“Djeca su najveća manjina u Hrvatskoj koja u borbu za svoja osnovna prava ne mogu štrajkom. Ne mogu glasati i nemaju svog predstavnika u Saboru”, rekla nam je Sanja Bijonda. Ova humanitarka i predsjednica udruge Portal dobrote poznata je po hvalevrijednoj akciji ‘Da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno’ koju je pokrenula još 2014. godine potaknuta napisima o gladnoj djeci u hrvatskim školama. Šokirana viješću o četvero prvašića iz Karlovačke županije koji su u školi ostali gladni, odlučila javno progovoriti o siromaštvu u obiteljima diljem Hrvatske, borbi za prava djece i peticiji kojom traže besplatne obroke i za djecu u srednjim školama.
“S projektom besplatne prehrane za osnovnoškolce krenuli smo prije šest godina s namjerom da obuhvatimo ne samo djecu koja su u sustavu socijalne skrbi, već onu „sivu” zonu u kojoj se nalaze obitelji koja „na papiru” imaju primanja, ali ih realno nemaju”, započela je Sanja Bijonda.
Riječ je, dodala je, o obiteljima koje zbog promijenjenih okolnosti ne mogu podmirivati svoje obveze po kreditima, pod ovrhama su ili se radi o višebrojnim obiteljima.
“Učitelji bi detektirali problem u svom razredu, a škola javila konačnu brojku djece. Bez ponižavajuće papirologije kojima dokazuju svoje siromaštvo”, istaknula je Bijonda.
Sredstva za prehranu djece smanjena
Projekt je, dodala je, preuzela država, a novac je osiguran iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD), kojim se osiguravaju školski obroci za djecu roditelja koji ostvaruju pravo na dječji doplatak.
“Ove godine sredstva iz Fonda su smanjena pa smo nedavno u medijima čitali kako je četvero prvašića OŠ Draganići u školi ostalo gladno. Njihovi roditelji mjesecima nisu platili zaostatke za školsku prehranu pa djeca nisu dobila užinu, a djevojčici koja je s njima htjela podijeliti svoj obrok, to je zabranjeno”, napomenula je Bijonda.
Neke su županije, dodala je, manjak pokrile vlastitim novcem i platile obroke potrebitoj djeci.
“Poduzeli su sve kako u školi nitko ne bi ostao gladan. Nažalost, to nije svugdje slučaj. Karlovačka se županija odlučila za nezgodniji potez – iz projekta su izbacili prvašiće jer, kako kažu, oni provode najmanje vremena u školi”, istaknula je Bijonda i dodala kako nijedno dijete u školi ne bi trebalo ostati gladno.
Što je sa srednjoškolcima?
Dotaknula se i problema nešto starije djece koje još uvijek zakon ne štiti, a trebao bi. Dok čl. 68 Zakona o odgoju i obrazovanju kaže kako su osnovne škole dužne organizirati prehranu za djecu dok borave u školi, srednjoškolce nitko ne spominje.
“Dvije godine upozoravamo na diskriminatorni zakon koji zaboravlja djecu od 14 do 18 godina koja su zakonski još uvijek djeca. Stoga smo pokrenuli i peticiju za organiziranje obroka i za srednjoškolce. Nažalost, peticija nije polučila preveliki uspjeh jer, kao i uvijek, svima su nam „puna usta” djece i brine nas demografija jer smo među najstarijim nacijama u EU, ali kada treba napraviti konkretne korake i osigurati djeci zdravo i bezbrižno djetinjstvo, zakažemo”, istaknula je ova humanitarka.
Tko je jednom siromašan, dugo to i ostaje. I premalo obitelji uspijeva izaći iz siromaštva.
“Siromaštvo se nasljeđuje, dok u isto vrijeme tek 0,6% kućanstava u Hrvatskoj bez problema spaja kraj s krajem. Okrutna je realnost da u našoj državi trenutno živi više od milijun ljudi ili u riziku od siromaštva ili u teškom materijalnom siromaštvu. A prema prognozama čeka nas teška jesen i najveća ekonomska kriza”, upozorila je Bijonda.
‘Pravo je djece da ne žive u siromaštvu’
Napomenula je kako mnoga kućanstva žive iznad granice siromaštva, ali uglavnom u stanju zaduženosti, često kasneći s plaćanjem kredita, stanarina ili režija.
“Mnogi posjeduju stanove, automobile ili kućansku opremu koju otplaćuju kroz dugoročne kredite. Pojava nezaposlenosti među članovima takvih obitelji može ih vrlo lako gurnuti ispod praga apsolutnog siromaštva”, istaknula je.
Za kraj je podsjetila kako su oni najmanji najranjivija skupina, a ustavna je obveza, prema članku 63. Ustava, štiti djecu.
“Djeca su najveća manjina u Hrvatskoj koja u borbu za svoja osnovna prava ne mogu štrajkom. Ne mogu glasati i nemaju svog predstavnika u Saboru. Međutim, djeca su građani sa svojim pravima, a jedno od tih prava, prema Konvenciji o pravima djeteta, jest ne živjeti u siromaštvu”, poručila je Sanja Bijonda.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Portal dobrote
