju.
Dvanaest ispitanika pogledalo je fotografije te su na njih reagirali asocijacijama koje sam koristio kao motive za slike, udvostručujući ih. Na primjer, kada je jedan od ispitanika vidio fotografiju koja prikazuje “Blizance” s dugom u pozadini rekao je da ga asocira na jednoroga pa sam naslikao dva jednoroga. Jedni “Blizanci” su pravi a drugi asocijativni. Cijela serija je rađena u tehnici ulja na platnu. Atmosfera na izložbi je bila ugodna a reakcije su većinom pozitivne.
Kako izgleda proces stvaranja jedne slike i koliko traje? Kojih se sve tema dotičete u vašim umjetničkim radovima?
U procesu stvaranja slika sam koristio takozvani “Doodle sketch” koji služi kao pomagalo u prenošenju skice na platno koji najčešće koriste muralisti. Nakon izrade platna i prenošenja skice kreće slikanje u različitim trajanjima, ovisno o tome koliko su motivi zahtjevni za naslikati. U svojem radu se bavim temama poput prebacivanja odgovornosti o sadržaju slike na gledaoca, nasumičnosti, spontanosti i asocijacijama.
Uživjeti se u svoj rad do fanatične razine
Koliko je teško mladim umjetnicima ‘probiti se’ i doći do toga da se njihovi radovi prodaju i izlažu u muzejima?
Mislim da svi mladi umjetnici koji puno ulažu u svoj rad dođu do neke vrste uspjeha prije ili kasnije, iako svatko ima svoje značenje “uspjeha”.
Na kojim sve projektima trenutno radite i koje su vam želje za budućnost? Što biste poručili mladim umjetnicima koji tek ulaze u svijet umjetnosti?
Trenutno radim na slikama s djevojkom i slikaricom Luisom Pascu koje izlažemo u petom mjesecu u Kleti, a u budućnosti se želim nastaviti razvijati u samostalnim i grupnim projektima kao što su izložbe, murali i rezidencije. Sebe doživljavam kao mladog umjetnika koji tek ulazi u svijet umjetnosti, a savjet za one koji su na nultoj točci je da nađu način kako se uživjeti u svoj rad do fanatične razine.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Oliver Oljica
