Djeca se rađaju okružena medijima i od početka svog života svjedoče i u tom aspektu obiteljskog života te sudjeluju u njemu, u onoj mjeri i na način koji je zastupljen u obitelji, stoji na portalu Medijska pismenost.hr. Promatraju svoje roditelje, braću i sestre kako gledaju televiziju, slušaju glazbu, čitaju novine i knjige, razgovaraju na telefon ili igraju igrice – stoji u uvodu materijala za pripremu roditeljskih sastanaka u dječjim vrtićima “Kako roditelji mogu podržati djecu u svijetu medija“.

Niska razina medijske i digitalne pismenosti olakšava zlonamjernim osobama da lakše dođu do naših osobnih podataka te da se njima koriste protiv našeg interesa, ali i protiv interesa djece. Stručnjaci za medijsku pismenost slažu se da s medijskim opismenjavanjem djece trebamo započeti od trenutka kada počnu koristiti medije. Međutim, često zapravo nismo svjesni vremena koje provodimo na internetu posebno na pametnim telefonima. Dječja psihologinja Žana Pavlović je za portal Generacija.hr odgovorila na brojna pitanja o ovoj temi, a na samom početku objasnila je na koji način bi se roditelji prvo mogli osvijestiti koliko vremena dijete provodi na pametnim telefonima.

“Roditelji uopće nisu svjesni toga koliko dijete provodi vremena na pametnim telefonima. Osobito kada ih u razgovoru s njima pitate koliko dijete ukupno vremena provodi na tehnologiji, odnosno tzv. screentime. Koliko provodi na laptopu, mobitelu, Playstationu, tabletu ili televiziji… Dakle, koliko vremena provodi ispred ekrana. Naše obitelji, naša kućanstva obično imaju i laptop i mobitel i sve ovo što sam nabrojala, tako da je to jako veliko vrijeme kad se sve skupa zbroji. To onda pomnožim s brojem dana i mjeseci u godini i tako dobijemo vrijeme koje nije beznačajno. Na taj način roditeljima pokušam objasniti koliko je to vrijeme zapravo dugo i koliko im ono oduzima vrijeme koje bi mogli koristiti za druge stvari poput zajedničke igre s prijateljima, provođenje zajedničkog vremena ili nešto drugo. Kada im se to osvijesti na ovaj način – roditelji to lakše prihvate”, istaknula je psihologinja Pavlović.

Kasnije kada djeca idu prema adolescenciji, ističe naša sugovornica, oni prirodno imaju neku potrebu da se malo izoliraju od roditelja, odnosno da ruše autoritete i više se druže s prijateljima. Ali opet to ne bi smjeli biti prijatelji koji su virtualni, što se najčešće događa. Stoga se oni povlače unutar sebe i zapravo samo virtualno komuniciraju i nemaju taj osobni kontakt u realnom životu. Naglasila je i da je osobni kontakt izrazito važan u formiranju osobnosti, razvoju socijalnih vještina i općenito u fizičkom razvoju djece i adolescenata.

Istaknula je da ukoliko je vrijeme korištenja interneta prekomjerno postoji mogućnost da se jako brzo sklizne u područje ovisnosti. “Naime, ima sve više djece predškolske dobi, koja ne mogu zamisliti jutro i ne mogu dočekati jutro, a da se ne priključe u online igricu ili da ne odigraju neku razinu ili nešto. Zanemaruju svoje obaveze, kao što i djeca školske dobi zanemaruju svoje obaveze i pridružuju se igranju video igara. To su opasne stvari koje treba uočiti jako rano jer je onda prognoza puno bolja i brže riješimo problem”, naglasila je i upozorila na to kako prevelika upotreba interneta ili pametnih telefona utječe na razvoj djeteta.

