Djeca kažu svašta i s vremenom na puno tog oguglamo. No, neke riječi nas zabole i ne možemo drugo nego pitati se ima li u tom što je dijete izgovorilo imalo istine…Nekad dijete izgovori neku potpunu besmislicu, pa se pitaš odakle mu uopće to. Nekad izgovori nešto što ti zvuči zločesto, ali pokušaš ostati ustrajna u onom što je i izazvalo te ružne riječi. A nekad kaže – ne volim te! I ma koliko si govorili da su oni samo djeca, da nema smisla oko tog razbijati glavu, ne možeš si pomoći – riječi bole. Čak i kad su toliko mali da ne mogu zapravo razumjeti što te riječi točno znače, baš te riječi – ne volim te – mogu u roditeljskom srcu izazvati pravu bujicu tuge.
Ono što u tom trenutku zaboravljamo jest da nam to govore uglavnom kada emocije preuzmu kontrolu nad njihovim glavicama, te da upravo tada trebamo pokazati empatiju i razumijevanja kako bismo izgradili na pravi način temelje za emocionalna suočavanja u budućnosti, piše Miss7mama.24sata.
No, što zapravo tada treba reći, kako na takve riječi reagirati? Jer svaka takva situacija je prilika za rast i napredak vašeg odnosa i djeteta, ali može biti i prilika za malu katastrofu.
Foto: Pixabay, ilustracija
Teorija uma
Dijete koje razvija empatiju oslanja se na vještine koje pripadaju konceptu koji je nazvan “teorija uma”, a odnosi se na sposobnost razumijevanja iskustva i perspektive druge osobe – odvojene i različite od nas. Mala djeca nisu sebični niti loše osobe, unatoč tome što ponekad uistinu tako izgledaju. Dijete se rađa i neko vrijeme života provodi egocentrično i uistinu ne zna kako vidjeti stvari iz tuđe perspektive. Iako mala djeca još nemaju razvijen mozak za teoriju uma, ono što vide kao ponašanje svojih uzora, modela, to im pomaže da naposljetku to i sami postignu kada njihovi mozgovi budu spremni, obično oko 4. ili 5. godine.
Kad tvoje dijete ima potpuni raspad sustava, kad se dogodi neki ispad, nije lako imati na umu da to dijete u tom trenutku ne treba shvaćati doslovno, ali isto tako znati da njihove provokativne izjave imaju svrhu – izražavanje snažnih emocija. Ako želiš ispravno reagirati na velike, teške riječi i velike, teške osjećaje koje ti pokazuje, evo što je najbolje učiniti:
Ostati što mirniji. (Znamo, puno je lakše to reći nego učiniti, pa svakako svaki put kad u tom uspiješ čestitaj sama sebi na tom!)
Pokazati empatiju osvrćući se na njihove moguće emocije u vezi sa situacijom. Na primjer, reci: “Izgledaš ljutito zato što sada moramo ići kući iz parka. Možda si i tužan jer se ne možeš više igrati na toboganu na kojem si se toliko zabavljao.”
Dva ključna cilja
Pomoći im da riječima izraze ono što bi zapravo htjeli i sami, samo ne znaju kako, umjesto nekih riječi koje bole, ali nemoj odbaciti njihovo iskustvo. Pa umjesto “Znam da me voliš!” možeš reći: “Rekao si da me ne voliš. Pitam se znači li to da je igranje u parku toliko zabavno da je stvarno teško otići.”
Tvoja upotreba empatije u ovim trenucima – i smirivanje njihove oluje – dovest će te do dva ključna cilja: pomoći će djetetu da regulira snažne emocije tijekom ispada i dati mu primjer kako da pokaže empatiju, a što više vidi da to radiš, to će češće to pokazati u starijoj dobi kada bude prilike.
Prvi korak da ostanu smireni može im pomoći da brže prođu kroz te snažne osjećaje. Kada mi postanemo reaktivni (uzvraćamo vikanje), emocije na obje strane ostaju snažne i cijeli sukob traje duže. Prevođenje njihove izjave na drugi način izražavanja iste emocije pokazat će im kako to učiniti u budućnosti, čak i ako je ta budućnost daleka.
mšm/miss7mama
Foto: Pixabay, ilustracija
