“Ne smijemo dozvoliti da pohlepa za profitom nekolicine uništi prirodu koja je dom svih nas”, poručila je Nataša Kalauz, direktorica WWF-a Adria, jedne od najvećih svjetskih organizacija koja se bavi zaštitom prirode.

Veliko olujno nevrijeme koje je nedavno pogodilo Zagreb, ali i druge dijelove Hrvatske, samo je jedan od pokazatelja kako su klimatske promjene gorući problem s kojim se pod hitno trebamo suočiti. Ovog se mjeseca napokon zaštita prirode našla u središtu pozornosti! Naime, zastupnici u Europskom parlamentu izglasali su 12. srpnja Zakon o obnovi prirode, što je jedan od ključnih dijelova Zelenog plana EU kojim bi Europa trebala do 2050. postati jedini klimatski neutralan kontinent.

Kalauz smo upitali o važnosti tek izglasanog Zakona o obnovi prirode, naporima da se javnost osvijesti o zaštiti okoliša i radu WWF-a Adria.

“Pitanje je bi li se oko tog Zakona podigla tolika prašina da nije bilo silnih oponenata ovom Zakonu, zbog kojih je u konačnici on i drastično oslabljen. Kao dio velike europske koalicije organizacija koje se bave zaštitom okoliša, u WWF-u smo uspjeli snažno mobilizirati europsku javnost prikupivši više od 1,2 milijuna potpisa potpore za Zakon. Čak 6000 znanstvenika, dvjestotinjak multinacionalnih kompanija i brojne udruge od onih za organsku poljoprivredu, do organizacija svih vjeroispovijesti, pozvali su zastupnike da glasuju za Zakon, koji je na kraju uz dosta izmjena usvojen”, započela je Kalauz.

‘Godišnje bacamo oko 400.000 tona hrane‘

Zakon, dodala je, obvezuje članice EU-a na povećanje zaštićenih prirodnih staništa i vrsta – najmanje 20% staništa do 2030. godine te na veća ulaganja u zaštitu i obnovu prirode.

“Optuživali su da bi Zakon ugrozio selo pa i čak opskrbu hranom, što je smiješno! Upravo je prehrambena industrija najveći zagađivač i uzročnik emisija CO2. Nije li strašno da u svijetu svake sekunde 313 kg hrane završi u smeću? U Hrvatskoj godišnje bacamo oko 400.000 tona hrane, dok se u Njemačkoj baca oko 357.000 tona samo mesa! Mišljenja sam da su promjene, jer imamo samo jedan planet, a resursi su nam itekako ograničeni”, istaknula je Kalauz.

‘Zaštita prirode bitna je za naš opstanak‘

Osvrnula se i na situaciju u Hrvatskoj te istaknula kako bi zaštita okoliša trebala biti pitanje nacionalne sigurnosti i sigurne budućnosti za sve nas.

“Naše gospodarstvo ovisno je o turizmu koji stvara oko 25% BDP-a. Turizam se pak temelji na netaknutoj prirodi, kristalno čistom moru i očuvanom okolišu… Upravo će poljoprivreda i ribarstvo, koji stvaraju oko 2 % BDP-a, najviše izgubiti zbog uništenih ekosustava i nedostatka prirodnih resursa, ukoliko nastave proizvoditi po starom. I to je jedan od razloga zašto je dobro da je izglasan ovaj Zakon”, napomenula je Kalauz.

Nadovezala se kako naši političari trebaju postati svjesni koliko je bitna zaštita prirode za naš opstanak, kao i za opstanak svog živog svijeta.

“Ne smijemo dozvoliti da pohlepa za profitom nekolicine, uništi prirodu koja je dom svih nas. Najgore je stanje zapravo u našem Jadranu koji je izlovljen i onečišćen, ponajviše plastikom. Svatko tko ljeti zaroni, može vidjeti koliko je more pusto i izlovljeno. Prema našim istraživanjima, mi tjedno pojedemo pet grama plastike što je ekvivalent jednoj kreditnoj kartici. Znajući to, kao i katastrofalnu činjenicu da našim morima pluta 14 milijuna tona plastike, svjesni smo da ćemo 2048. u morima pronalaziti više plastike nego ribe. Zar stvarno želimo da naša djeca ribu prepoznaju kao rijetku deliciju? Riblji fond je drastično smanjen, ako ne prepoznamo to kao prioritet i ako nastavimo s uobičajenim praksama, taj crni scenarij bi se mogao i ostvariti”, upozorila je direktorica WWF Adria.

No pozitivni pomaci ipak postoje. Naime, u WWF Adriji su postigli sjajan cilj zabrane izlova ribe kod u Parku prirode Telašćica, i to u suradnji s lokalnim ribarima i Upravom za ribarstvo.

“Korak bliže ka očuvanju ribljeg fonda smo i zahvaljujući ribarima s Lastova, koji su se okrenuli ribolovnom turizmu i vode turiste u ribarenje, što im je isplativije od ribarenja, dok riba ostaje u moru. Bavimo se i uklanjanjem zaostalih ribolovnih alata i mreža iz Jadrana. Jednoj odbačenoj ili izgubljenoj mreži treba više od 450 godina da se razgradi i to ne potpuno, jer se ona lomi u sitne komadiće – mikroplastiku, koju putem morske hrane jedemo i unosimo u organizam”, upozorila je Kalauz.

Čime se bavi WWF Adria

Podsjetila je kako je WWF jedna od najvećih svjetskih organizacija koja se bavi zaštitom prirode već šest desetljeća, a u Hrvatskoj djeluju kao regionalni ured za osam zemalja.

“Radimo na zaštiti velikih zvijeri – risa, vuka i medvjeda, rijetkih riječnih vrsta riba poput kečige i jesetre te morskog psa sklata i raža u Jadranu. Provodimo i projekt za sprječavanje krivolova i trgovine zaštićenim vrstama, gdje su najugroženije rijetke zaštićene ptice koje su delikatesa u nekim državama. Radili smo na edukaciji stručnjaka, državnih službenika i povećanju svijesti javnosti o tome koliko je to štetno za ljude i prirodu”, poručila je Nataša Kalauz za kraj.

Više o tome možete poslušati u zanimljivim radio dramama koje su snimili u suradnji s poznatim glumcima i pjevačima poput Darka Rundeka i Jelene Miholjević, a govore o problemu krivolova i trovanju divljih vrsta. Poslušajte ih na linku.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: WWF Adria

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Zeleno nije samo moda!“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.