“Mediji prenose sve kroz svoje sadržaje. Dakle, razvoj osobnosti, formiranja te osobnosti i sl. Znamo da su djeca i mladi u formativnim godinama. Ako imate ima 6, 7 ili 10 godina puno toga može utjecati na vas. Naime, ako provodite više vremena ispred ekrana nego s obitelji onda taj ekran utječe na vaše stavove, razmišljanja više nego što je to utjecaj roditelja ili obitelj s kojom dijete živi”, istaknula je naša sugovornica te se dotaknula i cyberbullyinga odnosna nasilja na internetu.

O cyberbullyingu treba otvoreno razgovarati

“Cyberbullying je danas jako prisutan. Određeni statistički podaci govore da čak 34 posto djece u dobi od 10 do 14 godina čak jednom mjesečno doživi neki oblik nasilja putem interneta”, upozorila je. “To je jako veliki broj i edukacijom to treba smanjiti i konstantno raditi na tome da nasilje općenito u životu ne postane ‘nešto normalno’ jer je to nešto najopasnije što se može dogoditi – pored posljedica koje trpe žrtve nasilničkog ponašanja. O cyberbullyingu treba otvoreno razgovarati s djecom te im objasniti da im nisu svi prijatelji, a da ono što zovemo prijateljima na društvenoj mreži nisu pravi prijatelji nego su rezervirani za ono što zovemo virtualnim svijetom”, objasnila je.

Također je istaknula kako je spomenuti virtualni svijet izuzetno primamljiv za djecu jer tamo mogu imati sve, neki tamo mogu imati mnoštvo prijatelja kojih zapravo nemaju u stvarnom životu, mogu biti jaki, snažni, izgraditi dvorac, imati moć, novac, zatim mogu koristiti razne alate s kojima se bore s neprijateljima i sl. Napomenula je i kako nije loše ako dijete igra određenu igricu koja je prilagođena njegovoj dobi. Naglasila je i da nije dobro ako dođe do situacije da je dijete više u virtualnoj igri nego u igri s vršnjacima.

“Budući da radim s djecom i mladima, mogu reći da zaista često u današnje vrijeme susrećem situacije da djeca nemaju prijatelje u realnom životu i da se njihova prijateljstva isključivo svode na prijatelje u virtualnom svijetu. Kvalitetni odnosi su ključni za naše emocionalno zdravlje i kvalitetno funkcioniranje Imati jednog bliskog prijatelja smanjuje mogućnosti nasilja i i djeluje pozitivno na emocionalno zdravlje”.

Istaknula je kako tehnologija – sama po sebi- nije štetna. Nemoguće je zapravo i biti potpuno izoliran od tehnologije jer smo okruženi njom, mada nije loša preporuka jedan dan provest bez interneta. To će svima dobro doći da se napravi tzv. detox od vijesti i informacija s kojima smo preplavljeni kao nikada dosad u povijesti.

Djeci treba ograničiti vrijeme na internetu

Kako možemo spriječiti previše korištenja interneta?

“Takve situacije možemo spriječiti na taj način da ćemo kontrolirati što dijete gleda i koliko vremena provodi na internetu. Danas imamo aplikacije koje gase mobitele, laptope i sl., a prije toga koraka svakako se treba dogovoriti s djetetom o vremenu koje će provesti na internetu. Pola sata do 45 min za djecu predškolske dobi je dovoljno, za nešto stariju djecu najviše do sat i pol”, objasnila je i dodala da se na školskim praznicima treba obratiti posebna pažnja.

“Ono što vidim da se događa sada kada je završila nastava je da pojedini roditelji dopuštaju igranje Playstationa neograničeno, a to ograničavaju za vrijeme školske godine. Ni to nije dobro. Nisam za polariziranje korištenja tehnologije, nego djeci treba ograničiti vrijeme na internetu i za vrijeme školskih praznika. Ne treba ići ni u kakve krajnosti. Treba pripaziti da dijete ne sklizne u neko područje ovisnosti iz kojeg će se kasnije biti teško izvući. Današnji mladi roditelji su generacije interneta i oni kao roditelji dosta koriste internet, a djeca ih imitiraju. Stoga uvijek trebaju obratiti pažnju na svoje vrijeme koje provode online, kako bi s djecom lakše razgovarali o tome”, objasnila je.

