Udruga roditelja djece s teškoćama u razvoju “Vukovarski leptirići” iz Vukovara poslala je otvoreno pismo Vladi RH u kojem je navela kako je krajnje vrijeme da se u Hrvatskoj počnu poštivati prava onih koji su najranjiviji. U pismu ističu kako vrijeme tranzicije predugo traje, a pomaci su minimalni i nedovoljni.
U pismu navode kako odgojno-obrazovni, zdravstveni i socijalni sustav ne pruža adekvatna rješenja za djecu s teškoćama u razvoju i njihove obitelji, kao ni za druge obitelji u riziku.
“Sustavi su podkapacitirani, nepripremljeni, stručni kadar nedovoljno educiran. Odgajatelji, učitelji, nastavnici nisu spremni za rad s njima, nedostaje stručnog kadra i stručnih suradnika, skupine djece su prevelike i postoji velik manjak izvaninstitucionalnih usluga i sadržaja za provođenje socijalnih usluga i kvalitetnog slobodnog vremena te nedostupnost brojnih terapija koje su djeci s teškoćama neophodne kako bi napredovala. Sustav je obvezan zajamčena prava osigurati, a civilno društvo je to koje rješenja ima, ali dok igramo kao suparnici, a ne partneri s istim ciljem, promjene neće biti moguće”, navode iz te udruge.
Ciljevi koje žele postići su sljedeći: 1. Predložiti javne politike i izmjene propisa usmjerene unapređenju prava djece s teškoćama, osoba s invaliditetom i socijalno isključenih skupina te financiranja socijalnih usluga u zajednici; 2. Ojačati kapacitete djelatnika odgojno obrazovnih ustanova i iz sustava socijalne skrbi; 3. Senzibilizirati javnost i potaknuti interkulturalni dijalog kroz Medijsku kampanju: 4. Povećana podrška ljudskim pravima, vladavina prava i dobro upravljanje; 5. Planirane aktivnosti i promjene promicat će europske standarde socijalnih usluga i promicati prava djece s teškoćama i djece u riziku i time implementirati Nacionalnu strategiju za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom, koja se temelji na Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda, a koje je Hrvatska jedna od prvih potpisnica 2007. godine, a koja je od tada nažalost, ostala samo slovo na papiru.
Dalje navode kako je poštivanje, zaštita i promicanje ljudskih prava zadatak koji proizlazi iz hrvatskoga Ustava, a o njegovu ostvarenju ovisi sigurnost i dobrobit današnjeg pučanstva, kao i budućih naraštaja.
“Republika Hrvatska Ustavom odredila kao socijalna država, obvezala se stvarati socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život, a djeci s teškoćama osigurati pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb (čl. 58., 63. i 65. Ustava RH). U pogledu afirmacije prava djece s teškoćama u razvoju posebno je važna 2007. godina, kada je u ožujku Hrvatski sabor ratificirao Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom te 2011. godina, kada je donesen Plan deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi u RH 2011. – 2016. (2018.).”
Zakonodavni okvir temeljnih prava djece s teškoćama
Ističu kako se djeca rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost nameće se potreba isticanja posebnih prava djeteta na zaštitu koja proizlaze upravo iz te činjenice. Upravo je to osnovno polazište Konvencije o pravima djeteta, trećeg krovnog dokumenta kojemu je cilj zaštita prava djece i razvoj inkluzivnog društva.
“Konvencija o pravima djeteta i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom preispituju pristupe zasnovane na sažaljenju koji gledaju na djecu s teškoćama u razvoju kao pasivne primatelje skrbi i zaštite. Umjesto toga, ove Konvencije zahtijevaju priznavanje svakog djeteta kao punopravnog člana svoje obitelji, zajednice i društva. To podrazumijeva fokusiranje ne samo na tradicionalne ideje „spašavanja“ djeteta već i investiranje u uklanjanje fizičkih, kulturnih, ekonomskih, komunikacijskih prepreka za kretanje i prepreka u stavovima koje sprečavaju ostvarivanje prava djeteta te pravo na aktivno uključivanje u donošenje odluka koje utječu na svakodnevne živote djece”, navode iz udruge Vukovarski leptirići.
