“Ima puno pozitivnih strana u karijeri kad ti je tata trener. On uvijek vjeruje u mene i lakše napredujem kada imam nekog doma da me potiče da ispravim loše navike i implementiram nove. Roditelji su mi najveća podrška”, rekao nam je 14- godišnji biciklist Luka Rafael Kišiček.

Ovaj mladi perspektivni sportaš iz Zagreba koji za dva mjeseca navršava 15 godina aktualni je državni prvak u brdskom biciklizmu (u XCO disciplini) i član hrvatske reprezentacije. Ove nedjelje osvojio je srebro na državnom prvenstvu u usponu na zagrebačkom Markuševcu te postao kategorizirani sportaš. No, nedavno je postigao još jedan veliki uspjeh, i to na međunarodnoj razini. S mladom XCO reprezentacijom u ožujku ove godine nastupio je na prvoj utrci vrlo jake talijanske serije Internazionali d’Italia u mjestu San Zeno di Montagna te postigao odličan rezultat. U jakoj međunarodnoj konkurenciji od oko devedeset suparnika zauzeo je peto mjesto u kategoriji U16. Sa startnog šezdesetog mjesta probio se na kraju na peto, što je vrhunski uspjeh.

Njegov stariji brat Leon Gabriel (16), koji mu je ujedno i klupski kolega iz ekipe CRO MTB Team, zauzeo je 13. mjesto u kategoriji U17. U dosadašnjoj karijeri ovi mladi vrsni mladi biciklisti imali su odlične rezultate u Hrvatskoj, ali i na natjecanjima izvan zemlje. Već su kao ulazni kadeti osvajali postolja u susjednim zemljama poput Slovenije i Austrije. Počeli su se baviti biciklizmom u djetinjstvu iz hobija, no danas su perspektivni sportaši koji već sada ostavljaju trag u ovome sportu. Trener im je otac Perica Kišiček koji iz prve ruke svjedoči nevjerojatnom sportskom putu oba sina, kao i majka Sanja koja im je također velika podrška. Oboje su ponosni na njihov trud, talent i predanost te kao obitelj čine sve kako bi dečki i dalje ustrajali i postizali vrhunske rezultate.

U sklopu projekta “Supersportaši-talenti koji tek dolaze” Luku Rafaela smo upitali o počecima u brdskom biciklizmu, intenzitetu treninga, balansiranju između škole i sporta, zapaženim rezultatima u Hrvatskoj i šire, podršci koju ima od roditelja i brata, što je sve potrebno za uspjeh u ovome sportu, za koje se natjecanje trenutno sprema, kako gleda na budućnost hrvatskog biciklizma i koji su mu planovi za dalje.

Foto: privatna arhiva

‘Nemaš odmora tijekom cijele utrke’

Što te je u počecima privuklo brdskom biciklizmu? Koje su posebnosti ovog sporta i najveći izazovi s kojima si se susretao?

Privuklo me najviše to da je to disciplina biciklizma koja objedinjuje sve biciklističke discipline. Poseban je na svoj način jer zapravo nemaš odmora tijekom cijele utrke i fokus mora uvijek biti na 100 posto. Najveći izazov je savladati zahtjevne spusteve nakon puno strmih ili\i dugih uspona koji ti dignu puls u nebo.

Nedavno si osvojio naslov državnog prvaka. Koliko ti znači ovaj veliki uspjeh?

Značajan mi je ovaj uspjeh zato što ću imati neke povlastice na nekim međunarodnim utrkama. Primjerice, start u prvom redu.

Imaš odlične rezultate i izvan Hrvatske. Na koji si rezultat ili medalju najviše ponosan u dosadašnjoj karijeri? Kako ti je predstavljati Hrvatsku kao dio reprezentacije zajedno s bratom?

Na puno njih sam ponosan, ali ipak mi je najdraža pobjeda SloXcup-a u Kočevju kad sam nakon pada na startu nadoknadio 30 sekundi za vodećim. Drago mi je što predstavljam Hrvatsku sa svojim bratom.

Foto: Darko Vurušić

‘Brat Leon me motivira’

Brat i ti ste najbolji mladi biciklisti u Hrvatskoj. Kako ti je trenirati s Leonom Gabrielom i kako je imati oca za trenera? Tko ti je najveća podrška u karijeri i životu?

Jako mi je veliki blagoslov imati starijeg brata Leona koji je uvijek malo ispred i motivira me na svakoj utrci i treningu da budem uvijek 1 posto bolji. Ima puno pozitivnih strana u karijeri kad ti je tata trener. On uvijek vjeruje u mene i lakše napredujem kad imam nekog doma da me potiče da ispravim loše navike i implementiram nove. Roditelji su mi najveća podrška.

Koliko često brat i ti trenirate i kolika je važnost sporta u vašem životu? Kako izgleda jedan tvoj dan?

Treniramo od 17 do 23 sata tjedno. Sport mi je treća najvažnija stvar u životu nakon Boga i obitelji. Svaki dan je različit, ovisno koliko i kakav imamo trening i imamo li i kada imamo školu. Ovako mi ponekad izgleda dan: Ustanem se ujutro u 7 sati i natašte odem na trčanje. Onda pojedem doručak pa odradim neki posao koji imam u planu, zatim pojedem ručak i odradim powernap kako bi bio odmorniji za popodnevni kondicijski trening. Nakon treninga pojedem kvalitetnu večeru i odem spavati oko 22.30 sati.

⁠Kako usklađuješ sport i školu? Što bi volio studirati i gdje se vidiš u budućnosti?

Vrlo je teško zadovoljiti potrebe sporta i škole istovremeno pa ponekad mora jedno ispaštati. Htio bih studirati strojarstvo. Vidim se u vrhunskom biciklizmu.

Foto: Biciklistički klub Žminj

‘Želja mi je postati olimpijski prvak’

Kako gledaš na budućnost hrvatskog biciklizma? Što bi se još trebalo poboljšati?

Mislim da se hrvatski biciklizam pomalo razvija s biciklistima budućim profesionalcima i veselilo bi me da jednoga dana budem drugima motivacija da se bave ovim sportom rekreativno ili profesionalno. Naša država bi trebala više ulagati u ovaj sport da bismo bili konkurentniji s ostalim državama.

Za kraj, za koje se natjecanje trenutno spremaš i što bi još volio ostvariti u sportskoj karijeri?

Ne spremam se trenutno za neko veće natjecanje jer je kraj sezone. Moj dugoročni cilj jest biti olimpijski i svjetski prvak u XCO disciplini.

Maja Šubarić Mahmuljin

Naslovna fotografija: Biciklistički klub Žminj

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Supersportaši-talenti koji tek dolaze“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.