Hrvatsku je u utorak u 12.19 pogodio jedan od najjačih potresa kroz njezinu povijest. U nekoliko sekundi uništeno je sve ono što su vrijedne ruke godinama gradile, posebno nakon ratnog vihora. Područje Petrinje, Gline i Siska, ponovno je zadesila teška sudbina.
U razornom potresu izgubljeno je sedam života, a nemili događaj ostavio je trag na cjelokupan hrvatski narod. O jačini dovoljno govori i to da se potres osjetio stotinama kilometara dalje. Svima nama, a posebno djeci, ovo je izrazito traumatično iskustvo. Što možemo učiniti kako bi djeca što lakše prebrodila ovo traumatično razdoblje, za portal Generacija komentirala je Žana Pavlović, dječja psihologinja koja je okviru profesionalnog petogodišnjeg usavršavanja iz Psihoanalitičke psihoterapije djece i adolescenata stekla naziv Konzultanta za zaštitu mentalnog zdravlja dojenčadi, djece i adolescenata.
“U situacijama krize ili potresa često mislimo da je djeci lakše jer su mala i ne znaju što se događa, ali upravo zato im treba podrška odraslih jer ne mogu dovoljno jasno izraziti svoj strah, zabrinutost i tjeskobu. A upravo se tako osjećaju. Stresna situacija poput potresa je izazovna za sve, za dijete, ali i za roditelja koji mu želi ublažiti traumu i pomoći”, rekla je psihologinja.
Objasnila je koje su moguće reakcije kod djece.
“Djeca predškolske dobi mogu različito reagirati na stres i situaciju potresa npr. neutješnim plakanjem, pojavom straha od odvajanja, pojavom straha mraka, mogu se javiti teškoće spavanja i promjene apetita, razdražljivost i regresija (povratak na raniji stupanj ponašanja). Kod djece nešto starije osnovnoškolske dobi, može doći do povlačenja od vršnjaka, teškoća spavanja i promjena apetita, agresivnog ponašanja, pojave različitih strahova, glavobolje, mučnine ili povraćanja”, istaknula je.
Djeca kopiraju roditelje i suočavanje sa stresnim situacijama
Posebno je upozorila da roditelji ne smiju zaboraviti da ih djeca gledaju i kopiraju njihove modele suočavanja sa stresnim situacijama tj. s potresom.
Istaknula je da je koliko god je to moguće, važno držati dnevnu rutinu (doručak, igra, izlazak vani, ručak, popodnevni odmor i sl.) Rutina djetetu daje osjećaj sigurnosti koji mu je neophodan u situacijama krize i koja će vama a onda i djetetu vratiti osjećaj kontrole nad životom.
“Imajte razumijevanje za njegova regresivna ponašanja (‘dijete ne želi spavati samo’). Navedeno će proći kako će okolnosti biti manje stresne. Ako ga to zanima, objasnite djetetu kako nastaje potres na način prilagođen dobi i dopustite da vam dijete postavlja pitanja na koja možete odgovoriti bez osobitih detalja ili zajedno potražiti odgovor na internetu.
Razgovarajte s njima što učiniti ako se dogodi novi potres (zajedno spakirajte ruksak, pokažite mu gdje se skloniti i sl.) Naglasite im da postoje ljudi koji nam pomažu kada se nešto dogodi (vatrogasci, policajci, volonteri)”, istaknula je.
- Budite iskreni prema djetetu
Ako ste uplašeni, iskreno izrazite svoj strah i zabrinutost pred djetetom kako bi dijete razumjelo da je to jedna sasvim prirodna i uobičajena reakcija. Zadržite pribranost i umjerenost.
- Smanjite svoju i djetetovu izloženost medijima
Prizori koje vide na vijestima mogu na njih djelovati uznemirujuće i zastrašujuće.
- Budite fizički, ali i emocionalno dostupni
U trenucima krize dijete više nego inače treba blizinu i tjelesni kontakt (grlite ga, ljubite i mazite.)
Nakon potresa, pokušajte djetetu objasniti što se točno dogodilo, što je potres i kako inače trebamo reagirati. Pokažite mu što sve nosite u svom ruksaku i gdje stoji. Bilo bi dobro kad bi dijete moglo imati listu brojeva koje može nazvati u situaciji straha i panike i odvajanja od roditelja (kod djece osnovnoškolske dobi).
Za kraj, psihologinja Pavlović poručila je da su najjednostavnije stvari koje su besplatne, svima dostupne i koje uvijek možemo dati najbolja pomoć u svim situacijama stresa i krize.
“Zagrljaj, poljubac, razumijevanje, utjeha i igra. Koristite ih u neograničenim količinama”, zaključila je Pavlović za Generaciju.
Bjonda Lučić
Foto: Unsplash
