“Glazba je oduvijek bila važan dio mog života. Kao mali sam već na ‘sintiću’ skidao prve melodije iz ‘Top Guna’ i ‘Blade Runnera”, a krajem osnovne sam počeo s prvim prebiranjem po žicama gitare”, rekao nam je gitarist Davor Doležal uoči koncerta kojeg će ovog petka, 23. svibnja u 20 sati održati u Centru za kulturu Novi Zagreb.
U novom izdanju ciklusa Jazz Point Novi Zagreb predstavit će se Davor Doležal Quartet s autorskim projektom “Strange Beauty”. Pjesme s istoimenog albuma nastajale su i sazrijevale kroz godine zajedničkog muziciranja na koncertima i probama, a donose spoj tradicije i suvremenih stilskih utjecaja. Zvuk kvarteta temelji se na kolektivnoj komunikaciji i improvizaciji, nadahnut pristupom Milesa Davisa iz 60-ih godina prošlog stoljeća, no istodobno prirodno zalazi i u modernije glazbene krajolike poput neo soula, hip hopa i jazz funka. Stilski raspon kreće se od bossa nove, balada, bebopa do jazz valcera.
Uz Davora Doležala na gitari, članovi kvarteta su Nikola Šantek (klavir), Zvonimir Šestak (kontrabas) i Mirsad Dalipi (bubnjevi). Ovi dugogodišnji suradnici i prijatelji koji uživaju u improvizaciji, na svojim koncertima svaki put stvaraju novo i svježe iskustvo za publiku. U intervjuu za Generaciju upitali smo Doležala o počecima u glazbi, njegovom kvartetu, projektu “Strange Beauty”, glazbenim uzorima te nadolazećem koncertu i atmosferi koju očekuju.
Svirao u raznim bendovima
Od kuda ljubav prema glazbi i kako biste opisali svoj glazbeni put dosad?
Glazba je oduvijek bila važan dio mog života. Kao mali sam već na “sintiću” skidao prve melodije iz “Top Guna” i “Blade Runnera”, a krajem osnovne sam počeo s prvim prebiranjem po žicama gitare. Do kraja devedesetih sviram u raznim zagrebačkim underground/demo bendovima, a prekretnica je bio susret s Woody Mannom, velikim američkim fingerstyle majstorom na workshopu u Zagrebu 2002. godine. Slijedom toga prisustvovao sam na još četiri Woodyjeva workshopa – dva u Amsterdamu 2003. i 2004. godine, potom u New Yorku 2005. i Devonu 2007.
Prve ozbiljnije angažmane imam s Dubravko Vorih and New Tribe s kojim nastupam kod Boška Petrovića u kultnom BP Clubu na Hrvatskom Jazz Saboru 2009. Nakon godina muziciranja poprilično sam sretan što gotovo uvijek sviram s ponajboljim hrvatskim muzičarima i vokalistima – što u studiju, što na koncertima s kojima se gotovo uvijek dogodi taj magični glazbeni trenutak.
Kako i kada je nastao projekt “Strange Beauty” i čime je nadahnut?
Prve skice za pjesme s albuma “Strange beauty” počeo sam pisati krajem 2019. godine, a krajem sljedeće godine krenuli smo s probama i uobličavanjem tih skica. Većina albuma, prije svega, posveta je mojim najbližim ljudima – supruzi, mami, tati, kćerima i mom najvažnijem učitelju gitare – Woody Mannu, još dvije su autorske, a jedna je obrada tradicionalne hrvatske pjesme.
Šarolika glazbena lepeza
Predstavite nam članove vašeg kvarteta. Kako ste se upoznali i krenuli u suradnju? Na koje ste nastupe i uspjehe posebno ponosni?
Uz mene na gitari, članovi kvarteta su još i Nikola Šantek na klaviru, Zvonimir Šestak na kontrabasu te Mirsad Dalipi na bubnjevima. To su prije svega dragi prijatelji, k tomu i vrsni muzičari s kojima sam zadnjih desetak godina često dijelio pozornicu u raznim kombinacijama i bili su logičan izbor za moj autorski materijal. Imali smo nekoliko koncerata od kojih u sjećanju najviše rezoniraju nastup na JazzHR festivalu u prepunoj maloj dvorani Vatroslav Lisinski. Svakako su za spomenuti i nastupi na Dubrovnik Jazz Outbreak festivalu, Kući umjetnosti Arsen te na Rab Jazz Festivalu.
Tko je sve utjecao na vaš glazbeni izričaj?
To je teško pitanje, no probat ću biti što konkretniji jer sve što radimo u našem odrastanju – što životnom, što glazbenom, nas poprilično određuje. Tako pored gitarističkih heroja kao što su Jimi Hendrix, Wes Montgomery, Grant Green i Eric Gale, na moj izričaj je utjecalo nebrojeno mnogo kultnih izvođača – od Jelly Roll Mortona do Kyoto Jazz Massiveija, kao i glazbenih stilova – jazz, blues, funk, r’n’b, neo soul, hip hop, etno, brazilska muzika, world music, klasična glazba, acid jazz…
Od početaka u zboru do pozornice zagrebačkog HNK: ‘Osjetila sam da je glazba put kojim želim poći’
Za kraj, recite nam kakvu atmosferu očekujete na večerašnjem koncertu?
Na to je pitanje poprilično teško dati konkretan odgovor, s obzirom na to da je svaki koncert jedinstven i svaki put pokušavamo naći “zlatni rez” baš na tom koncertu i prostoru u kojem sviramo, kao i publici kojoj sviramo. No, sigurno ćemo zaploviti kroz šaroliku glazbenu lepezu u kojoj svatko može pronaći svog favorita. Kako sam i prije spomenuo, svi se jako dobro poznajemo i divno je vidjeti kamo će nas muziciranje odvesti.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Matej Grgić
