“Podržavam da mladi vani steknu neko iskustvo i idu isprobati kako je to živjeti u stranoj zemlji, no tamo su tržišta i puno zasićenija te je puno teže istaknuti se nekom vlastitom idejom ili inicijativom”, rekla nam je Kaja Pavlinić, potpredsjednica Mreže mladih Hrvatske. Ova 25-godišnja Varaždinka sa zagrebačkom adresom diplomirala je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, a problemima mladih bavi se već dugi niz godina vodeći projekte za mlade na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Uz redovan posao u jednoj razvojnoj agenciji, Kaja vodi svoju tvrtku KAJUŠKA i udrugu Forum za održivi razvoj Zeleni prozor koja je u istraživanju došla do zanimljivih podataka o negativnom utjecaju pandemije na studentske poslove.
Upitali smo ju koji su ključni problemi mladih u Hrvatskoj, kako riješiti problem njihove nezaposlenosti, koliko je pandemija Covida-19 utjecala na zaposlenost studenata i mladih te imaju li oni uopće budućnost u našoj zemlji.
Koji su ključni problemi mladih s kojima se svakodnevno susrećete i na koje načine im pomažete?
Problema je zaista puno – od činjenice da je broj prekarno zaposlenih radnika u Hrvatskoj duplo veći od prosjeka EU (što znači da mladi imaju nesigurne i nedugotrajne poslove s kojima im je teško otisnuti se u samostalan život), do cijena najma i prodaje nekretnina koje rastu u nedogled i postaju nedostižne velikom broju mladih koji se žele osamostaliti.
Na Međunarodni dan mladih 12. kolovoza, poslali smo dopis Vladi Republike Hrvatske i Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade koji upravo traži očitovanje na preporuke koje smo još prošle godine uputili vezano uz goruće probleme mladih. Neki od ključnih problema mladih su zapošljavanje, stanovanje, obrazovanje, participacija mladih te politike za mlade. Mreža mladih Hrvatske (MMH) okuplja 72 udruge članice koje se bave raznim temama i područjima, no mogu sa sigurnošću reći da pokrivaju cijeli dijapazon problema mladih. Naša je uloga maksimalno podržati udruge članice i pružiti im svu potrebnu podršku i pomoć kako bi uspješno obavljali svoje aktivnosti.
Nezaposlenost mladih u Hrvatskoj sve je veća. Kako pokušavate riješiti ovaj gorući problem?
Da. Trenutno je, prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, registrirano 31.741 mladih na burzi rada do 29 godina starosti. Udruga koju vodim uz MMH, Forum za održivi razvoj Zeleni prozor, krajem 2020. godine provela je online istraživanje u sklopu projekta “Studenti za studente – naš glas za dostojanstvo studentskog rada”, koji se bavi radničkim pravima studenata. U sklopu istraživanja, došli smo do podatka da je čak 22.4 posto studenata izgubilo studentski posao tijekom pandemije. Također, mladi koji rade na studentske ugovore, a koji su izgubili posao tijekom pandemije ili su im smanjena primanja, nisu bili obuhvaćeni niti jednom mjerom oporavka kao ostali radnici. Naravno, uz to imamo mlade koji rade na ugovore o djelu, ugovore na određeno i autorske ugovore, što je veliki problem jer su to mladi koji nemaju sigurno zaposlenje i kad tad mogu prijeći u kategoriju nezaposlenih.
Upravo smo zbog toga Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade uputili preporuke na Međunarodni dan mladih 2020. godine. Prvo, smatramo da je potrebno poticati dugoročno i stabilno zapošljavanje kroz ugovore na neodređeno, a posebno pri prvom zapošljavanju, kroz razne stimulacije i kroz mjere Aktivne politike zapošljavanja te poštene početne plaće (više u skladu s procjenama troška življenja, nego minimalcem). Drugo, naknada za nezaposlenost treba vrijediti i za mlade bez prijašnjeg radnog iskustva, uključujući i druge oblike pomoći (naknada za stanarinu ili druge mjere, dok mlada osoba traži posao). I treće, potrebno je uvesti sustav priznavanja studentskog rada pri obračunu staža i radnog iskustva. Očitovanje oko provođenja istih smo tražili i ove godine, no nismo dobili konkretan odgovor.
Koje projekte trenutno provodi Mreža mladih Hrvatske? Pomažete i stanovnicima Petrinje i Siska. Kako napreduje crowdfunding kampanja?
