Svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježava se na današnji dan, 2. travnja. Prilika je to da se ukaže na sve veći problem ove složene teškoće koja se kod pojedinaca najčešće razvije u prve tri godine života i uglavnom traje do kraja života. Tim povodom donosimo priču o origami radionicama za djecu “Zlatni ždralovi” koju organizira udruga ‘Progovori autizam – širi ljubav’ u prostorijama Centra kulture na Peščenici – KNAP u Zagrebu. Djeca i mladi s teškoćama autizma tako imaju priliku razvijati svoju kreativnost, družiti se i naučiti novu vještinu – izrađivati razne predmete od papira poput srca i životinja.

Voditeljica radionice Sanja Milovac je svijet origamija počela otkrivati iz interesa za Japan i japansku kulturu, a s vremenom je ova drevna istočnjačka vještina postala njezin način komunikacije s djecom, mladima i odraslima. Organizirala je i vodila brojne radionice u Hrvatskoj i inozemstvu. “Origami lako zaživi u prostoru kroz koji se krećem, jer često savijam, a rado mi se pridruže i djeca i odrasli. Ponekad nemamo zajednički jezik komunikacije, no uvijek se možemo povezati kroz životinje koje oblikujemo, za to nam ne trebaju riječi”, započela je Milovac. Do sad su tisuće ždralova, koje je Sanja savila i sama i s različitim grupama koje vodi, našle svoj put i odletjele u Japan.

Milovac nam je otkrila od kuda ideja za radionicu, kakve su dosadašnje reakcije polaznika, koliko im znači ovakav tip radionice, što sve izrađuju i koje motive najviše vole, kako sam kreativan proces utječe na djecu i mlade s teškoćama autizma i koje su prednosti za njih, kako joj je raditi s takvim osobama te što bi poručila svima na Svjetski dan svjesnosti o autizmu.

“Do suradnje s udrugom ‘Progovori autizam – širi ljubav’ došlo je spontano. Već sam prije surađivala s predsjednicom udruge Natašom Bahun, koja me u jednom trenutku pozvala da održim svoj ciklus radionica za djecu Zlatni ždralovi. Nataša je organizirala projekt, Centar kulture na Peščenici – KNAP je ustupio prostor, a ja sam se rado odazvala”, započela je Milovac i dodala kako su do sada imali četiri radionice, a svaka je u trajanju od sat i pol te im je preostalo još šest radionica.

‘Vidim pomake kod djece u interesu za origami’

“Ono što je meni važno – da vidim pomake kod djece i u interesu za origami, u razvoju njihovih sposobnosti i vještine, da vidim da to što radimo ima smisla. O doživljajima najbolje govore sama djeca i njihovi roditelji.

“Ovo je prvi put da smo sin i ja bili na origami radionici. Malo sam se brinula kako ćemo mi to znati jer čini se komplicirano. Sanja je već u početku radionice objasnila da sve što treba, ona će ponoviti i pokazati i ohrabrila sina da će uspjeti, te da će uvijek pokazati opet i opet, kada god bude potrebno. Uz Sanjino vješto vođenje radionice i precizno te jednostavno pojašnjenje uputa, korak po korak, dijete se osjećalo sve više uspješno jer je svaki puta dobio pohvalu i potvrdu što je sve dobro napravio pri radu te dodatnu uputu ili pomoć da uspije do kraja. Dijete koje ne ide rado na radionice, poželio je doći opet i opet. Hvala”, riječi su to mame Maje.

I druga djeca uživaju u ovakvom kreativnom radu. “Ja mislim da je origami radionica vrlo dobro mjesto za kreativnost i maštovanje. Ima vrlo zanimljivih radova koje radimo i zanimljivo je raditi uz prikupljanje novih vještina. U ovoj radionici imam vrlo zabavno vrijeme i društvo je super s kojima jesam”, rekao je Vito (16). Milovac je s nama podijelila i dojmove 15-godišnjeg Mislava koji je svojoj mami sinoć rekao da mu je bilo super i pitao ju je zašto već do sada nije išao na origami. “Ja sam mu rekla zato što do prije koju godinu nije želio slijediti upute, na što mi je on odgovorio: “kada sam mislio da će mi biti preteško, a sada sam se trudio i slušao pa sam uspio napraviti origami”.

