Zadarska Udruga Lampica već 12 godina pomaže djeci s disleksijom, disgrafijom i drugim teškoćama, no tek se odnedavno mogu pohvaliti svojim novim prostorima. Volonteri, profesori i stručnjaci rade zajedno kako bi djeca svladala prepreke i kako bi u javnosti razbila predrasude.

“Zamislite da vam dok čitate svoju omiljenu knjigu, slova cijelo vrijeme bježe. Tako je dijelu djece s disleksijom svaki put kada čitaju lektiru”, rekla je za HRT Leana Todorović, dopredsjednica Udruge Lampica.

Zadarsku Udrugu Lampica od ožujka pohodi 40-ak djece. Subotom im se pomaže i u pisanju zadaće, i sve je besplatno.

Foto: Screenshot/HRT

‘Vidjela sam da se trudi’

Što znači imati dijete s disleksijom i disgrafijom najbolje zna Jelena. Njezin je sin slovio kao iznimno pametno dijete da bi se ta percepcija naglo promijenila u prvom razredu osnovne škole.

“Bio je najgori u razredu pa sam odlučila vidjeti u čemu je problem. Vidjela sam da se trudi. U jednom trenutku sam shvatila da miješa „u” i „n”, ispričala je Jelena Bašić Galošić za HRT. Godinu dana je trebalo da mu se dijagnosticira disleksija. S majkom je naporno radio četiri godine i sada je, u osmom razredu, potpuno samostalan.

mšm/hrt

Foto: Pixabay, ilustracija