Provodimo više projekata, od kojih mogu istaknuti “Dijalog EU s mladima” i projekt “Zajednica u centru – da imam gdje živjeti.” Upravo kroz projekt Zajednica u centru – da imam gdje živjeti, u partnerstvu s Udrugom IKS, Agencijom lokalne demokracije Sisak i Operacijom Grad, provodi se crowdfunding kampanja čiji je cilj skupiti sredstva za osnivanje i opremanje dva društveno-kulturna centra u Sisku i Petrinji, kako bi tamošnji stanovnici dobili društvene sadržaje i priliku za novi početak. U sklopu kampanje dosad je prikupljeno 51 posto ukupnog traženog iznosa.
Spomenuli ste da je korona kriza negativno utjecala na zapošljavanje mladih. Javljaju li vam se mladi koji su zbog pandemije ostali bez posla?
Svatko od nas u Mreži mladih bio je u kontaktu s mladima koji su ostali bez posla. Također, maksimalno se trudimo podržati članice u svim aktivnostima koje provode, a neke su vezane upravo uz informiranje mladih o njihovim radničkim pravima i problematiku nezaposlenosti mladih te zagovaračke inicijative.
Osobno smatram uistinu zabrinjavajućim da se na studente, kao najranjiviju skupinu, nije odnosila niti jedna mjera pa su mnogi od njih, koji studiraju van mjesta prebivališta, bili prisiljeni napustiti studij i vratiti se kući. Kakvu poruku kao zajednica dajemo ako studenti koji se samostalno bore za vlastitu egzistenciju ne mogu imati povjerenja u državne institucije i pouzdati se da će im biti osiguran siguran nastavak obrazovanja, unatoč prirodnim i globalnim katastrofama?
Koje sve potpore stoje mladima na raspolaganju? Nudi li im država dovoljno poticaja?
Smatram kako su postojeći mehanizmi zbilja dobro razrađeni – otpis poreza za mlade, poticaji poslodavcima za zapošljavanje, poticaji mladima za samozapošljavanje i razna bespovratna sredstva koja se mogu dobiti. Mislim da je situacija puno bolja u usporedbi s prijašnjim godinama. No smatram kako je potrebno provoditi znatno ekstenzivnije kontrole poslodavaca vezano uz uvjete koje daju mladima, ali i ostalim radnicima, kako bi se minimizirao prekarni rad i kako bi mladi imali određenu sigurnost.
Kako vidite budućnost mladih u Hrvatskoj? Imaju li oni uopće budućnost u našoj zemlji?
Stvarno volim biti optimist i vjerujem da moje generacije, ali i oni mlađi od mene, mogu ovdje uspjeti. Imam sreću što radim u IT sektoru koji je trenutno vrlo profitabilna industrija i možda zbog toga život u Hrvatskoj doživljavam puno bolji nego što to stvarno jest. No okružena sam brojnim prijateljima i suradnicima koji su u drugim industrijama, imali su jako lošu financijsku pozadinu, nikakvo zaleđe i sami su vlastitim trudom stvorili sve što sada imaju. Meni je divno ovdje živjeti i stvarati te iz udobnosti svog doma radim i za međunarodne organizacije.
Apsolutno podržavam da mladi vani steknu neko iskustvo i idu isprobati kako je to živjeti u stranoj zemlji, no tamo su tržišta i puno zasićenija te je puno teže istaknuti se nekom vlastitom idejom ili inicijativom, pa nije sve tako divno i krasno u inozemstvu. Ono što me trenutno kod nas najviše zabrinjava jest korupcija koja je prisutna na svim razinama moći i odlučivanja te sustavno uništava kvalitetu svakodnevnog života. Mladi će otići u inozemstvo i više se ne vratiti ako vide da, unatoč svom trudu i dobrim namjerama, ovdje uspijevaju samo oni koji dobivaju poslove i prilike preko veze. Mislim da je mladima najbitnije da odrastaju u zdravoj atmosferi i da vide kako se svi pokušaji varanja i kršenja integriteta vrlo brzo i efikasno sankcioniraju.
Vaša poruka mladima za kraj?
Ne odustajte od borbe za bolju zajednicu, uključite se u prevenciju i borbu protiv korupcije na svim razinama i pokušajte svoje znanje i vještine uložiti u to da nam svima kao zajednici bude puno bolje.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Samuel Groesch
