“Ono što danas često vidim jest to da djeca žele pobijediti kako se trener ili roditelj ne bi ljutili, a ne zato što u tome istinski uživaju. Svojim radom i filozofijom želim potaknuti drugačiji pristup – želim stvarati mlade sportaše koji se ne boje pogreške ni poraza, već ih doživljavaju kao priliku za učenje i napredak, uz maksimalan trud i iskrenu ljubav prema sportu”, rekao nam je mladi trener i sportski animator Deni Orešković (30).
Ovaj zaljubljenik u sport iz rodnih Našica došao je u Zagreb i diplomirao na Kineziološkom fakultetu, gdje i trenutno radi. Nogomet i sport prate ga cijeli život – trenirao je u akademijama NK Osijek i NK Lokomotiva, a svoje iskustvo produbio je radeći na nogometnim kampovima u SAD-u, uključujući Lake Placid Soccer Camps i St. Lawrence University, gdje je, kako kaže, upoznao drugačije pristupe treningu i radu s mladima.
Danas svoje znanje i strast prenosi na najmlađe kroz udrugu Sportski duh, razvijajući motoričke, kognitivne i socijalne vještine djece kroz igru i sport. Istovremeno radi kao trener u Nogometnom klubu i privremeno kao odgojitelj u Dječjem vrtiću Maksimir, s ciljem da mlade generacije motivira na aktivan i zdrav način života.
U sklopu projekta “Supersportaši-talenti koji tek dolaze” upitali smo ga o radu s djecom i mladim perspektivnim sportašima, kako to da se odlučio na rad s vrtićkom djecom, kako izgleda njegov rad s mališanima, koje sportove uče i kakve vježbe provode, koliko često vježbaju i kakve su dosadašnje reakcije djece, koliko je važno da djeca u najranijoj dobi budu fizički aktivna i upoznaju se s raznim sportovima, koji su mu planovi za dalje te koje zabavne vježbe preporuča da djeca rade kod kuće s roditeljima.
Foto: privatna arhiva
‘Djeca su me odlično prihvatila’
“Na rad s djecom odlučio sam se još tijekom ranih godina fakulteta, kada me prijatelj nagovorio da se tijekom ljeta zaposlim kao sportski animator na Viru. Tamo sam prvi put imao priliku raditi s djecom i mladima. Iskreno, u početku sam mislio da će to biti naporno ili monotono, ali već nakon prvih nekoliko dana djeca su me odlično prihvatila, a ja sam s vremenom uistinu počeo uživati u zajedničkim aktivnostima”, započeo je Deni.
Dodao je kako je od samog početka osjetio da djeca na njega reagiraju s puno povjerenja i entuzijazma. Na Viru je proveo tri nezaboravna ljeta, a dva puta je bio nagrađen priznanjem za najboljeg animatora. Taj ga je posao potaknuo da razmisli kako bi rad s djecom mogao postati njegov poziv, ne samo sezonski posao. Nakon toga zaposlio se u lokalnom nogometnom klubu, u kojem je tada i sam igrao, svega nekoliko minuta od fakulteta.
“Tamo sam izbliza počeo primjećivati određene negativne pojave u dječjem sportu – od prevelikog pritiska roditelja i njihovih svađa s trenerima, do situacija u kojima se natjecanje pretvara u izvor stresa umjesto zabave. Svjedočio sam kako sportska igra, koja bi trebala biti veselje i prilika za razvoj, prerasta u obvezu zbog pretjeranog naglaska na rezultat i pobjedu”, istaknuo je naš sugovorik.
Foto: privatna arhiva
‘Važno je postaviti jasna pravila i rutinu’
Potom je pojasnio: “Naravno, sport i natjecanje su nerazdvojni – prirodno je da djeca žele pobijediti. No, ono što danas često vidim jest da djeca žele pobijediti kako se trener ili roditelj ne bi ljutili, a ne zato što u tome istinski uživaju. Svojim radom i filozofijom želim potaknuti drugačiji pristup – želim stvarati mlade sportaše koji se ne boje pogreške ni poraza, već ih doživljavaju kao priliku za učenje i napredak, uz maksimalan trud i iskrenu ljubav prema sportu.”
