“Vjerujem da bilo koji oblik umjetnosti nosi ljepotu koja dotiče ljudska bića na specifičan način. Kako bi tu iskru ljepote koju umjetnost nosi, osnažili i doživjeli kroz zajedničku igru, odlučili smo ponuditi našim članovima iskustvo druženja kroz niz kreativnih radionica”, rekla nam je Nataša Bahun, osnivačica udruge ‘Progovori autizam- širi ljubav’ i majka autističnog dječaka.

Njezina udruga aktivno radi s osobama s autizmom, točnije djecom s autizmom i njihovim roditeljima i obiteljima, a osnovana je 2016. godine. Udruga organizira i provodi kreativne radionice za mlade s teškoćama autizma. Zadnjih godina provode radionice origamija, euritmije, slikanja, izrade svijeća od voska, kao i radionice žongliranja, oslikavanja oblutaka te radionicu plesa i pokreta Gibaonica. Također su, uz podršku Zaklade ICF objavili zbirku priča “Priče za dušu – Mamino najveće blago”, autorice Anite Ljubičić Iviček, te prema istoj zbirci priča pripremaju lutkarsku predstavu “Tvornica sreće”. Ona je putujući teatrino koji njeguje i prihvaća različitost.

Zanimalo nas je zašto je važno osobe s autizmom uključiti u umjetničke sadržaje, kako izgledaju kreativne radionice koje trenutačno imaju u Udruzi, koliko mladih sudjeluje na radionicama i koliko im znači biti dio ovakvih aktivnosti i družiti se sa svojim vršnjacima.

“Prepoznati u sebi odjek koji je neka umjetnost inspirirala korak je ka povezivanju sa svojim unutarnjim svijetom. Smatram da je važno da mladi s autizmom sudjeluju u umjetničkim sadržajima, jer kroz to sudjelovanje razvijaju i kreativnost i prijateljstvo. Kroz prošlu i ovu godinu organizirali smo razne kreativne radionice, a na svakoj sudjeluje desetak mladih članova naše udruge”, započela je Nataša.

‘Oni najčešće nemaju ekipu iz ulice’

Dodala je i to kako su njihova djeca u tinejdžerskoj dobi kada je biti s vršnjacima vrjednije nego prije. “Ciklus kreativnih radionica toliko je prošle godine pokrenuo jedan dobri val među njima, da me, kada smo došli na more, sin svaki dan pitao: ‘Mama, molim te hoćeš li mi na moru naći nove prijatelje? Jer mi nedostaju moji prijatelji.’ Oni najčešće nemaju ekipu iz ulice i ne izlaze s ekipom iz škole u kino ni u kafiće, ni na igralište”, istaknula je naša sugovornica.

Zato su, dodala je, osmislili ove radionice i pokazalo se da su za njih pun pogodak, jer, kako je jedna mama rekla: ‘Inače ga na aktivnost požurujem, a kad kažem da idemo na našu radionicu, on toliko juri da ide ispred mene.’

“Njihovo nestrpljivo čekanje da provedu opušteno vrijeme u zabavi s prijateljima neprocjenjivo je vrijedno i njima i nama”, napomenula je.

Zabavno i dragocjeno

Objasnila je i zašto su odabrali žongliranje za svoje članove. “Ratko iz Cirkorame je prije nekoliko godina vodio radionice žongliranja u blizini. Prijavili smo se i otkrili koliko je sudjelovanje dečkima i zabavno i dragocjeno. Odmah smo se, nekoliko godina kasnije, sjetili tog iskustva i pozvali Ratka da radi s grupom. On ima senzibilitet koji dečkima jako godi, njegov način rada odiše lakoćom, opušten je i prisutan i uživaju u tome što zajedno dijele”, rekla nam je Nataša.

Dodala je kako je Gibaonica pak relativno novija radionica. Provode je nekoliko mjeseci i dečki kažu da im se jako sviđa. Voditeljica Tena je energična i zaista izvrsno kombinira aktivnosti plesa i pokreta.

“Naše kreativne radionice podržavaju dvije volonterke Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Sonja i Ana, nekad im se i Klara pridruži. Bez njih bi sve gore navedeno bilo neizvodljivo, tako da im i ovim putem zahvaljujemo”, poručila je Nataša Bahun iz Udruge ‘Progovori autizam – širi ljubav’.

‘Počeo sam prilagođavati način rada’

Kontaktirali smo i Ratka Bokića, voditelja radionice žongliranja. Zanimalo nas je kada i zašto se odlučio za rad s mladima s autizmom, kako polaznici reagiraju na radionicu i kako se snalaze u žongliranju, kakva je atmosfera i sviđa li im se, koliko često se održavaju radionice, koje su prednosti žongliranja za mlade s autizmom i kakvi su im planovi za dalje.

“Najbolje stvari u životu često se dogode slučajno, pa je i moj rad s mladima s autizmom zapravo niz sretnih okolnosti. Prije otprilike pet godina vodio sam radionicu žongliranja u jednom gradskom mjesnom odboru. Na radionicu su došli divni ljudi, a među njima i jedan dječak koji je pokazivao interes, ali i vrlo kratku pažnju. Malo po malo, počeo sam prilagođavati način rada – bržim izmjenama vježbi uspijevao sam zadržati njegovu pažnju i vidio kako napreduje u vještini žongliranja”, započeo je Ratko.

Dodao je kako je uz savjete supruge, koja radi u organizaciji Crveni nosovi, naučio puno o pristupu djeci s autizmom. “Mama spomenutog dječaka bila je oduševljena našim radom i pozvala me na suradnju. Od tada sam potpuno otvorio srce i prepustio se tim radionicama – i uživam u svakom susretu, učeći i žonglirajući zajedno s polaznicima.”

