Medijska pismenost sve je češći pojam u dječjem obrazovanju. Kako djecu medijski opismeniti i kako uopće integrirati medijsku kulturu i pismenost u nastavu, doznali smo od naših sugovornica. Popričali smo s profesoricom Učiteljskog fakulteta, koja je često radila na temama djece i medija, a zamolila nas je da poštujemo njezinu privatnost.

Multimedijska pismenost

“Medijska pismenost uključena je kao jedno obrazovno područje pod obrazovnim jezikom. Teško je reći u kojoj mjeri to netko obrađuje u školama jer bi trebali raditi svi. Učitelji se u Hrvatskoj oslanjaju na čitanke i udžbenike koje odaberu, stoga je pitanje koliko je tema medijske pismenosti uključena u te nastavne materijale”, pojasnila nam je u razgovoru.

Tvrdi da bi se svaki učitelj trebao s time baviti, a kazala je kako u nekim školama postoji izborni predmet “Medijska pismenost”. Otkrila je o čemu bi se na takvom predmetu zapravo moglo učiti.

“Mediji su vrlo širok termin, stoga bi takav predmet trebao obuhvaćati multimedijsku pismenost. Gledati filmove, kako pristupiti informacijama, što je točna a što netočna informacija, koje informacije mogu dijeliti s drugima, a uče i o nekom vidu reklama, kako napraviti dobru lozinku…”

Potom je ocijenila kako je ipak video sadržaj djeci posebice zanimljiv, no to je, kako tvrdi, tradicionalni pristup medijskoj kulturi.

“Djeci je zanimljivo svašta uz filmove. To je više tradicionalni pristup. Sada se vjerojatno uključuje i Internet kao medij“, smatra.

Nerazumijevanje opasnosti

Zanimalo nas je koliko djeca razumiju svoja prava u svijetu medija. Mogu li o tome, dakle, učiti na satovima medijske pismenosti.

“Djeca ne razumiju opasnosti, ali ako ih se poučava o njihovim pravima, oni će to jako dobro shvatiti. Međutim, potrebno je educirati roditelje ili katkad jednostavno ugasiti mobitel ili računalo”, objasnila je.
Ipak, javljaju se tu i nove “nepodopštine” svakodnevice. Naša sugovornica za primjer je navela TikTok, popularnoj društvenoj mreži, na kojoj djeca između ostalog i saznaju najviše vijesti za sebe. TikTok danas i jest medij preko kojeg djeca plasiraju “vijesti” o sebi, svojoj svakodnevici, pričaju o omiljenim ili omraženim profesorima, knjigama, saznaju crtice iz povijesti i geografije, ali i svijeta oko sebe. Naći će se tu i snimki o unutarnjoj i vanjskoj politici, kulturi, trendovima u digitalnom svijetu, automobilima, make up novosti i već štogod bi zanimalo nečijeg mališana. Podsjetimo, TikTok publika uglavnom starta od 12 do 15 godine.

“Ne možete djetetu reći ne možeš to koristiti zato što si premala jer njima riječ opasnost nije potpuno jasna. Što će mi se dogoditi? Djeca do 10 i oko 10. godine ne mogu biti svjesna recimo seksualnog zlostavljanja, a to može biti recimo najčešća opasnost. Mogu biti svjesni svojih prava, ali možda bi ih se trebalo poučiti o ograničenjima i granicama koje trebaju poštovati. To je zamka. Ne možemo im odgovoriti jer su premali da shvate”, pojasnila je zamku medija koju djeca najčešće koriste kao izvor vijesti.

Časopisi, plakati, osvrti…

Razgovarali smo i s dvije učiteljice koje imaju bogato iskustvo predavanja u školama i radu s djecom.
Nevenka Mišković radila je u čak pet osnovnih škola. Kazala je kako su se djeca posebice radovala čitati časopise “Radost” i “Modru lastu”, u čijim su izradama i sami mogli sudjelovati. Naime, učiteljice šalju crteže i osvrte na kojekakva djela, pjesme i priče svojih malih kreativaca koji se okušavaju u novinarskom i umjetničkom izričaju.

“Poslala sam puno pjesmica svojih učenika. Treba ih potaknuti na kreativno izražavanje”, rekla je.

Njezina kolegica Mira Klasnić, koja je također učiteljica s velikim iskustvom, otkrila je kako je svojedobno vodila ekološku grupu, koja je imala i svoj časopis.

“Zvao se ‘Ekomat’, a djeca su tamo pisala o zaštiti životinja, prehrani i ekologiji”, otkrila je.

Obje tvrde kako su u raznim školama u kojima su radile postojale novinarske grupe, a djeca bi se pridružila u iste.

“Dok sam radila u Osnovnoj školi Luka u Sesvetama, postojao je časopis ‘Prvi koraci’. Tamo je novinarska grupa objavljivala svoje prve radove, na kojima su pomno radili s učiteljicama”, tvrdi nam učiteljica Nevenka o medijskoj pismenosti u osnovnoj školi. Ipak, složile su se, u medijsku kulturu se svrstavala i filmska kultura.

“Jednom je došao glumac Enis Vejzović u našu školu i pričao nam o filmu”, ispričala nam je učiteljica Mira, koja tvrdi da su školu u kojoj je radila često posjetili brojni gosti iz kulturnog svijeta koji bi djeci istaknuli važnosti svog područja. Osim toga, tvrde kako se na medijskoj pismenosti može raditi od samog početka.

“Izrada plakata dobar je primjer”, kažu učiteljice s bogatim iskustvom.

“Djeca slažu kolaž, pišu i slikaju te tako na grafički način uređuju sadržaj. To ih priprema za medije”, zaključile su.

Barbara Kraš Kedmenec

Foto: Unsplash, ilustracija

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.