„Posebno mi je u srcu bio jedan maleni dječak iz bolnice. Roditelji ga nisu mogli često posjećivati jer su živjeli na selu, podalje od grada. Kako je uglavnom bio sam, dolazila bih svaki drugi dan da ga čuvam i budem s njime“, rekla nam je bivša volonterka i novinarka Ivana iz Zadra koja već duže vrijeme živi i radi u Zagrebu.
Ona je s nama podijelila dirljivu priču o svojim volonterskim danima i iskustvu rada s bolesnom djecom koje ju je promijenilo prije više godina. Upravo ovo volontersko iskustvo ostalo joj je, kaže, u posebnom sjećanju i na njega je ponosna, jer je imala priliku posvetiti se onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Još u počecima bavljenja novinarstvom, radeći prilog o Općoj bolnici Zadar, susrela se s jednim projektom u začetku za bolesnu djecu i odlučila je nesebično darovati svoje vrijeme da se on zaista i ostvari.
„Prijateljica novinarka i ja smo radile jedan prilog u bolnici na pedijatriji. Kako smo razgovarale s liječnicima i medicinskim sestrama saznale smo da imaju u planu lijepi projekt za djecu. Pokazali su nam da postoji jedna prazna soba koju su oni htjeli urediti u igraonicu za bolesnu djecu, ali nitko se toga još nije uhvatio. Stoga smo ona i ja rekle da im možemo pomoći te da ćemo prikupiti igračke i sve potrebno, na što su oni pristali“, započela je za Generaciju novinarka Ivana.
Foto: Pixabay, ilustracija
Nakon posla u bolnicu
Tada su njih dvije, dodala je, dolazile tjednima u bolnicu – bojale su zidove, čistile prostor i pripremale sve da bi djeca imala adekvatnu igraonicu.
„Kolegica je lijepo slikala pa je tako oslikala sve zidove s likovima iz slikovnica koje djeca vole. Prikupile smo igračke i sve što je trebalo da igraonica zaživi u punom smislu. Kada se službeno otvorila moja prijateljica više nije bila zainteresirana za igraonicu, ali ja sam ostala u bolnici i dolazila dva puta tjedno idućih godinu dana“, prisjetila se naša sugovornica.
Napomenula je i to kako je često čuvala djecu tijekom popodneva, a s jednim je dječakom bila posebno povezana.
„Znala bih nakon posla doći u bolnicu i provoditi vrijeme s djecom. Nekima od njih nitko nije dolazio i trebala im je pomoć oko praktičnih stvari. Primjerice, da odu na WC i slično. Medicinske sestre im se nisu mogle baš skroz posvetiti pa sam ja bila s njima.”
Foto: Pixabay, ilustracija
‘Baš smo se bili povezali’
Posebno joj je u srcu bio jedan maleni dječak kojeg i danas pamti.
„Roditelji ga nisu mogli često posjećivati jer su živjeli na selu, podalje od grada. Kako je uglavnom bio sam, a bio je bolestan, dolazila bih svaki drugi dan da ga čuvam i budem s njime. Baš smo se bili povezali“, zaključila je ova novinarka koja je danas i sama majka dvoje djece te i dalje voli pomagati drugima.
S djecom odlazi u humanitarne dućane i na taj način podupire potrebite. Time i svoju djecu uči da je pomagati drugima važno, a posebno potrebitima. Ponekad je darovati svoje slobodno vrijeme nešto najvrjednije što možemo dati drugoj osobi.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Pixabay, ilustracija
