Može li se u isto vrijeme biti odličan student i stipendist za izvrsnost, ali imati i visoke poduzetničke ambicije? Ivan Tomić student je 3. godine FESB-a, smjer računarstvo. Rodom je iz Drniša. Ima 21 godinu i strastveni je prenositelj znanja mlađima od sebe. Iako je student, svijet poduzetništva nije mu stran. Uživa u pub kvizovima, pikadu i istraživanju digitalnog svijeta i svijeta novih medija. Intervju s Ivanom donosi portal Zapošljavanje.mimladi.hr.
Studentska je populacija ogromna. U Splitu studira 20 tisuća ljudi, tako da ima tko za slušati. Za početak, student si 3. godine FESB-a, smjer računarstvo. Zašto baš FESB i zašto baš računarstvo?
Otkad znam za sebe, uvijek sam se volio igrati malo sa strujom, malo s računalima. U vrijeme kada sam bio jako mal, tada računala ni nisu bila tako aktualna po kućama, ali kada smo nabavili prvo računalo odmah sam se zaljubio u njega. Obično ljudi odmah spoje i upale računalo, a prva stvar koju sam ja napravio je ta da sam ga rastavio.
Tako da je sve krenulo od toga i onda sam se kroz godine sve više upletao u taj neki svijet programiranja, dizajna, igrica, slušanja glazbe i toga svega. Tako da, nakon završene srednje škole, najlogičniji smjer bilo je računarstvo i što se tiče područja interesa i budućeg zapošljavanja. FESB se onda nametnuo kao najlogičniji izbor za studiranje.
Odličan si student i stipendist. Koju stipendiju primaš? Kako si došao do nje?
Ovo je već 2. godina kako primam STEM stipendiju. Dakle, riječ je o državnoj stipendiji koju Ministarstvo samo sređuje. Nema nikakvih prijavnica, papirologije i sl. Država izdvoji postotak najboljih studenata iz STEM područja, dakle medicina, računarstvo, elektrotehnika i sl. Studenti se sami stipendiraju s, rekao bih, najvećom stipendijom u državi što postoji.
To je jako dobra stvar od države, što je prepoznala ta neka područja interesa i to ne samo za mlade i državu, nego za cijeli svijet i za budućnost. To im je dobra strategija i nadam se da će se broj takvih stipendija u budućnosti sve više povećavati i da će se sve više ljudi koji studiraju STEM područja biti svjesno da im država „drži leđa“ i da će se nastaviti time baviti.
Unatoč stipendiji nisi stao. Odlučili ste se, vi ekipa, tako mladi krenuti u privatni posao. O čemu je riječ?
Novaca nikada dosta. Tako da, kolika god ta stipendija bila uvijek treba još više novaca. Samim time što se moji interesi poklapaju s ovime, održavanjem nekakvih događaja, pub kvizova, konferencija, radionica i toga sve. U smislu da mi se nekako nameće produkcija, što se tiče održavanja slike, zvuka i sl. ili što se tiče javnog nastupa, govora, općenito komunikacija uživo da nije baš sve preko ekrana jer sami znamo da smo u zadnje 2 do 3 godine imali i previše komunikacije preko ekrana.
Nas smo se par studenata sa sličnim interesima odlučili pozabaviti s takvim stvarima s ciljem da udružimo sve studente, iako ne moraju to biti samo studenti. Udruživanje u smislu organiziranje događaja zanimljivih mlađoj populaciji, bilo to edukacije, radionice, pub kvizovi, večer društvenih igara, karaoke i sl.
Imamo opremu i više nego dovoljnu za takve stvari. Također, imamo i više nego dovoljno interesa za takve događaje, pogotovo zbog pandemije koja je mladima uskratila dosta toga što su prijašnje generacije mogle doživjeti u tim godinama kada najviše do izražaja dolazi upravo to društvo i društvo vršnjaka. Tako da, nama je cilj nekako nadoknaditi ono što smo propustili u zadnje dvije godine i sada to pokušavamo napraviti sa što većim „bumom“.
