Živimo u vremenu kada se često razočaramo u ljude, kada pomislimo da smo sami i kada se životne situacije čine bezizlazne. Ali nije tako! Iako nam nekada svima nedostaje optimizma, ipak postoje oni koji su uvijek spremni pružiti ruku. Upravo takvim ljudima podršku je pružila Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva koja ove godine slavi dvadeset godina postojanja, a iza sebe imaju na tisuće ljudi kojima je, pomažući raznim udrugama, dala novi smjer i novu nadu. Danas vas upoznajemo s nekima od njih. Upoznajte Ivu, Tonku, Tonija i Veroniku.
Ivu Držak sreli smo u Udruzi za civilno društvo i kvalitetu življenja Srma Sinj. Ona je majka petero djece, a prvi kontakt s Udrugom imala je prije deset godina. Najstarije dijete, sada već djevojka od 18 godina, kretala je u prvi razred i trebala je pomoćnika u nastavi, a Udruga joj ga je pomogla pronaći.
Ništa nije nerješivo
„Sreća mi je moja obitelj, da smo svi zdravi, da djeca izrastu u dobre ljude, da ja mogu pružiti pomoć onome tko je zatreba. Živimo u društvu u kojem je važno materijalno, a ne ono kakav je čovjek zapravo, je li pošten i pravedan. Prolazeći kroz teške životne okolnosti, naučila sam da za svaki problem postoji rješenje. Ništa nije nerješivo, ali treba progutati ponos i zatražiti pomoć. Treba se osvrnuti oko sebe jer ima dobrih ljudi koju su spremni pomoći“, govori nam Iva koja je presretna što je upoznala gospođu Snježanku koja je predsjednica Udruge Srma i za koju kaže da svoj posao obavlja s puno ljubavi i pažnje.
„Moja poruka bilo kojoj osobi koja se pronađe u poteškoćama i potrebna joj je bilo kakva pomoć: obratite se udrugama. Pokucajte na vrata i vrata će vam biti otvorena. Ako ne tražite pomoć, nećete je ni dobiti. Treba premostiti taj strah od osude i od krivih pogleda; pokucati, pitati i pomoći će vam se. Ima dobrih ljudi, onih koji nisu sebični i koji su spremni pomoći u svakom trenutku“, zaključuje Iva, čiji je život postao lakši nakon pomoći dobrih ljudi.
Optimistična umirovljenica
Tonka Augustinović je volonterka u udruzi KAS Sisak. Vrlo je dinamična i vesela osoba, voli se družiti i voli ljude. U udruzi je vrlo aktivna i daje se sto posto za svoju udrugu, za svoje umirovljenike i njihova druženja. U udruzi izrađuju brojne kreativne stvari, a potom ih prodaju. Trenutno skupljaju novac za liječenje jednog od njihovih konja koji je slomio nogu. Gospođa Tonka pokretač je svega u udruzi – nesebično dijeli svoje znanje i vještine kako bi doprinijela svojoj udruzi koja je stradala u poplavi. Ostali su bez svega, bez inventara, prostor je bio poplavljen te su šest mjeseci radili su njezinoj terasi na kojoj su izrađivali sve te kreativne predmete kako bi ih mogli prodati i pomoći udruzi. Ovoj gospođi njezin angažman daje radost, a ujedno poziva i sve umirovljenike da se aktiviraju i daju svoj doprinos društvu.
„Svakome je teško izaći iz svoje komfor zone i pokrenuti se, vlada sveopća bezvoljnost i apatija kod umirovljenika, teško ih je pokrenuti. U udrugu sam došla nakon potresa, u kojem sam ostala bez kuće – kako ne bih očajavala i razmišljala o teškoj situaciji u kojoj sam se našla. Ponudila sam se raditi i pomoći udruzi kako bih zaboravila da sam izgubila krov nad glavom. Cijeli život mi je naopak, ali se ne prepuštam ni tuzi ni očaju nego uvijek kažem: to tako mora biti, idemo dalje. Meni je uvijek kratak dan“, govori nam ova optimistična umirovljenica koja je unatoč mnogim nedaćama zadovoljna svojim životom. Inače, udruga KAS od 2002. godine provodi program terapijskog jahanja za osobe s invaliditetom, a zbog štete od poplave onemogućeni su raditi sve programe koje su provodili.