‘Tada se dogodi prava čarolija’

Istaknuo je kako polaznici reagiraju s puno interesa i jako lijepo prihvaćaju njegov način rada. Svaki od njih ima svoj omiljeni rekvizit, onaj koji mu najviše odgovara. Neki vole balansiranje, neki uživaju u samom žongliranju, a kad dođu na red marame – tada se dogodi prava čarolija.

“Cijela grupa surađuje, pokreti postanu lagani, usklađeni i nekako nježni. U tim trenucima imam osjećaj kao da ronim u moru punom šarenih meduza. Predivno”, rekao nam je Ratko. Radionice se zasad održavaju jednom mjesečno, ali plan im je u budućnosti pokušati s redovitijim terminima. Za sada, to jedno druženje mjesečno svima im napuni baterije i donese puno smijeha, fokusa i mira, a prednosti su brojne.

“Žongliranje razvija motoriku, koordinaciju i koncentraciju, a istovremeno pruža vizualno ugodan, gotovo meditativan doživljaj. Ti ritmični pokreti stvaraju osjećaj sigurnosti i fokusa, a kad se tome doda zajedništvo u grupi, nastaje prostor pun povjerenja i radosti”, poručio je i dodao kako je plan za dalje vrlo jednostavan – nastaviti uživati u zajedničkim druženjima, rasti zajedno, učiti jedni od drugih i stvarati ozračje ljubavi, opuštenosti i igre. I naravno – ŽONGLIRATI.

Dobiju priliku za druženjem i veseljem

Kontaktirali smo i voditeljicu Gibaonice, Tenu Rak i upitali je zašto se odlučila za rad s mladima s autizmom, kakve su reakcije na njezinu radionicu i kako se mladi snalaze u plesu i vježbama, kakva je atmosfera, kako izgleda ovaj spoj vježbi i plesa, koje su prednosti Gibaonice za mlade s autizmom i što imaju u planu za dalje.

“Na studiju psihologije sam volontirala u HURID-u gdje sam se upoznala s pristupom djeci koja, kao i sva druga, žele igru i male svakodnevne sitnice i ljepote u sigurnom okruženju, iako funkcioniraju na specifičan način s kojim se treba upoznati i sprijateljiti. Upravo takav jedan siguran prostor su im osigurale mame u udruzi ‘Progovori autizam – širi ljubav’ pa tako petkom ova djeca specifično direktnog i nedvosmislenog načina funkcioniranja dobivaju priliku za druženjem i veseljem, a mene veseli biti dio tog doprinosa druženju”, započela je Tena.

Djeca su vrlo responzivna, dodala je, prate upute i rade većinu toga što zada. Radi se o jednostavnim vježbicama ponavljanja ili imitiranja pokreta, što njima odgovara, no inspiraciju vuče iz osnovnih tjelesnih i “core” vježbi čija svrha je uzemljiti se, uprisutniti u tijelu, ugrijati se i razgibati.

‘Gibanje je univerzalna ljudska potreba‘

“Vježbice super funkcioniraju za bilo koga, a ovoj djeci jedino prilagođavam neke upute i glazbu gdje ubacujem i njihove želje, a to su ponekad pjesme kojih se nikad ne bih sjetila sama. Gibanje je univerzalna ljudska potreba i njihova nije ništa drugačija – uživaju u tjelovježbi, a to su mi potvrdili roditelji nakon radionice na kojoj oni nisu bili s njima – djeca su im kasnije to sama prepričala”, istaknula je naša sugovornica.

Napomenula je kako su zasad tek krenuli i vidjeli se nekoliko puta, jednom s roditeljima, a drugi puta bez, samo uz pratnju volonterki. Nastavit će jednom mjesečno s radionicom.

“Svaki pokret može postati ples, a uz ritmičnu glazbu i veselje u pristupu može postati i cijela koreografija! Ne opterećujemo se kako tko izgleda ili zvuči, ja pratim njih, oni prate mene i dođemo do odličnih sat i pol aerobika po našoj mjeri! Najčešće je to praćenje pokreta u krugu, hodanje po prostoru s reagiranjem na zvučne signale, male jednostavne koreografije i ponavljanje pokreta te obavezno opuštanje na kraju za umirenje tijela i duha prije odlaska.”

‘Uče poštivati čiji je sad red i biti kreativni‘

Osvrnula se i na brojne prednosti Gibaonice za mlade s autizmom. “Osim što je gibanje univerzalno zdravo, za mlade s autizmom to je posebno korisno u vidu ispucavanja suvišne energije koju ne uspijevaju potrošiti u aktivnostima koje ostala djeca mogu bez problema (kao što su npr. društveni sportovi). U grupi su njihovi prijatelji s kojima već imaju i svoje interne fore i šale, to su njihovi vršnjaci s kojima igraju vođene igre i to je, osim tjelesne aktivnosti, vrlo društveno bogato i pozitivno stimulirajuće.”

Pritom, dodala je, kroz igru uče poštivati čiji je sad red, biti kreativni i važni za grupu (smišljati pokrete koje će ostali ponavljati za njima), ali i jednostavno uživati u zajedničkom plesu i ponavljaju pokreta (što je ponovno univerzalni ljudski užitak, ali djeci iz spektra možda posebno zanimljivo i važno).

‘Ruke koje pričaju’: Izložba koja otvara vrata svijetu gluhih i nagluhih kroz jezik umjetnosti

“Nastavljamo krajem mjeseca i tako ćemo, nadam se, i sljedećeg, i onog nakon”, poručila je za kraj Tena Rak.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Progovori autizam – širi ljubav

*Tekst je objavljen u sklopu projekta “I ja stvaram, i ja postojim” u suradnji s JANAF-om.