Nastojat ćemo okupiti većinu mladih iz Splita i okolice i naravno one koji su došli u Split studirati jer je to njima sada praktički mjesto življenja, dakle ljudima koji su iz drugih županija i drugih država. Cilj nam je da se možemo malo družiti, zabaviti i nešto naučiti, da nije sve samo studiranje i druženje preko ekrana.
Koliko ti je fakultet pomogao u ove 3 godine u plasiranju na tržište? Koliko pomažu ta znanja stečena na fakultetu?
Studij računarstva ima veliku ulogu u svim stvarima kojima se bavimo, baš zbog tog imena računarstvo. Ne nužno samo programiranje, koje je na kraju krajeva samo jedan od aspekata računarstva. Dakle, što se tiče i teorijskih znanja koje sam dobio na fakultetu o recimo bazama podataka, računalnim mrežama i sl. To se sve lako primijeni u ovakvim stvarima.
Puno je lakše na taj se način natjerati učiti kada si svjestan da će ti kroz par dana, tjedana, mjeseci te stvari, koje ti se na početku čine da ih samo moraš naučiti na pamet, kad primijetiš da su to stvari koje moraš kasnije znati i primijeniti u stvarnosti i pravom životu. Baš ste zbog toga natjera ne da si samo bolji u tome što radiš, već da si i bolji student jer onda učiš s razumijevanjem i željom da nešto naučiš, a ne samo naučiti napamet za neki ispit i dobiti neku ocjenu i ići dalje, zaboraviti sve što se učilo iz tog predmeta.
Kako stižeš uklopiti studentske obveze i posao?
Jako je teško kombinirati te dvije stvari jer fakultet sam po sebi zahtjeva dosta vremena, a isto tako i posao u nekom trenutku. Jednostavno se žonglira. Ako se ne mogu uhvatiti posla zbog fakulteta, stavim fakultet na 1. mjesto, a ako mogu preživjeti da ne odem na koje predavanje, onda odradim na poslu što treba.
U svakom slučaju, često mi se dogodi da mi dan traje 20 sati, pa onda pati spavanje. Ipak, te situacije postaju sve rjeđe kako sam se navikao na taj način funkcioniranja i kako sam naučio iskoristiti vrijeme maksimalno moguće, a i samim time što studiram već par godina pa nije ista stvar kao kad si brucoš i ne znaš što te očekuje na ispitu. Sad već znam kako se pripremiti, koje su stvari važne, a koje nisu. Ista je stvar i za posao. One stvari koje bi mi prije oduzele 2 sata, sada mi oduzmu pola sata. Tako da, vrijeme se nekako nadopunjuje.
Produkcija ti je draga. Sadašnji ti je posao drag, ali želja ti je raditi u edukaciji mladih. Tehnički, to već radiš u Centru izvrsnosti pa možemo malo o tome. U Centru izvrsnosti radiš kao predavač. Što predaješ?
Centar izvrsnosti je institucija Splitsko-dalmatinske županije koja je pokrenuta s ciljem prepoznavanja i daljnjeg usavršavanja nadarene djece na području Splitsko-dalmatinske županije. Centar pokriva raznolika područja, od znanosti kao što su matematika, fizika i sl. pa sve do, meni zanimljivih, informatike, novih tehnologija i multimedije jezika.
Ove sam godine sudjelovao kao predavač za mlade u području web developmenta. Dakle, nešto osnovno o izradi web stranica, HTLM, CSS, nešto malo interakcije s JavaScript i sl. Bilo mi je jako drago što su se ove godine odlučili raditi na malo drugačiji način. Nije više kao škola broj 2, kao da djeca vikendom idu u još jednu školu, već smo to radili na malo dinamičniji način. Na kraju godine svaka je grupa imala zadatak kreirati projekt koji je bio predstavljen na projektnom danu Centra izvrsnosti, koji se održao prije nekoliko dana u zgradi 3. gimnazije. Djeca su bila zadovoljna.
Koji je to uzrast?