Kada radi s djecom predškolske dobi, dodao je, vrlo je važno postaviti jasna pravila i rutinu već na prvom treningu. Djeca u toj dobi najbolje funkcioniraju kada točno znaju što se od njih očekuje i kako sat izgleda. Tako, primjerice, uvijek započinju trening tako da stanu u vrstu i pozdrave se, a prije svake aktivnosti dogovore što se smije, a što ne – poput toga da se rekviziti ne uzimaju dok trener ne pripremi vježbu.
“Sportovi koje učimo su bazični i služe kao temelj za kasnije bavljenje bilo kojim specifičnim sportom. To uključuje elemente atletike, gimnastike, juda te osnove igara s loptom – nogometa, rukometa, košarke i odbojke. Budući da sam ranije radio kao animator, u program sam uključio i plesne koreografije koje su djeci iznimno zabavne, ali istodobno potiču ritam, koordinaciju i izražavanje pokretom”, rekao nam je ovaj mladi trener i sportski animator.
Foto: privatna arhiva
Djeca najbolje uče kroz igru
Napomenuo je i to kako u svom radu prati i načela dr. Ranka Rajovića, koji naglašava da djeca najbolje uče kroz igru. Zato nastoji svaku aktivnost oblikovati kao zabavan zadatak kroz koji dijete neprimjetno razvija motoričke i kognitivne vještine.
“Na primjer, ako je glavni cilj sata naučiti stoj na rukama, tada u uvodnom dijelu sata biramo igre koje aktiviraju iste mišiće – poput igre ‘Virus’, u kojoj ‘virus’ lovi ostalu djecu, a oni spašavaju jedni druge tako da ih odnesu na ‘bolnicu’ (strunjaču). Na taj način, kroz igru i smijeh, djeca razvijaju snagu, suradnju i motoričku kontrolu”, istaknuo je Deni.
Dodao je kako se program provodi dva puta tjedno po 45 minuta, a reakcije i djece i roditelja su izuzetno pozitivne. Većina djece koja se upišu u program ostaju trenirati i dalje, što mu je najveće priznanje da rade nešto dobro. Istaknuo je i to kako je fizička aktivnost u najranijoj dobi izuzetno važna iz više aspekata. Prije svega, djeca kroz kretanje uče osnovne motoričke vještine i razvijaju tijelo, ali istovremeno i mozak, što doprinosi boljem kognitivnom razvoju. Istraživanja pokazuju da nedostatak kretanja u djece može negativno utjecati i na školske rezultate.
Foto: privatna arhiva
‘Svaki sport aktivira određene mišićne skupine’
Pojasnio je kako u sportskom razvoju postoje tzv. senzibilne faze, odnosno razdoblja kada se određene sposobnosti razvijaju brže i lakše. Za djecu u dobi od 3 do 6 godina to su koordinacija, ravnoteža, brzina i agilnost. Ako se u tom razdoblju fokusiramo samo na jedan sport, postoji rizik da neke od tih sposobnosti ostanu nedovoljno razvijene. Također, svaki sport aktivira određene mišićne skupine. Dugotrajno bavljenje samo jednim sportom može stvoriti mišićne disbalanse, što povećava rizik od ozljeda – bilo zbog preopterećenja istih mišića ili zbog nedovoljnog jačanja drugih dijelova tijela.
“Primjerice, nogometaš koji se pretežno bavi samo nogometom može biti sklon ozljedama prilikom pada zbog nedovoljno razvijenih mišića gornjeg dijela trupa. Na kraju, raznolikost sportova u ranoj dobi pruža djeci čvrstu motoričku podlogu, koja im kasnije omogućuje brže i sigurnije savladavanje složenijih pokreta i tehnika. Jednostavno rečeno – što šire razvijaju svoje motoričke sposobnosti, to su spremnija za sve buduće sportske izazove”, objasnio je Deni.