Žabice, ždralovi, mačke

Milovac je napomenula kako radionice prilagođava i djeci i trenutku. “Nekad imaju više koncentracije, nekad manje, ponekad osjetim da je bolje raditi jednostavne životinje poput psa, mačke ili ribice, a ponekad odem i korak dalje prema srcima, žabicama ili ždralovima”.

Zanimalo nas je i to kako kreativan proces utječe na osobe s autizmom. “Rekla bih da sva djeca (a i odrasli) prirodno teže igri, istraživanju i učenju. Kreativan proces je prilika da djeca vide kako od običnog komada papira mogu dobiti različite oblike koje prepoznaju i kojima se vesele. Papir postaje interes mašte, a mogućnost da vide rezultat vlastitog stvaranja, motivira ih za nastavak. Origami je izvrstan za razvoj koncentracije, fokusa i motorike, za pamćenje i opuštanje”, rekla je naša sugovornica.

Na naš upit kako joj je raditi s osobama s autizmom, odgovorila je: “Ne razmišljam o njima kao o djeci s autizmom ili djeci s teškoćama. Jednom kad sjednem za stol i izvadim origami papir, nastojim osjetiti i pojedinca i grupu i prihvatiti ih baš takvima kakvi jesu. Tome onda prilagodim rad. Ima dovoljno mogućnosti da putujemo od vrlo jednostavnih oblika do kompleksnih, poput papiga, kornjača ili zmajeva. Meni je i dalje to sve igra. Na isti način sjednem i s djetetom s teškoćama i s darovitim djetetom (nekad se te dvije skupine preklapaju) i s ljudima koji imaju artritis i s trećom životnom dobi. Radila sam i sa slabovidnom djecom i s onom oštećenog sluha, na drugim kontinentima…Vesele mu se i maleni i veliki.”

‘Origami jednostavno nema granice, ruši ih’

Potom je nastavila: “Često origami usporedim s glazbom – jednostavno nema granice, ruši ih. I nije ideja procjenjivati – svatko radi i savija u skladu sa svojim mogućnostima i u ritmu koji toj osobi najviše odgovara. Najveća razlika jest možda to što u nekoj prosječnoj grupi primam do 12 polaznika, a ovdje je maksimum četiri do šest polaznika po radionici. Naravno, iza sebe imam i puno godina pedagoškog i kreativnog rada i u školama i kroz knjižnice, udruge, različite projekte, imam iskustvo na koje se mogu osloniti i to mi svakako pomaže da se osjećam prirodno i ugodno dok vodim i podučavam.”

Za kraj je napomenula kako promatra te male pomake kod svakog u grupi i to ju veseli. “Naravno da razlike postoje, kao uostalom i između mene i Vas… A one su dio jedinstvenosti, šarenila i ljepote. Djeca u grupi s kojom radim su iskrena, neposredna i razigrana, svatko od njih donosi jedan novi svijet – a to mi odgovara. Važno mi je da vidim smisao u svemu što radim i da uživam. Volim tu energiju koja nastaje tijekom radionica i osmijehe na licima, i malenih i velikih, kada dobiju svoju prvu pticu, kornjaču, žabu ili papigu.”

Kako obilježavamo Svjetski dan svjesnosti o autizmu, za kraj je svima poručila: “Dozvolite si trenutak. Dozvolite si gledati i vidjeti osobu ispred sebe, slušati i čuti, osjetiti. Dozvolite si čaroliju”.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: ‘Progovori autizam- širi ljubav