Druga od četiri edukacije za medijske djelatnike u području novinarstva na temu odgovornog i kvalitetnog izvještavanja o pripadnicima ranjivih skupina, tj. osoba s oštećenjem vida, održana je u utorak, 15. studenog u 9.30 sati u prostoru Udruge Generacija.hr na Jarunu u Zagrebu. Voditeljica edukacije bila je Teddea Senjanović, urednica i novinarka koja je govorila o položaju osoba s oštećenjem vida na tržištu rada te kako izvještavati o poteškoćama koje imaju sa zapošljavanjem.
Edukacija se održala u sklopu projekta “Jednake mogućnosti” za ukupno 7 medijskih djelatnika. Nositelj projekta je Generacija.hr – Udruga za promicanje medijske kulture, međugeneracijske solidarnosti i zaštite prava mladih, obitelji i umirovljenika, a partner Zaklada “Čujem, vjerujem, vidim”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda, a cilj mu je ojačati kapacitete i sposobnosti osoba s oštećenim vidom za samostalan život, za aktivnije traženje mjesta na tržištu rada te stvoriti dodatnu mogućnost za njihovu edukaciju i kvalitetnije provođenje slobodnog vremena.
Na radionici su, između ostalih, sudjelovali novinari Lorena Šipek, Bjonda Lučić, Barbara Kraš Kedmenec, Josip Senjak, Klara Gagula, Vedrana Mišković i Kaja-Katarina Župančić, zatim Daniela Klujbert-Opačić, voditeljica projekta i Maja Šubarić Mahmuljin, urednica medijskih objava.
Teddea Senjanović, novinarka i urednica s dugogodišnjim iskustvom rada u medijima, uvodno je govorila o zapošljavanju slabovidnih osoba, dostupnim poslovima i kako bolje razumjeti problematiku osoba s oštećenjem vida.
“Vid je samo jedno od pet osjetila. Razmislite o profesiji koja više cijeni jedno od ostalih osjetila. Na primjer, telemarketing, predavač, terapeut, novinar na radiju ili televiziji i drugo. Kod traženja posla važna je pomoć organizacija ili udruženja slabovidnih osoba. Postoje organizacije sa specifičnom namjerom da pomognu ljudima koji su u ovom položaju. Obraćanje organizaciji može vam dati velik poticaj u potrazi za poslom. Ti ljudi točno znaju s kakvim poteškoćama se slabovidne osobe susreću i imaju osobni interes da vam pomognu u uspjehu”, istaknula je Senjanović.
Dodala je kako svi posjedujemo neki talent, a izuzetak nisu ni osobe koje imaju neki oblik invaliditeta. Prisjetimo se samo legendarnih pjevača poput Andree Bocellija, Stevie Wondera, ali i Ray Charlesa.
“No talent slabovidnih osoba ne treba biti samo ograničen na poslove/vještine gdje nije potreban pokret. Prisjetimo se samo Marle Lee Runyan, američke atletičarke, koja je bila trostruki državni prvak, te paraolimpijka s pet zlatnih medalja. Uz to je bila i prva slijepa sportašica na Olimpijadi. David Alexander Paterson prva je osoba sa oštećenjem vida koja je postala guverner u SAD-u te je jedna od najpoznatijih osoba s oštećenjem vida koja se upustila u politiku”, navela je Senjanović.
Kakvo je stanje u Hrvatskoj?
Osvrnula se i na stanje u Hrvatskoj, naglasivši da se slijepe i slabovidne osobe najčešće zapošljavaju kao telefonisti u call centrima, maseri i fizioterapeuti, a rijetki su oni koji rade kao odvjetnici ili profesori na školama.
“Prilikom traženja posla slijepe i slabovidne osobe nailaze na predrasude poslodavaca kao i općenite predrasude. Ljudi ne znaju što slijepe osobe mogu raditi. Zabrinutost poslodavaca se u najvećoj mjeri odnosi na ograničenja i mogućnosti funkcioniranja slijepe osobe na poslu”, napomenula je Senjanović.
Dodala je kako je glumac, kazališni umjetnik i pjesnik Vojin Perić, koji je i sam slabovidna osoba, kazao je jednom prilikom:
“Slijepe i slabovidne osobe susreću se s diskriminacijom na svim područjima življenja, a pogotovo u poslu. Situacija u kojoj te poslodavac prima samo zbog poticaja za zapošljavanje je svojevrsno podcjenjivanje. Za početak, testiranje za posao nije prilagođeno slijepim osobama, tako da one često niti ne mogu ravnopravno sudjelovati u natjecanju za posao. A da ne spominjemo koliko slijepa osoba treba biti veći stručnjak, najmanje doktor, da ju na istom radnom mjestu shvate ozbiljno. Česti su nevidljivi kriteriji i prakse zbog kojih slijepa osoba nije dovoljno dobra. U dosadašnjem iskustvu, ključnu ulogu prilikom zapošljavanja odigraju poslodavci i kolege koji su informirani i pokazuju razumijevanje”, kaže Perić koji ističe kako i mediji moraju češće upozoravati na probleme slijepih i slabovidnih.
Kako mediji mogu pomoći?
Senjanović je za kraj istaknula kako je poseban naglasak na medijima koji svojim izvještavanjem mogu pomoći osobama s oštećenjem vida.
“Koliko je situacija alarmantna govori činjenica da u Hrvatskoj živi više od pola milijuna osoba s invaliditetom, od čega gotovo 20 tisuća ima problem s vidom. Zaposleno ih je tek 74 osobe”, zaključila je Teddea Senjanović.
Podsjetimo, projekt “Jednake mogućnosti” koji je započeo u veljači 2022. i trajat će 18 mjeseci za dodatnu svrhu ima omogućiti mlađim punoljetnim osobama s oštećenjem vida stjecanje dodatnih znanja i sposobnosti kako bi bili konkurentniji već na samom početku svog radnog vijeka. Projekt će također kroz medijsku vidljivost povećati senzibilnost ostalih aspekata hrvatskog društva na probleme ove ranjive skupine i dodatno na taj način pomoći njenoj kvalitetnoj (re)integraciji u hrvatsko društvo.
Ciljane skupine projekta su ranjive skupine – osobe s oštećenjem vida, mladi iznad 18 godina s otežanim pristupom obrazovanju, kao i medijski djelatnici koji će pisati o problemima ove ranjive skupine i na taj način podići svijest šire javnosti o problemima, potrebama i mogućnostima osoba s oštećenjem vida.
Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Generacija.hr
Projekt ”Jednake mogućnosti’” sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.
.
