„Iako su ove zadnje dvije godine bile teške svima pa tako i nama, znamo da smo krenuli od jedne lopte i volje za učenjem i pomoći obiteljima, da smo tu jedni za druge u svojoj zajednici i da ostvarujemo svoju misiju i viziju unatoč svim preprekama“, rekla nam je Lina Daxini, predsjednica i suosnivačica Centra iLab koji je upravo proslavio devet godina rada u Zagrebu. U Centru pružaju usluge rane intervencije te psiho-socijalnu podršku i djeci i roditeljima s raznim izazovima. Podršku za sebe tamo mogu naći djeca atipičnog razvoja, ali i još dvije ranjive skupine koje često ostaju zapostavljene: roditelji djece s odstupanjima u razvoju ili teškoćama te braća i sestre djeteta atipičnog razvoja.

Upitali smo Linu kako su izgledali njihovi počeci, kome sve pomažu, koji su im glavni temelji rada, što sve nude roditeljima i djeci te s kakvim se sve teškoćama svakodnevno susreću.

Lina: ‘Naš je dom bio puno manji‘

„Naš dom, tada zvan Udruga iLab, u počecima je bio drugačiji, puno manji. Počeli smo u jednoj sobi u mom domu s nekolicinom stvarčica i igračaka mog sina i nećaka, s ponešto doniranih komada opreme te ponešto kupljenih. Vrlo brzo počeli smo pisati projekte, a uslijedila je i naša prva veća donacija Gudačkog kvarteta Rucner čiji koncert i dalje pamtimo“, započela je Lina i dodala da se s tretmanima za djecu, kako se radi i dan danas, krenulo u rujnu 2014. godine.

Zahvaljujući doniranim sredstvima, istaknula je, kupili su prve strunjače i bazen s lopticama kojeg koriste i danas.

„Velik broj dječice je bio u tom bazenu, smijao se, skakao na sve moguće načine, ostvario svoj očni kontakt s nama, rekao svoje prve riječi i slično. Sve to pamtimo“, prisjetila se.

Kako se povećao broj njihovih malih korisnika, tako su se preselili u veći prostor, u Kamaufovu 2016. godine, a potom u još veći prostor u Maksimirskoj gdje su i sada.

„Mi smo toliko zahvalni svim obiteljima koje su i dalje s nama još iz naše prve sobice i svim novima koji nam dođu. Iako su ove zadnje dvije godine bile teške svima pa tako i nama, znamo da smo krenuli od jedne lopte i volje za učenjem i pomoći obiteljima, znamo da smo tu jedni za druge u svojoj zajednici i znamo da ostvarujemo svoju misiju i viziju unatoč svim preprekama“, rekla je Lina.

Krenuli su, dodala je, od samo jednog djeteta, ali već taj tjedan se to pročulo pa je broj brzo porastao.

„Danas imamo oko 70 novih korisnika godišnje (u razdoblju prije epidemije taj broj je bio još i veći) i pod time ne računamo odrasle korisnike (primjerice, predavanja, radionice za roditelje ili stručne osobe) već samo djecu koja su došla na procjenu kod pedagoga senzorne integracije, logopeda, radnog terapeuta, psihologa ili edukacijskog rehabilitatora ili na tretmane kod istih. Većina djece program polazi jednom do dva puta tjedno, no roditelji imaju priliku podršku dobiti i češće kroz posebno kreiran program savjetovanja“, napomenula je.

Pomažu djeci s raznim teškoćama

U Centar iLab, napomenula je, mogu se javiti roditelji koji sumnjaju u skladnost razvoja svoga djeteta od samoga početka. Odnosno, mogu se javiti i budući roditelji koji tek planiraju trudnoću ili trudnice jer kroz razne aktivnosti iz područja Prevencije podršku pružaju i njima. Primjerice, kroz baby handling radionice ili predavanja o senzoričkom, kognitivnom, emocionalnom i motoričkom razvoju beba.

„Javiti se mogu i roditelji koji primijete da kod djeteta nešto odstupa, ali nisu sigurni o čemu se radi, roditelji koje možda odgojitelji ili stručni tim u vrtiću upute na procjenu ili koji su već primili dijagnozu za dijete bez obzira na djetetovu dob. Često nam se javljaju roditelji djece s odstupanjima u senzornoj integraciji, problemima u ponašanju, komunikaciji, jeziku i govoru, različitim teškoćama poput poremećaja iz spektra autizma, raznih sindroma i motoričkih teškoća“, napomenula je Lina i dodala da su njihovi korisnici i druge stručne osobe koje pohađaju njihove radionice, predavanja, programe i slično.

Dodala je kako su im temelji rada jednostavni i nisu se mijenjali od samog početka.

„Važan dio našeg rada s djecom i obiteljima jest provođenje adekvatne procjene, postavljanje ciljeva koji su individualno krojeni za to dijete i realne mogućnosti te obitelji, praćenje terapijskog rada te evaluacija rada u krugu našeg stručnog tima. Roditelji su kod nas partneri te su uvijek pozvani sudjelovati u tretmanu. Dio našeg programa podrazumijeva rad s roditeljima koje podučavamo kako postupati kod kuće u određenim situacijama, a prema dogovorenim ciljevima. To znači da kontinuirano analiziramo i dajemo podršku i kada dijete nije taj dan kod nas u tretmanu. To znači da roditelja osnažujemo kako u kabinetu, tako i dok je kod kuće s djetetom odnosno bez stručne osobe pored sebe“, istaknula je Lina.

U Centru iLab trenutno imaju logopeda, edukacijskog rehabilitatora, pedagoge senzorne integracije, stručnjaka senzorne integracije za dojenčad te psihologa koji radi psihologijske testove te pruža psiho-socijalnu podršku i djeci i roditeljima s raznim izazovima.

„Obiteljima u lokalnoj zajednici pružamo usluge prevencije, habilitacije i savjetovanja. Moram naglasiti da svakoj obitelji nudimo podršku na cjeloviti način, odnosno ne gledamo na dijete kroz samo jednu njegovu razvojnu komponentu. Primjerice, ako dijete dođe logopedu, ne prati ga samo logoped već cijeli stručni tim je upoznat s djetetom te se prati njegov cjelokupni razvoj“, istaknula je Lina.

Centar iLab je nevladina i neprofitna organizacija,  a iako se usluge u Centru plaćaju, vrlo često kroz cijelu godinu imaju besplatne aktivnosti pokrivene raznim projektima odobrenima i financiranima od Grada Zagreba ili, kako trenutno imaju, Ministarstva zdravstva u partnerstvu s udrugom Hrabri telefon.

„Kroz takve projekte i djeca atipičnog razvoja i njihova braća i sestre i roditelji dobivaju besplatne usluge i podršku stručnjaka vrlo bogatog iskustva rada s djecom i obiteljima iz obje udruge“, naglasila je Lina.

Za kraj je poručila:

„Završit ćemo riječima našeg više i ne tako malog Gabija koji je jedan dan došao u iLab, osvrnuo se i rekao – ‘home’ (dom). Jer, to je zaista naš dom!“.

Više o Centru pogledajte ovdje.

Barbara Kraš Kedmenec

Foto: privatna arhiva

*Tekst je objavljen u sklopu projekta “Jednaka prava za sve” kojeg financira Agencija za elektroničke medije.