‘Puno ljudi nema dobre namjere’

U današnjem vremenu možemo reći da su kod djece online život i stvarnost isprepleteni, što mnogi odrasli često ne razumiju. Ipak, koliko god prednosti donio, internet nosi brojne opasnosti. Danas djeca prate raznorazne youtubere, komuniciraju s drugim igračima online igrica, koliko se tu krije prijetnji? 

“Tu se krije jako puno prijetnji s kojima dijete treba upoznati, ali ne na način zastrašivanja nego im treba objasniti što se sve može dogoditi ako prijeđemo određenu granicu komunikacije ili pak ako onaj s kojim komuniciramo preko interneta nema dobre namjere. Nažalost, puno ljudi nema dobre namjere”, istaknula je psihologinja Pavlović i dodala: “U svakodnevnoj praksi često viđam situacije da roditelji zapravo i ne znaju što djeca prate tako da bih preporučila svakako aplikacije za praćenje korištenja sadržaja na internetu, a moj savjet je uvijek prije svega da roditelji zajedno s djetetom pogledaju određeni sadržaj na internetu. Primjerice nekog youtubera koji zanima dijete ili odigraju zajedno neku igricu. Treba se staviti na razinu djeteta i kada ono prihvati da i vi to igrate i da ste na njegovoj razini, onda nastaje potpuno druga priča. Na internetu naime, ima puno edukativnih i zabavnih stvari gdje ono može uz igricu naučiti neke nove aktivnosti”.

Edukacije o medijskoj pismenosti

Psihologinja Pavlović je objasnila i smatra li da su današnja djeca nedovoljno upoznata sa sigurnošću i privatnošću na internetu te koliko bi edukacije kroz školske programe o medijskoj pismenosti pomogle sigurnosti djece na internetu.

“Nikada nije dosta priče o sigurnosti na internetu niti za nas odrasle, jer i mi često to zaboravimo pa ponekad otkrijemo više nego što bi trebali na internetu. Primjerice objavljivanje slika djece na plaži, sve detalje gdje smo bili, što smo sve radili i sl. tako da i nama nikad dosta edukacije o sigurnosti i privatnosti na internetu.

Smatram da bi edukacije kroz školske programe o medijskoj pismenosti pomoglo sigurnosti djece na internetu, ali ne samo na taj način, nego i u obitelji možemo puno toga napraviti. Kako sam već ranije navela, trebamo razgovarati otvoreno o tome. Trebamo zaštiti svoju privatnost na internetu od osoba koje nisu dobronamjerne i to djeci treba pokazati. Naime, ima mnogo sadržaja na internetu koji će djeci pomoći objasniti situaciju, a nama pomoći da pristupimo ovoj temi. Često je roditeljima teško jer ne znaju na koji način razgovarati s djetetom, ali danas se zaista nudi čitav niz sadržaja koji će im pomoći da se upoznaju s temom, a zatim to i prenesu svome djetetu”.

“Važno je naglasiti da ukoliko se dogodi bilo što na internetu, primjerice da dijete bude žrtva cyerbullyinga svakako da je važno da se djeca obrate roditeljima i shvate da to nije nikakva tabu tema. Također, istraživanja su pokazala da se djeca najčešće ne obraćaju odraslima u situacijama nasilja bilo koje vrste i to treba mijenjati. Naime, trebamo imati više povjerenja u djecu kako bi oni imali više povjerenja u nas kad im se dogode nekakve ružne stvari”, zaključila je Pavlović za Generaciju.hr.

Bjonda Lučić

Foto: Facebook/Žana Pavlović

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.