Izbirljivost predstavlja jedan od češćih poremećaja u prehrani/hranjenju djeteta. Pod tim se podrazumijeva: nespremnost da se jede poznata hrana ili da se proba nova hrana, to jest, sklonost jedenju samo određenih namirnica (često i spremljenih uvijek na isti način) te odbijanje drugih/novih. Isto predstavlja velik izazov za roditelje koji postaju nesigurni je li jelovnik djeteta adekvatan za njegov rast i razvoj i hoće li to ugroziti zdravlje, piše Mamin kutak.

Izbirljivost se ponekad javlja samo kao kratkotrajna faza i u pravilu ne ugrožava zdravlje. No problem nastaje ukoliko ta „faza“ dugo traje i dijete izbacuje sve više namirnica ili su eliminirane čitave skupine namirnica, pa nastaje značajan poremećaj hranjenja. To onda vodi riziku za nastanak deficita osnovnih i/ili mikronutrijenata (vitamini i minerali) što zaista može utjecati na rast i razvoj djeteta.

Stoga je važno kod djece koja pokazuju izbirljivost u prehrani ili imaju tendenciju da se izbirljivost pogoršava, konzultirati se sa stručnjakom za unapređenje obrasca hranjenja kako bi se problem prevladao, a ne produbio. Kako na akt hranjenja utječu i oralno-motoričke sposobnosti te senzorni čimbenici u slučajevima kada imamo i dodatne poremećaje može se kombinirati i logopedska asistencija posebice ukoliko dijete lošije žvače ili slabo prihvaća krutu hranu.

Problem hranjenja dodatno može pogoršati i roditeljska kriva percepcije o količini i veličini obroka te o vremenu kada dijete treba jesti i što roditelj smatra da ono mora, vrstom i količinom, pojesti. Zbog svega navedenog proizlaze frustracije i napetost te nervoza za vrijeme obroka. Nerijetko se stvara kontraefekt i dijete pruža samo veći otpor, a obroci postaju sve više tenzivni. Također, u velikoj želji da se problem riješi, prisiljavanje djeteta da proba ili pojede što ne želi te nagrađivanje djeteta za to, daje djetetu prostor i za manipuliranje procesom hranjenja.

Foto: Pixabay

Kako premostiti problem djeteta izbirljivog u prehrani?

Nova hrana predstavlja djetetu nešto nepoznato, a sve što nam je nepoznato iziskuje vrijeme upoznavanja i navikavanja. Nekom djetetu za to treba više, nekom manje vremena. S djecom koja imaju problem da teže prihvaćaju ili uopće ne prihvaćaju nove namirnice, te kod djece koja odbijaju namirnice koje su ranije jeli, može nam pomoći SOS pristup hranjenju.

SOS (Sequential Oral Sensory) pristup hranjenju je program koji pomaže da dijete stekne ispravne vještine hranjenja i prevlada izbirljivost u prehrani. Pristup je individualiziran, a vođen je postepenim koracima koji omogućavaju razvijanje adekvatnog odnosa između djeteta i nove ili odbijajuće namirnice kako bi djetetu postala privlačna za jelo. Dijete se uči tolerirati hranu koju inače odbija kroz razne interakcije, koje terapeuti hranjenja koji su prošli edukaciju razrađuju s roditeljima. To je takozvani proces desenzitizacije koji ide u šest koraka. Prvo idu postupci vizualnog navikavanja, zatim neizravnog kontakta. Iza toga slijedi percipiranje mirisom, a tek potom kontakt s hranom putem dodira na razne načine. Naime, ne možemo očekivati da će dijete odmah staviti u usta nešto što mu izgledom, teksturom ili mirisom nije poznato ili je odbojno iz bilo kojeg razloga.

Svaka interakcija s hranom, mada ju dijete ne unosi u usta, predstavlja poticajni stimulans. Primjerice, dodirivanje potiče taktilno famijaliziranje s hranom, ali i navikavanje na nove teksture. Sudjelovanje u kupovini namirnica s roditeljima važan je dio procesa učenja na nove ili odbijajuće namirnice. Također tu je i niz drugih postupaka kroz koje roditelje vodi terapeut i prilagođava pojedinom djetetu. Kada je dobro prošlo taktilno navikavanje tek onda slijedi kušanje, bez pritiska da se pojede. Kada se to svlada, onda tek postoji spremnost krenuti ka konzumiranju iste hrane. Vizualni dojam obroka je također vrlo važan, slaganje obroka u primamljivim kombinacijama čini hranu poželjnijom. Novu hranu potiče se uvijek ponuditi uz već poznatu kako bi poznato bilo poticajni stimulus.

Foto: Pixabay

Bitno je opustiti se

Preokupiranost roditelja problematikom hranjenja ne pomaže, već najčešće pogoršava tegobe. Bitno je opustiti se i hranjenje učiniti ugodnim iskustvom i roditeljima i djeci. Roditelj treba poslužiti kao model u zajedničkim obiteljskim obrocima jer djeca promatraju i oponašaju roditelje. Mobitel,  I-pad i televizor treba ostaviti po strani jer samo odvlači pažnju, a pritom dijete ne ostvaruje pravilan odnos s hranom.

Više je načina na koje možemo roditi u našim rodilištima: Jedan od njih posebno je zanimljiv

Zaključno, izbirljivost u jelovniku često se susreće u djece i najčešće nije zdravstveno ugrožavajuća za dijete, a poticajnim ponašanjem roditelja najčešće se s vremenom prevlada. U situacijama kada izbirljivost uzima maha i roditelji se ne snalaze korisno je stručno vođenje kako ne bi nastao značajan poremećaj hranjenja s rizikom za nutritivne deficite. Upravo SOS pristup unapređenju hranjenja, u dosadašnjem dugogodišnjem (više od 30 godina) iskustvu pokazao se odličnim u slučajevima izbirljivosti te kao prevencija težih poremećaja hranjenja.

Žaklina Vučković, bacc. med. techn, edukator hranjenja

Foto: Pixabay