Hrvatski savez gluhoslijepih osoba “Dodir” je 24. rujna organizirao 22. izdanje njihove tradicionalne manifestacije ZnakoFest, i to povodom obilježavanja Međunarodnog dana znakovnih jezika (23. rujan). U sklopu manifestacije je održana panel rasprava na temu “Kakve komunikacijske posrednike trebamo?”.
ZnakoFest2025 su otvorili i kratkim se govorima prisutnima obratili predsjednica Saveza Dodir, dr.sc. Sanja Tarczay, zatim prof. Branimir Šutalo (Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom) te ispred Ministarstva kulture i medija RH Irena Kregar Šegota, načelnica Sektora za razvoj kulture i umjetnosti. U završnom dijelu programa predstavili su glazbeno-scenski nastup gluhoslijepih, prevoditelja i polaznika njihovog HZJ Tečaja koji su po završetku dvogodišnje edukacije, ovom prigodom preuzeli svoje potvrde o uspješno završenom Tečaju.
Evo koje su zaključke i potencijalne smjernice za poboljšanje i napredak donijeli, nakon što su svoja iskustva i mišljenje podijelili panelisti iz različitih skupina i perspektiva (Gluhoslijepe, gluhe osobe i komunikacijski posrednici za gluhe i gluhoslijepe osobe). U raspravi s gluhim i gluhoslijepim osobama, donijeli su zaključke kako komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe, za razliku od komunikacijskog posrednika za gluhe, uistinu ima više odgovornosti, nije u istoj poziciji i mora se prilagođavati svakom pojedinom korisniku.
Također, gluhoslijepe osobe zbog svog dvostrukog senzoričkog oštećenja, posebice ukoliko spadaju u kategoriju praktične gluhosljepoće ili kombinaciju gluhoće i slabovidnosti, imaju jako malo „kontrole“ nad radom njihovog komunikacijskog posrednika – povjerenje je u tom odnosu ključno.
Osim podrške u komunikaciji, pružaju podršku i u kretanju
S obzirom na manjak kontrole i uvida u kvalitetu rada komunikacijskog posrednika od strane korisnika, događaju se različite situacije u kojima komunikacijski posrednici ne postupaju etično.
Panelisti (gluhe i gluhoslijepe osobe) su tijekom rasprava istaknuli kako ponekad ne mogu procijeniti koliko je neki komunikacijski posrednik uspješan ili manje uspješan u svom radu, no često im je mnogo lakše s onima koje već duže poznaju, s onima koji dulje rade u tom području i s onima koji bolje znaju hrvatski znakovni jezik – njih i puno bolje razumiju.
Rad s gluhoslijepim osobama je uistinu izazovan upravo zbog specifičnog dvostrukog oštećenja te im komunikacijski posrednici, osim podrške u komunikaciji, pružaju podršku i u kretanju. Upravo zbog toga, često je teško pronaći nekoga tko je motiviran za rad s takvom skupinom osoba s invaliditetom.
‘Važno je da daju povratne informacije‘
Uslijed nedostatka broja komunikacijskih posrednika (prvenstveno za gluhoslijepe osobe), ali i edukatora – javlja se nemogućnost potpune kontrole i uvida u kvalitetu rada komunikacijskog posrednika, ponekad nemogućnost dodatne edukacije koja je potrebna jer su potrebni što prije „na terenu“ – cilj je da korisnici dobiju uslugu, da izađu iz stana, kuća ili dvorišta jer bez komunikacijskih posrednika to mnogi, nažalost, ne mogu, samostalno ni do lokalne trgovine kupiti kruh.
U zaključku iz Dodira naglašavaju koliko je važno da gluhe i gluhoslijepe osobe daju povratne informacije svojim komunikacijskim posrednicima, ali i njihovim poslodavcima o tome što bi mogli popraviti, razumiju li ih uopće, smatraju li da krše Etički kodeks i slično – sve one situacije koje su primijetili, čak i ako je to isključivo njihova subjektivna procjena.
Također, činjenica je da gluhe i gluhoslijepe osobe previše ne procjenjuju komunikacijske posrednike a razlog tome je što su često zadovoljni samim time da imaju „nekoga uz sebe“ i da mogu barem djelomično razumjeti o čemu se priča, sudjelovati u konverzaciji ili obaviti nešto. Upravo zbog toga, vrlo često je najveća odgovornost upravo na nama, no željeli bi postaviti otvoreno pitanje – zapitaju li se ponekad sami komunikacijski posrednici koliko znaju znakovni jezik, znaju li posredovati između dva jezika, jesu li uistinu dobri u onome što rade. Svakim danom ih ima sve više, ali procjenjuju li znanje jedni drugih, pomažu li jedni drugima i educiraju li se kako bi bili još bolji i uspješniji u svom radu, to je upitno.
mšm
Foto: Savez Dodir