Nastavljaju kako je ostvarenje ovih namjera izravno povezano sa stvaranjem uvjeta za život djece s teškoćama u njihovim obiteljima i zajednicama, što, u skladu s odredbama Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, podrazumijeva: osiguranje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava osoba s invaliditetom (čl. 1.), što je ujedno i temelj za tranziciju od medicinskog modela skrbi za djecu s teškoćama u razvoju ka socijalnom modelu; osiguravanje ranih i sveobuhvatnih informacija, usluga i potpora za djecu s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima (st. 3. čl. 23.); osiguravanje inkluzivnosti na svim razinama obrazovnog sustava i programa cjeloživotnog učenja (st. 1. čl. 24.).
To, među ostalim, podrazumijeva da država stranka osigura (st. 2. čl. 24.): da djeca s teškoćama u razvoju ne budu isključena iz besplatnog i obveznog osnovnog ili iz srednjeg obrazovanja na osnovi teškoće; da mogu imati pristup kvalitetnom i besplatnom osnovnom i srednjem obrazovanju, na ravnopravnoj osnovi s drugima, u zajednicama u kojima žive, razumnu prilagodbu svekolikog odgojno-obrazovnog okruženja individualnim potrebama učenika; da osobe s invaliditetom dobiju potrebnu pomoć, unutar općeg obrazovnog sustava, kako bi se olakšalo njihovo djelotvorno obrazovanje i pružanje učinkovitih individualiziranih mjera potpore u okruženjima koja najviše pridonose akademskom i socijalnom razvoju, u skladu s ciljem potpunog uključivanja; osiguravanje onih zdravstvenih usluga koje su im posebno potrebne zbog njihovog invaliditeta, uključujući primjerenu ranu identifikaciju i intervenciju, kao i usluge čija je namjena smanjenje ili sprječavanje daljnjeg invaliditeta (čl. 25.), osiguravanje pružanja tih zdravstvenih usluga što je moguće bliže zajednicama u kojima žive (čl. 25.), ustrojavanje, jačanje i proširivanje sveobuhvatnih usluga i programa habilitacije i rehabilitacije, posebice na području zdravstva, zapošljavanja, obrazovanja i socijalnih usluga, tako da (st. 1. čl. 26.): započnu u najranijoj mogućoj fazi i da se temelje na multidisciplinarnoj procjeni individualnih potreba i jačih strana osobe i podupru sudjelovanje i uključivanje u zajednicu i sve aspekte društva, da su dobrovoljni te da su osobama s invaliditetom (uključujući djecu s teškoćama u razvoju i razvojnim rizicima) dostupni.
Dostupnost socijalnih usluga u ciljanim županijama – naglasak na ruralna područja
Prema istraživanju koje su provele Berc, Blaženka Kokorić i Opačić (2020.) vezano uz dostupnost usluga za djecu s teškoćama u razvoju, rezultati su pokazali da u općinama u ruralnim područjima RH najdostupnija je usluga pomoćnika u nastavi/vrtiću (prisutna u 59,5% općina).
“Usluge dnevnog boravka za djecu s teškoćama nedostaju u 77% općina, a usluge rane intervencije u 63% općina. Navedeni podaci ukazuju da su u općinama u ruralnim područjima RH nedovoljno razvijene ove vrste socijalnih usluga koje su važne za ostvarivanje socijalne integracije osoba s invaliditetom u društvo (Leutar i Oršulić, 2015.) kao i za unapređenje opće kvalitete i zadovoljstva životom ove ranjive populacije (Blažeka Kokorić i sur., 2012.). Zaključno treba reći da predstavnici općina raspolažu s nešto manje informacija o tome koje usluge postoje na području njihovih općina u odnosu na socijalna prava. Primjerice, više od 10% predstavnika općina je u svojim odgovorima istaknulo da ne znaju postoje li u njihovoj općini usluge rane intervencije i dnevnog boravka za djecu s teškoćama u razvoju, pomoćnik u nastavi ili osobni asistent za osobe s invaliditetom te različite usluge smještaja i usluge savjetovanja. Ovaj postotak potrebno je uzeti s dozom sumnje iz razloga što su predstavnici općina mogli davati socijalno poželjnije odgovore te na taj način iskriviti, odnosno smanjiti postotak”, napominju iz Vukovarskih leptirića.
Prema izvješću o osobama s invaliditetom, dodaju, u Republici Hrvatskoj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ, rujan 2021.) u Vukovarsko-srijemskoj županiji živi 21365 osoba s invaliditetom od čega je 13519 muškog spola (63%) i 7846 ženskog spola (37%) te na taj način osobe s invaliditetom čine 14,2% ukupnog stanovništva Vukovarsko-srijemske županije. Razlike u dostupnost usluga za djecu postoje i s obzirom na razinu razvijenosti jedinice lokalne samouprave. Brojne usluge za djecu manje su dostupne stanovnicima na potpomognutim područjima Republike Hrvatske.
