Objavljeni su rezultati prvog istraživanja koje je mjerilo subjektivnu dobrobit djece u Hrvatskoj; rezultati su zapravo poprilično dobri, ali otkrivaju i nekoliko zabrinjavajućih podataka.

Istraživanje pod nazivom “Subjektivna dobrobit djece u Hrvatskoj” prvo je takvo provedeno na području lijepe naše i to u organizaciji Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Uredom Unicefa Hrvatske tijekom prošle godine.

U istraživanju je sudjelovalo 3507 djece iz svih županija u dobi od 8, 10 i 12 godina i to iz 237 razreda 41 osnovne škole iz svih županija. Istraživanje je ispitivalo različite aspekte subjektivne dobrobiti u osam područja djetetova života: dom, obitelj, novac i stvari koje imaju, odnosi s prijateljima i drugim ljudima, susjedstvo u kojem žive, škola, slobodno vrijeme te slika o sebi.

Analiza je pokazala da je više od 90 posto djece zadovoljno je svojim domom, no čak 42 posto osmogodišnjaka često osjeća zabrinutost zbog materijalne situacije u obitelji.

Više od 96 posto djece zadovoljno je svojim obiteljima, a oko 90 posto djece zadovoljno je svojim prijateljima, no kvaliteta vršnjačkih odnosa i učestalost druženja izvan škole opada sa starenjem djece. 

90 posto učenika drugog, 88 posto učenika četvrtog i 76 posto učenika šestog razreda zadovoljno je time kako im je u školi, a s dobi opada i razina zadovoljstva stvarima koje uče u školi, drugom djecom u razredu te pozitivnim doživljavanjem nastavnika.

Stopa fizičkog vršnjačkog nasilja opada s dobi, no povećava se stopa verbalnog, dok relacijsko nasilje ostaje na istim razinama.

‘Nešto se događa prelaskom u više razrede’

“Da nemamo usporedni okvir s drugim zemljama, mogli bi reći da je samo riječ o početku adolescencije i većim zahtjevima u školi. Pokazalo se da su naša djeca, u odnosu na ostale zemlje, u drugom i četvrtom razredu među prvima po zadovoljstvu, a u šestom su u drugoj polovici, onima koji su zadovoljni manje od prosjeka”, kazala je predstavnica istraživačkog tima Marina Ajduković.

Evidentno je da se nešto događa prelaskom iz nižih razreda u više, odnosno iz razredne nastave u predmetnu, zbog čega Ajduković upozorava da se nešto treba poduzeti.

Istraživanje ukazuje na to da rodne razlike i socijalizacija u smjeru tradicionalnih uloga vrlo rano počinju. Tako djevojčice u slobodno vrijeme više pomažu u kući, češće odlaze u crkvu i na vjerske obrede, a dječaci su više uključeni u sadržaje koji uključuju igru i interakciju.

To je važan pokazatelj, ističe Ajduković, jer su djevojčice s odrastanjem nezadovoljnije, izloženije vršnjačkom nasilju i imaju manje mogućnosti za provođenje vremena kroz igru.

Značajan broj djece je izložen dnevnom vršnjačkom nasilju koje, kako su djeca starija, prelazi iz fizičkog u psihičko i relacijsko nasilje te isključivanje.

“Ovo istraživanje vidim i kao vrijedan oblik participacije djece, a ono svakako nudi vrijedne smjernice za određivanje prioriteta u radu odraslih, koje bi valjalo ugraditi u novu Nacionalnu strategiju za prava djece od 2021. i u planiranje javnih politika za djecu u Hrvatskoj. Izradu i nuđenje psihosocijalnih radionica za djecu vidim kao put k svrhovitoj participaciji djece”, kazala je zamjenica pravobraniteljice za djecu Maja Gabelica Šupljika.

Ovo istraživanje trebalo bi biti putokaz Vladi i nadležnim ministarstvima kako bi se napokon donijele čvrste odluke o provedbi programa poput borbe protiv dječjeg siromaštva i protiv vršnjačkog nasilja.

“Prije osam godina imali smo sjajan program ‘Stop nasilju u školama’, koji je i Unicef podupirao. No, nadležno ministarstvo nije ga preuzelo”, upozorila je Ajduković dodavši kako se čudimo kada imamo porast nasilja u starijim dobnim skupinama.

Poručila je da se takvi programi trebaju provoditi kontinuirano i prilagođavati se dobi učenika te ih treba staviti u kontekst građanskog odgoja.

Barbara Kraš Kedmenec

Foto: Unsplash