„Nešto snimiti i to urediti bio mi je dječji san koji sam ostvario u odrasloj dobi kada su računalni programi postali dostupniji“, rekao nam je Nikola Rundek (36). Iako je potpuno slijep i nagluh, nije dopustio da ga invaliditet sputava u životu. Završio je školovanje, sretno je oženjen, živi u Zagrebu i radi kao korektor za brajicu u Centru za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek” na pripremi udžbenika za slijepe učenike. Uz posao, Nikola i izvanredno studira informatiku na Veleučilištu u Rijeci, a nedavno se odlučio na još jedan pothvat – pokrenuti vlastiti audio podcast u kojem nas provodi kroz svoju svakodnevicu, i to iz perspektive gluhoslijepe osobe. Nikola je član Udruge gluhoslijepih „Dodir“ koja je podržala ovu odličnu inicijativu.

Otkrio nam je zašto je odlučio pokrenuti podcast, o čemu sve progovara, koje su glavne poteškoće gluhoslijepih osoba, kakve su reakcije i prvi komentari publike na podcast i koji su mu planovi za dalje.

„Ljubav je prema zvuku i njegovoj obradi postojala oduvijek. Vjerojatno je to isto ono što ljudima koji vide znači fotografija i fotografiranje i uređivanje slika. Nešto snimiti i to urediti bio mi je dječji san koji sam ostvario u odrasloj dobi kada su računalni programi postali dostupniji“, započeo je Nikola i dodao kako je htio ono što je uredio i snimio nekome pokazati.

Imao je, dodao je, YouTube kanal na kojem je objavljivao TTS skečeve. Kako je objasnio, to su zvučne datoteke u kojima je napisani tekst snimljen govornom jedinicom (TTS je tehnologija pretvorbe teksta u govor).

„Osim tih zvučnih datoteka, bilo je i ostalih (ne)ozbiljnih uradaka. Početkom godine slušao sam neke podcaste i onda mi je sinula ideja da pokušam i sam nešto napraviti, ali da ovaj put bude nešto ozbiljnije. To ozbiljno bio bi zvučni zapis nečega što mi se dopalo ili mi je bilo korisno. Skovao sam tako riječ slog od riječi sound i log (zvučni dnevnik), prema analogiji s riječju vlog“, prisjetio se početaka ideje za podcast.

Opisuje odlazak u kino, na popravak slušnih aparata

Budući da slijepa osoba ne može snimati i obrađivati videosnimke, zadržao se na zvučnim datotekama jer se računalno s njima može u potpunosti samostalno upravljati.

„Tako sam počeo objavljivati slogove na podcast servisu Podbean, ali i na YouTube kanalu istog imena. Neke vizualne elemente napravila je moja supruga s mojim sestrama, a one su i najvjernije pratiteljice s mnoštvom ideja o vizualnom poboljšanju, što bi trebalo doprinijeti većoj popularnosti“, rekao je Nikola.

Na naš upit koje teme uglavnom obrađuje u svom  podcastu, odgovorio je:

„U svojim epizodama govorim o svemu što mi je bilo zanimljivo. Primjerice, opisao sam svoj odlazak u kino, odlazak na popravak slušnih aparata, poneki pokušaj recenzije neke aplikacije, ali isto tako, ima i intervjua s ljudima koji su mi se učinili zanimljivim sugovornicima. Sve su dosad to bili slijepi ljudi, budući da ih poznajem najveći broj. U početku nisam bio siguran hoće li i pristati na razgovor, imajući na umu da se ne radi o poznatom kanalu“, istaknuo je Nikola.

Dodao je kako su mu intervjui dobro iskustvo jer treba naučiti dobro, a opušteno govoriti i usmjeravati sugovornika na temu.

„Još učim tajne toga zanata. Misao je vodilja s osobama s invalidnošću voditi takav razgovor u kojem će se predstaviti ono čime se one bave bez pretjeranog naglašavanja same invalidnosti. Često iz medijskih članaka naslućujem naglasak da je netko slijepi pjesnik ili glumac u invalidskim kolicima. Ja pokušavam poći od toga da je netko glumac ili pjesnik zato što ima prirođen interes za to, a ne da mu je invalidnost pobudila to zanimanje“, napomenuo je naš sugovornik.

Ponekad mu i publika diktira teme koje obrađuje u podcastu.

„Kako vrijeme prolazi, među pretplatnicima se ustalilo da snimam slogove te od njih dobivam prijedloge tema o kojima bi voljeti nešto pobliže čuti.“

‘Gluhoslijepim osobama otežana je sva komunikacija’

Od svih vrsta invalidnosti, dodao je, možda je najsloženija gluhosljepoća koja uključuje potpun gubitak sluha i vida.

„Tim je osobama otežana komunikacija uopće, ali i korištenje informatičkom tehnologijom, ponajviše zbog manjka potrebne, a skupe opreme. Ne mogu puno pomoći, ali mogu proširiti svijest o toj vrsti invalidnosti, s obzirom na to da ju i sam imam, ali još ne u onom najtežem obliku“, istaknuo je.

A kakav je odaziv na podcast i prve reakcije publike?

„Moja se publika većinom sastoji od slijepih i slabovidnih pretplatnika jer se radi o isključivo zvučnim zapisima. U svim je tim epizodama važno nešto prenijeti, informirati o nečemu. Dobar je osjećaj kad netko napiše poruku ili me nazove te pohvali ili pak kritizira koju epizodu ili pita zašto je toga dana izostala.“

Nikola je dodao kako kanal trenutno ima 69 pretplatnika, a dinamika objavljivanja je ovisna o slobodnom vremenu, budući da radi i studira. Želja mu je kanal dodatno prilagoditi i gluhima osobama.

„Kanal, nažalost, nije prilagođen za gluhe osobe jer nema titlove u videima. Budući da sve radim sam i sve je u slobodno vrijeme, ne mogu izvesti sve tehničke preduvjete i za tu publiku. One gluhoslijepe osobe koje imaju ostatak sluha mogu slušati zvučne zapise“, napomenuo je.

Za kraj je otkrio i koji su mu planovi za dalje.

„Nastavit ću razvijati ovu ideju u tehničkom i tematskom smislu. U početku sam, naime, imao lošu tehničku opremu, ali sada sam oboružan s dva izvrsna diktafona za snimanje svakog okruženja. Ako bi imao suradnika, vjerojatno bi se zvučni zapis pretvorio u video jer bi time bio zanimljiviji većem broju korisnika“, poručio je Nikola Rundek.

Podcast #SLOGOVI možete pratiti na poveznici.

Barbara Kraš Kedmenec

Foto: privatna arhiva

*Tekst je objavljen u sklopu projekta “Jednaka prava za sve” kojeg financira Agencija za elektroničke medije.