“Iako je svako dijete rođeno s jedinstvenom biologijom, ona ne određuje konačni ishod njegova razvoja. Načini odgoja i poticanja djeteta imaju značajan učinak na djetetov razvojni ishod. Neprekidno se stvara novo znanje o ranom razvoju i čimbenicima koji utječu na njega, s obiljem dokaza o dugoročnoj isplativosti ulaganja u rani razvoj, a koncept rane intervencije u djetinjstvu se kontinuirano osuvremenjuje. Ujedno, socijalne i ekonomske promjene izmijenile su način podizanja djece pa tradicionalninačin rada i podrške više nije usklađen s potrebama te je dokazana neophodnost integriranog djelovanja različitih sustava (zdravstvo, odgoj i obrazovanje, socijalna skrb)”, napominju.
Važnost rane intervencije
Napominju kako se rana intervencija u djetinjstvu definira kao iskustvo i prilike koje djetetu s razvojnim teškoćama u ranoj i predškolskoj dobi pružaju roditelji i stručnjaci s ciljem unapređenja stjecanja i uporabe ponašanja koja oblikuju i utječu na djetetove interakcije s ljudima i objektima (Dunst, 2007).
“Stjecanje razvojno primjerenog iskustva djetetu, koje pokazuje odstupanja ili kod kojeg postoji rizik da će ona nastati, ne mogu pružiti roditelji ukoliko nemaju podršku stručnjaka, jer ne raspolažu stručnim znanjima, a neizvjesnost i strah oko budućnosti i razvojnog ishoda blokiraju njihove intuitivne roditeljske sposobnosti. Roditelji često zapadaju u krizu jer ne znaju kako objasniti djetetovo ponašanje, kako prilagoditi njegu i odgojne postupke te što ih čeka u pogledu djetetovog školovanja i budućnosti. Opterećuje ih i neizvjesnost u pogledu terapijskih postupaka koji su djetetu potrebni te pitanje kakav će biti njihov učinak. Cijela obitelj ponekad trpi strah od moguće stigmatizacije i socijalne izolacije zbog djetetovih razvojnih teškoća. Zato u svom suvremenom obliku rana intervencija obuhvaća i dijete i obitelj”, upozoravaju iz Vukovarskih leptirića.
Trebalo bi, dodaju, poraditi na cjelokupnom sustavu rane intervencije. Problem vide i u lokalnoj samoupravi, pojedinim županijama i općinama.
“Sustav rane intervencije u djetinjstvu u Republici Hrvatskoj još nije uspostavljen, iako postoje brojne inicijative i pružatelji usluga u zdravstvenom, obrazovnom, socijalnom, nevladinom i privatnom sektoru te kao najzahtjevniji zadatak za budućnost preostaje povezivanje i osnaživanje postojećih karika u cjelovit sustav. Stoga svi skupa imamo zadatak poraditi na poštivanju prava te različitih akata, Konvencije, Deklaracije i nadasve Ustav Republike Hrvatske. Posebno izdvajamo kao problem lokalnu samoupravu, pojedine županije i općine koje još uvijek ne shvaćaju da je sve nabrojano njihova dužnost i obveza omogućiti ciljanoj skupini, da se za sve potrebno moraju pronaći sredstva u njihovom proračunu, a nikako da u 21. stoljeću smatraju djecu s teškoćama i osobe s invaliditetom teretom društva, da ih stigmatiziraju i diskriminiraju te djeluju po modelu milosrđa ostavljajući ih ponižene i bez dostojanstva na normalan život, da prose, mole za donacije ili organiziraju humanitarne akcije jer su oni donijeli odluku da baš za njih i njihove potrebe nema novca.”
Za kraj poručuju kako će kroz projekt „#posebnakaoiti – Učinimo zajedno da poteškoće postanu mogućnosti!“ nastojati ukazivati na sve poteškoće, probleme, diskriminaciju te davati prijedloge za izmjene i dopune javnih politika i propisa te javne svijesti o različitosti i osiguravanju jednakih mogućnosti za sve.
“Misao vodilja kroz ovo aktivističko djelovanje bit će nam: SVA PRAVA POŠTUJ TI I SVIJET ĆEMO PROMIJENITI!”.
mšm
Foto: Facebook/Vukovarski leptirići