Otkrio je i planove za dalje. Tako u u narednom razdoblju planira proširiti suradnju s još nekoliko vrtića i sportskih klubova. Također, uložio je u reaktivna svjetla, koja želi uključiti u dječje igre kako bi kroz zabavne aktivnosti poticao razvoj kognitivnih i konativnih sposobnosti. “Planiram i uvesti jednostavnu dijagnostiku putem testova za djecu, kako bih mogao pratiti njihov napredak i bolje prilagoditi trening individualnim potrebama”, istaknuo je Deni i dodao kako proljeće donosi i veći projekt – event na nogometnom igralištu u Kelekovoj ulici u Sesvetama, gdje će predstaviti spoj moderne tehnologije i igre, s ciljem da djeca kroz interaktivne sadržaje razvijaju motoričke i kognitivne vještine.
Foto: Pixabay, ilustracija
‘Djecu bi upoznao s novim sportovima’
No, tu nije kraj njegovim planovima. Za iduću godinu u planu je i organizacija ljetovanja i zimovanja. “Tamo bi djecu upoznao s novim sportovima koji u Zagrebu nisu dostupni, ali i pružio im vrijedno iskustvo samostalnosti – mnogima će to biti prvi put da putuju bez roditelja, što je važno i za njihov osobni razvoj”, rekao je Deni koji trenutno provodi programe u suradnji s NK Kralj Tomislav, a s Dječjim vrtićem Maksimir suradnja je u završnoj fazi odobrenja – čekaju pregled prostora i službenu potvrdu, nakon čega će se potpisati ugovor.
Osim toga, naglasio je kako je u pregovorima s nekoliko drugih vrtića i klubova kako bi u budućnosti proširio programe i omogućio što većem broju djece sudjelovanje u aktivnostima. Za kraj je naveo neke jednostavne i zabavne vježbe koje potiču razvoj motoričkih i kognitivnih sposobnosti, a djeca ih mogu raditi kod kuće s roditeljima.
“Vrući krumpir” – Dijete drži loptu dok ostali stoje oko njega. Dok svira pjesma, dijete radi krug i predaje loptu prvom igraču do sebe. Kada se pjesma zaustavi, igrač koji ima loptu ispada (ili dobiva kazneni bod ako je manji broj igrača). Ova igra razvija koncentraciju, brzinu reakcije i rotacije tijela, što potiče razvoj određenih regija mozga.
Foto: Pixabay, ilustracija
Zabavne igre za djecu i roditelje
“Crazy stick” – Držite plastični štap u razini ramena djeteta. Dijete pruža ruke iznad štapa, a vi u jednom trenutku pustite štap. Dijete ga pokušava uhvatiti prije nego padne. Za mlađu djecu možete dati znak prije puštanja. Ova igra poboljšava brzinu reakcije i koordinaciju ruku i očiju. Igra zrcala – Dijete oponaša pokrete roditelja (čučanj, skok, okret…). Odlična je za razvoj koordinacije i spretnosti.
“Okreni glavu” – Igra u dvoje: roditelj pokazuje smjer prstom, a dijete mora pomaknuti glavu u suprotnu stranu. Nakon toga dijete pokazuje smjer prstom, a roditelj mora reagirati glavom. Igra se nastavlja dok netko ne pogriješi. Ova igra razvija pažnju i koordinaciju očiju i glave. Hodanje po crti i školica – Ako imate ljepljivu traku, možete je zalijepiti na pod i koristiti kao crtu za hodanje ili za igru školice, što poboljšava ravnotežu i kontrolu tijela.
Tic-tac-toe utrka – Kombinacija igre i taktičkog razmišljanja: Nacrtajte na podu ili travi mrežu 3×3 kvadrata. Svaki tim (ili igrač u dvoje) ima svoje oznake (npr. plave i crvene). Igrači trče od startne linije do mreže, postavljaju oznaku i vraćaju se “predajući peticu” sljedećem igraču. Nakon što su sve oznake postavljene, igrači mogu premještati svoje oznake kako bi složili tri u nizu, koristeći strategiju i taktiku. Prvi tim koji složi tri u nizu (horizontalno, vertikalno ili dijagonalno) pobjeđuje.
“Ove igre su zabavne, a istovremeno potiču razvoj koordinacije, koncentracije, brzine reakcije, ravnoteže i osnovnog strateškog razmišljanja”, poručio je za kraj Deni Orešković.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: privatna arhiva
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Supersportaši-talenti koji tek dolaze“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