Iz Velike Pisanice dolazi Toni Zvonar. On je sudjelovao u programu sCOOLFOOD Nacionalne zaklade. Glavni cilj ovog programa jest ukazati na održivost hrane i okoliša kroz povezanost s prehranom, poljoprivredom, energijom, životnim stilovima i smanjenjem otpada, u skladu s globalnim ciljevima održivog razvoja, odnosno UN-ovim Programom održivog razvoja do 2030. Kroz program se promiče holistički pristup djetetu, odnosno čovjeku u kontekstu povezanosti sa svim živim bićima na Zemlji.
„Otkad nam je učiteljica Josipa govorila o tom programu, odmah sam se zainteresirao. Ljudi su počeli previše jesti nezdravu hranu i zaboravljaju da postoji zdrava hrana. Zato sam se uključio u program kako bih naučio čim više o zdravoj prehrani i potaknuo prijatelje da se počnu zdravije hraniti. Roditelji imaju OPG, uzgajaju voće i povrće, a ja im svakodnevno u tome pomažem. Najbolje mi je ono što mama skuha“, iskren je Toni koji najmanje voli rad motikom, a najviše uživa u sadnji jagoda.
Osim što je odličan učenik i što pomaže roditeljima, Toni još igra i nogomet. Želja mu je jednoga dana postati nogometaš, građevinar ili poljoprivrednik. Ističe kako mu zdrava prehrana pomaže u bavljenju sportom pa stoga svim mladima poručuje da se bave sportom i paze na prehranu. Za kraj Toni nam je otkrio recept za dobru utakmicu: „Ajvar i domaći paradajz – i pobjeđujete sigurno“!
‘Moj život nije bio lagan’
Veronika Soldo dolazi iz Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata iz Vukovara. Otac joj je ubijen na Ovčari kada je imala samo 2,5 godine, a iste godine majka joj je preminula. Imala je iznimno teško djetinjstvo, prekinula je srednjoškolsko obrazovanje, a kasnije su ju u Udruzi putem razgovora i savjetovanja potaknuli da završi svoje obrazovanje.
„Moj život nije bio lagan, ali ljudi koju u ušli u moj život, učinili su ga ljepšim. Udruga mi je jako puno pomogla“, ističe Veronika.
Danas je Veronika sretna majka troje djece. Prije zaposlenja u ovoj organizaciji, Veronika je zbog egzistencije s obitelji otišla u Njemačku, gdje joj je suprug već radio. Nakon nekoliko mjeseci vratila se u Hrvatsku te se zaposlila. Nakon toga se i njezin suprug vratio u Hrvatsku te pronašao posao.
„To je jedna od situacija koja nas posebno raduje iz više razloga – potaknuli smo osobu na osobno napredovanje i obrazovanje te volonterstvo, omogućili joj zaposlenje, a ujedno i cijelu obitelj vratili u našu domovinu za koju je njezin otac dao svoj život. Danas, kao djelatnica Udruge, vrlo dobro odrađuje svoj posao, kreira nove ideje za naše korisnike i, što je najvažnije, konkretnim savjetima im pomaže u njihovim problemima jer je i sama prošla kroz to. Ona je svakako jedna od mnogih osoba koja nas motivira sve ove godine u našem radu, pokazuje nam i dokazuje da ono što radimo ima smisla i uistinu pomaže ljudima, kao i cijeloj društvenoj zajednici“, ističu u Udruzi djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.
Psihosocijalna pomoć koju je dobila od Udruge, Veroniki je pomogla da se nauči nositi sa životnom traumom i da o njoj može govoriti sasvim otvoreno i bez problema s bilo kim.
„To je moja udruga i ti svi ljudi s kojima se družim i radim, pomogli su mi u brojnim životnim neprilikama, a tijekom mog života bilo ih je i previše. Poticaj i snaga mi je svaki život koji je dan za našu državu. Njima su prilike uništene, ali mi moramo iskoristiti prilike koje imamo u životu. Svatko od nas“, zaključuje Veronika, koja danas uživa u životu punim plućima.
mšm
Foto: Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva
