“Nedavno sam na svoj rođendan spasio psa koji je pao u rupu od četiri metra. To je jedna od onih lijepih intervencija koje te razvesele”, rekao nam je Božidar Malčić iz Zagreba. Ovaj 43-godišnji pripadnik Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba kaže kako i nakon 17 godina s užitkom odlazi na posao, unatoč teškim situacijama kojima često svjedoče. Povodom Međunarodnog dana vatrogasaca, koji se obilježava 4. svibnja na dan svetog Florijana, otkrio nam je zašto je odabrao ovaj poziv, koje intervencije posebno pamti i kada se planira umiroviti.
“Na poziv vatrogasca odlučio sam se čisto iz želje da pomažem drugima. To je zaista humanitarna djelatnost, ali s dozom adrenalina. Učinilo mi se kao nešto najbolje što bih mogao raditi, s obzirom na dinamiku posla i dobrobit za zajednicu”, započeo je Božidar Malčić.
Intervencija je, dodao je, bilo puno – od prometnih nesreća, smrti na pruzi, požara na raznim objektima i kućama, spašavanja kućnih ljubimaca i slično.
“Bilo je i jako teških intervencija. Najteže mi je bilo kada smo jednom u tijeku pretraživanja opožarenog objekta pronašli tijela preminulih. Prizor je bio strašan i uznemirujući.”
No dodao je kako uvijek ima i onih lijepih intervencija koje te razvesele i rado ih se sjećaš.
“Baš sam nedavno na svoj rođendan spasio jednog psa koji je pao u rupu od četiri metra. Kolega i ja smo se spustili dolje, zvali ga i dali mu keksić. Stupili smo u kontakt i sprijateljili se s njime pa sam ga uzeo u naručje i izvukao iz rupe na veselje vlasnika”, prisjetio se Božidar.
Zanimljivo je kako je tog istog dana, 8. travnja, spašavao ljude iz teške prometne nesreće na Sljemenu.
“Vozilo s dvije osobe sletjelo je sa Sljemenske ceste u provaliju. Kada smo stigli tamo su već bili HGSS-ovci i hitna pomoć. No zvali su nas jer smo morali uz pomoć tehnike izvući vozača i njegovu suputnicu koji su završili u potoku. Srećom, uspjeli smo. Oboje su bili odmah hospitalizirani i sada su dobro”, rekao je Božidar i dodao kako je nakon te intervencije iste večeri spasio staricu iz goruće kuhinje.
Na naš upit strahuje li od stradavanja prilikom intervencija, odgovorio je:
“Uvijek postoji određena doza straha, ali ako imaš previše straha ne možeš odraditi posao. Moraš ostati hladne glave i razmišljati o vlastitoj sigurnosti, ali i sigurnosti kolega vatrogasaca. Naime, mi djelujemo kao vatrogasna grupa i ne smijemo se razdvajati. Uvijek idemo po dvoje i moramo si međusobno čuvati leđa”, napomenuo je Božidar.
Vatrogasce, dodao je, tijekom godina intervencija muči sve i svašta – od koljena i gležnjeva pa do respiratornih problema, no ovaj posao misli raditi još dugo.
“Vatrogasna oprema je teška, sve skupa ima oko 40 kilograma. Često na intervencijama udišemo štetne čestice, unatoč spravama za zaštitu dišnih organa. Uz to, svako malo se nađemo u plamenom okruženju. No nama je to normalno. I dalje me veseli svaki odlazak na intervenciju kako bi pomogao građanima u nesreći i sve dok mogu proći liječnički pregled radit ću taj posao. I moji kolege kažu isto. Bit ćemo vatrogasci i pomagati drugima sve dok nam zdravlje to dopušta”, poručio je Božidar Malčić za kraj.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: privatna arhiva