Centar izvrsnosti pokriva uzraste od malo starije osnovne škole, dakle 7 – 8 razred pa sve do kraja srednje škole, odnosno sve do maturanata. Moja je grupa bila mješovita i to se pokazalo kao jedan izazov jer istu stvar moraš objasniti djeci koja imaju 13 i djeci koja imaju 18 godina. 5 godina nije velika razlika kada netko ima 50, a netko 55 godina, ali kada je riječ o djeci s 13 i 18 godina, to je onda već velika razlika od 3 ili 4 generacije između.
Stvarno smo se potrudili. Nastojali smo izvući maksimalno iz svake generacije. Mislim da smo to na kraju uspjeli i da je svatko od njih, naravno ovisno o mogućnostima što se tiče vremena i ostaloga jer ni njima nije lako izdvojiti cijeli dan za takve nekakve stvari, mislim da su izašli s jako puno toga naučenog i to ne samo iz web developmenta. Povezali smo se s njima na nekoj bliskoj razini jer nismo htjeli imati taj klasični odnos profesor – učenik. Dakle, nije bilo onog oslovljavanja na Vi, nego smo svi jednaki, svi smo na ti.
Pokrivali smo čak i neka područja koja nisu direktno vezana za temu koju nam je predstavljena, baš zbog toga da im proširimo interese i vidike, da im pokažemo kako funkcionira biti student, kako funkcionira Internet i sl. To smo im sve pokazivali da vide koliko toga ima izvan onoga što se njih uči u školi i da to nije samo mrtvo slovo na papiru, nego smo im demonstrirali sve te neke stvari.
Oni su na kraju kroz onaj projekt morali demonstrirati vlastita znanja i vještine koje su stekli. To su izradili na odličan način i moram priznati da sam jako ponosan na njih sve to što su napravili. Nadam se da će se Centar izvrsnosti kroz idućih par godina razviti na još višoj razini, pokriti još više područja i da će još više djece biti educirano.
Čim spominješ idućih par godina, znači želiš i dalje ostati u edukaciji i prenositi mladima znanje?
Tako je. Ne samo nužno kroz Centar izvrsnosti. Imamo neke planove pokrenuti edukacije, ne samo za mlade tog uzrasta, nego i za studente i malo starije osobe, bilo to iz poduzetništva, produkcije, marketinga i sl. To su područja koja se ne pokrivaju klasičnim znanjem, a za njih uvijek postoji relativno velik interes.
Netko se možda ne probudi s tim interesom da bi želio naučiti kako funkcionira kamera, ali ako im se pruži prilika, poprilično velik broj ljudi bude zainteresiran naučiti nešto više o tome. Svi smo okruženi tehnologijom. Svatko od nas u džepu ima barem 3 – 4 kamere. Mislim da se svatko želi što boljim pokazati u tom digitalnom svijetu koji nas sada okružuju, bilo to vezano za društvene mreže ili sada popularni metavers.
Mislim da će interes za takve tehnologije sve više rasti, a mi bismo voljeli biti jedni od prvih koji će ljudima pružiti znanja iz toga. S obzirom na to da se ne možemo oslanjati samo na fakultetsko i srednjoškolsko znanje jer je tu vrijeme ograničeno i neke stvari koje se moraju pokriti imaju prednost nad ovim, mislim da postoji tržište za takve stvari i nadam se da ćemo uspjeti u našem planu.
Što će biti s produkcijom koju sada ozbiljno radite? Hoće li to sada stati ili će se nastaviti paralelno s ovim edukacijama?
Ja bih rekao da smo mi trenutno u autu bez retrovizora i bez kočnica. Idemo samo naprijed i ne gledamo nazad. Uzimamo sve veće i kompleksnije stvari za odraditi. Nastojimo pokriti što veći mogući broj zainteresiranih ljudi za naše stvari, bilo to mladi, poduzetnici, djeca, mješovite skupine ili bilo tko drugi. Mislim da imamo još puno potencijala. Ima tu još puno stvari koje bismo htjeli odraditi sa svime time. Nebo je granica pa ćemo vidjeti.
Podcast možete poslušati na poveznici.
Razgovarao: Matej Sunara
Foto: Pixabay, ilustracija
Projekt ‘mimladi.hr – novo lice naslovnice’ sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
