U Zagrebačkom kazalištu mladih je 28. veljače 2022. godine izvedena najnovija predstava “Višnjik” u režiji Ivana Popovskog koja je svoju premijeru imala 17. prosinca ove godine. Riječ je o posljednjoj velikoj drami Antona Pavloviča Čehova, koju je pisao teško bolestan, a nakon smrti postala je njegova najizvođenija drama. Publika je izvedbu, baš kao i na premijeri, popratila velikim pljeskom, što ne čudi s obzirom na odlične izvedbe glumaca.
ZKM-ova produkcija ovog klasika ruske dramske literature postavljena je kao tragedija, ali i farsa uz mnoštvo komičnih elemenata koji su zabavljali publiku. Predstava počinje povratkom vlastelinke Ljubov Andrejevne iz inozemstva nakon više godina izbivanja iz Rusije. Tu je zateknu brojne lijepe, ali i ne tako lijepe uspomene te neminovni dugovi. U problemima je i ako ne smisli kako spasiti svoj posjed, imanje će se prodati skupa s višnjikom koji predstavlja staru, aristokratsku Rusiju.
Uz fantastičnu Katarinu Bistrović-Darvaš u ulozi majke obitelji, u predstavi još glume Tina Orlandini, Milica Manojlović, Filip Nola, Rakan Rushaidat, Pjer Meničanin, Doris Šarić Kukuljica, Frano Mašković, Petra Svrtan, Vedran Živolić, Amir Bukvić, Ugo Korani, Kristijan Ugrina i Jan Vojvodić. Odlične izvedbe glumaca popraćene su glazbenim dijelovima. Naime, u predstavi sudjeluju glazbenici Franjo Stojaković (klarinet), Radovan Bjelajac (violina), Frederic Lanz (harmonika) i Vjekoslav Crljen (kontrabas).
Podnaslovljena kao “Komedija u četiri čina”, unatoč tragičnosti situacije u kojoj se nalazi jedna obitelj, Čehov donosi likove različitih pogleda na život i generacija kroz koje vješto prikazuje mnoštvo suprotnosti između starog i novog, realnog i metafizičkog… Njegovi likovi su osobe koje, unatoč njihovim životnim odlukama s kojim se možda ne slažemo, ipak možemo razumjeti i s njima čak suosjećati. Glazbeni dijelovi predstave lijepo se uklapaju u ovo kompleksno djelo i naglašavaju teatralnost situacije u kojoj se nalaze likovi koji svaki na svoj način pokušavaju pronaći svoju sreću i mjesto na ovome svijetu.
Ovo djelo koje svakako vrijedi pogledati je s ruskoga preveo Vladimir Gerić, dramaturginja je Ivana Đula, scenografkinja Nina Bačun (Oaza) i Ivan Popovski, kostimografkinja Doris Kristić. Za scenski pokret zaslužna je Petra Hrašćanec, a za izbor glazbe Ivana Đula i Ivan Popovski.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: ZKL
