U svakoj obitelji, djedovi i bake igraju nezamjenjivu ulogu – pružaju ljubav, mudrost i podršku, oblikujući obiteljski identitet kroz generacije. No, kada unuci imaju teškoće u razvoju, njihova uloga postaje još važnija, ali često i nevidljiva. Oni su heroji iz sjene, oslonac roditeljima i djeci, čija se vrijednost ne može dovoljno naglasiti, piše Mamin kutak.
Djedovi i bake često preuzimaju višestruke uloge u životu obitelji s djecom s teškoćama: pomažu roditeljima nositi se s dijagnozama, terapijama i svakodnevnim izazovima. Njihova smirenost i iskustvo donose ravnotežu u stresnim situacijama. Sudjeluju u organizaciji obiteljskog života, od čuvanja unuka do vođenja na terapije. Financijski pomažu u troškovima odlazaka na razne terapije koje dijete treba.
Njihova ljubav prema unucima bezuvjetna je i iskrena, često neovisna o društvenim normama ili predrasudama. Djedovi i bake znaju prepoznati djetetove potencijale i radovati se svakom napretku, koliko god malen bio. Znanstvena literatura sve češće prepoznaje značaj djedova i baka u obiteljima djece s teškoćama. Različite znanstvene studije pokazuju da su djedovi i bake ključan izvor emocionalne i instrumentalne podrške u obiteljima djece s autizmom, pružajući roditeljima osjećaj olakšanja i umanjujući stres.
Također, istraživanja naglašavaju važnost edukacije djedova i baka o teškoćama u razvoju. Edukacija smanjuje osjećaj krivnje i nesigurnosti te povećava njihovo uključivanje u svakodnevne aktivnosti obitelji. Uz to, studije ukazuju na to da djedovi i bake koji se osjećaju kompetentnima u razumijevanju potreba svojih unuka bolje podnose emocionalne izazove i manje doživljavaju simptome stresa i depresije. Pozitivno angažirani djedovi i bake smanjuju razinu stresa kod roditelja i povećavaju obiteljsko zadovoljstvo, što ima izravan učinak na kvalitetu života djece s teškoćama.
Foto: Pixabay
Izazovi generacijskog jaza
Unatoč dobroj namjeri, djedovi i bake ponekad se suočavaju s izazovima koji proizlaze iz manjka informacija o teškoćama u razvoju. Starije generacije često nisu imale priliku učiti o pojmovima poput autizma, ADHD-a ili senzorne integracije, što može dovesti do nesporazuma ili nesigurnosti. Osim toga, društvene predrasude iz prošlih vremena mogu otežati prihvaćanje djetetove dijagnoze. Mnogi se djedovi i bake pitaju: „Jesam li ja negdje pogriješio?“ ili „Što će reći susjedi?“ Takvi osjećaji krivnje i sramote mogu ih spriječiti da budu uključeni na način na koji bi htjeli.
Da bi djedovi i bake mogli u potpunosti podržati svoje unuke i obitelji, potrebno im je pružiti znanje i razumijevanje: Roditelji mogu podijeliti jednostavne informacije o djetetovim teškoćama, primjerice kroz brošure, knjige ili kratke razgovore; Pozovite ih na terapije ili radionice koje dijete polazi. Tako će bolje razumjeti potrebe djeteta; Priznajte njihove osjećaje i dajte im prostora da izraze svoje strahove ili nesigurnosti; Pohvalite njihov trud i podršku, jer im to daje osjećaj važnosti i pripadnosti.
Djedovi i bake su neiscrpan izvor energije i resursa za obitelji djece s teškoćama. Njihova uključenost može pozitivno utjecati na cijelu obiteljsku dinamiku, pomažući ne samo djetetu već i roditeljima da se osjećaju manje izolirano i preopterećeno. No, i šira zajednica može pomoći. Organiziranjem edukacija, radionica i grupa podrške za bake i djedove možemo im omogućiti bolje razumijevanje teškoća, ali i pružiti priliku za razmjenu iskustava s drugima u sličnoj situaciji.
Foto: Pixabay
Tuga i zabrinutost
Iza osmijeha djedova i baka često se skriva duboka tuga i zabrinutost. Suočeni s činjenicom da njihovi unuci možda neće dosegnuti razinu samostalnosti kao vršnjaci, djedovi i bake često nose teret tuge za budućnost unuka. Oni ne tuguju samo zbog teškoća koje dijete proživljava, već i zbog ograničenih prilika u društvu koje često nije dovoljno inkluzivno. Posebno teška tema za mnoge djedove i bake je pitanje što će se dogoditi s njihovim unucima kada njih više ne bude. Ovo pitanje stvara duboki osjećaj nesigurnosti i straha: Tko će se brinuti za njih? Hoće li imati dostojanstven život? Hoće li biti voljeni i zaštićeni?
Briga za budućnost unučadi može biti izvor stalne anksioznosti. Mnogi djedovi i bake pokušavaju osigurati dodatnu financijsku stabilnost za obitelj ili sudjeluju u stvaranju dugoročnih planova skrbi, zajedno s roditeljima i drugim članovima obitelji. Ljubav djedova i baka prema unucima ne poznaje granice. Ona je izvor snage, utjehe i motivacije u životu djece s teškoćama. Kada ih podržimo i educiramo, otvaramo vrata još većem doprinosu njihovoj unučadi i obitelji.
Kakva pravila vrijede u gostima? Ovih nekoliko savjeta pomoći će djeci, ali i roditeljima
Zato, sljedeći put kada vidite djedove i bake koji se s osmijehom trude razumjeti svijet svojih unuka s teškoćama, zastanite i prepoznajte ih kao ono što zaista jesu – nevidljivi heroji, čija ljubav mijenja svijet na bolje.
dr.sc. Ana Skender, mag.edukacijske rehabilitacije
Foto: Freepik
