Unatoč često negativnim komentarima na migranate i njihov priljev u Hrvatsku, koji su u posljednje vrijeme učestali u javnom prostoru i na društvenim mrežama, kada doista dođe do susreta migranata i lokalnog stanovništva, Hrvati pokazuju veliko srce i solidarnost.
Novi list je razgovarao s nekoliko ljudi iz zaleđa Novog Vinodolskog i s Grobnika koji su bili u kontaktu s migrantima i otkrio da su ljudi mahom bili spremi pomoći.
“Došla su njih dvojica, negdje prije mjesec dana. Umorni, iscrpljeni, prljavi. Zatražili su vode, jer su bili žedni. Dali smo im pića i hrane i otišli su svojim putem”, rekao je Zvonko Kalanj, ugostitelj iz zaleđa Novog Vinodolskog opisujući svoj susret s migrantima kojih je u šumama oko Rijeke sve više.
Kalanj kaže kako su mladići koji su mu pokucali na vrata bili vrlo pristojni i očito izgladnjeli i iscrpljeni.
“Pokazivali su rukama da su žedni, da žele vode. Slabo se, zapravo nikako, služe stranim jezicima, ali uspjeli su nam objasniti da dolaze iz Sirije. Dali smo im vode, kao i nekoliko bočica fante i coca-cole. Vidjelo se na njima da su i gladni pa smo im ponudili i hranu. Uzeli su jedan sir škripavac i kruha. Supruga im je htjela dati i pršuta i kobasica, ali su to uljudno odbili, kazavši da su muslimani”, kaže Kalanj.
Svi koji su došli u kontakt s migrantima kažu da se o njima često govori u negativnom kontekstu, no suosjećanje je ipak prevladalo.
“Jadni ljudi. Što drugo reći. Zamislite da nas, koji smo tu čitav život, netko ostavi u šumi da se sami snalazimo, bez zaklona, hrane, vode, to bi bilo strašno, a kako je tek njima koji ne znaju pravo ni gdje su, ni što ih još sve čeka”, kaže ugostitelj.
‘Da ih sad tu dođe deset, dala bih im vode’
Susret s migrantima imao je vlasnik jedne od vikendica u Driveničkoj šumi, koji je htio ostati anoniman.
“Nedavno je blizu moje kućice prošlo njih nekoliko. Vidio sam ih samo nakratko, jer se nisu zadržavali. Nisu prilazili, ništa nisu dirali, niti su išta tražili. Vlasnik jedne od susjednih kuća također mi je rekao da je nedavno sreo jednu skupinu u šumi, nedaleko svoje vikendice. Čak je i popričao s njima, koliko je uspio, a prema njegovim riječima bili su pristojni i nisu ništa tražili”, kaže ovaj Driveničanin.
Jedna stanovnica Batera ovako je odgovorila na pitanje je li se susrela s migrantima.
“I da sam ih vidjela, ne bih vam rekla. Ni vama, ni policiji, nikome. Da ih sad tu dođe deset, dala bih im vode i hrane i neka ljudi idu svojim putem. Oduvijek su ljudi išli trbuhom za kruhom, bježali od gladi, rata, kako god su znali i mogli, pa tako i oni sad”, kaže mještanka za Novi list.
mšm/Novi list
Foto: Pixabay
