“Iako ne možemo reći da u posljednjih 25 godina nije došlo do promjena, nažalost, položaj osoba s intelektualnim teškoćama u društvu još uvijek je neravnopravan”, upozorila je dr.sc. Bojana Rozman iz Udruge za promicanje inkluzije (UPI). Nevladina je to organizacija koja je osnovana 1997. godine sa sjedištem u Zagrebu. Već 25 godina misija joj je potaknuti proces deinstitucionalizacije osoba s intelektualnim teškoćama kroz razvoj usluga u zajednici kako bi ih se podržalo pri ostvarivanju njihovog prava na život u zajednici i postigla socijalna uključenost.
Rozman je u intervjuu za Generaciju govorila o projektima Udruge, položaju osoba s intelektualnim teškoćama u Hrvatskoj, organiziranom stanovanju te što je potrebno kako bi došlo do potpune inkluzije osoba s intelektualnim teškoćama u društvo.
Koja je vizija Udruge i čime ste se bavili prethodnih 25 godina?
Vizija kojoj se težimo približiti jest stvaranje društva u kojem osobe s intelektualnim teškoćama imaju jednake mogućnosti, njihov se doprinos cijeni i njihova se ljudska prava poštuju. Kao zagovaračka organizacija, pružatelj usluga i organizacija koja radi na razvoju usluga, Udruga je u proteklih 25 godina posvetila svoj rad pružanju podrške osobama s intelektualnim teškoćama, kako bi ostvarile svoje pravo na život u zajednici. Razvoj inovativnih, osobno usmjerenih usluga u zajednici kao alternative dugotrajnom boravku u instituciji ključan je za ostvarenje temeljnih ljudskih prava osoba s intelektualnim teškoćama.
Udruga je razvila usluge u zajednici, kao što su organizirano stanovanje i specijalizirano udomiteljstvo za djecu, kao alternativu institucionalnom smještaju, što je omogućilo deinstitucionalizaciju više od 300 odraslih osoba i djece s teškoćama u razvoju. Udruga je također razvila usluge kojima je spriječena institucionalizacija osoba s intelektualnim teškoćama, što je ključna komponenta u uspjehu svakog napora ka deinstitucionalizaciji. Kako bi podržala socijalnu inkluziju osoba s intelektualnim teškoćama, Udruga je razvila različite programe, poput zapošljavanja uz podršku, samozastupanja i dnevnih/radnih programa.
Život u stanovima
Što je organizirano stanovanje i zašto je važno?
Organizirano stanovanje je izvaninstitucionalna socijalna usluga kojom se osobama s invaliditetom osigurava ostvarenje prava na život u zajednici uz podršku. Usluga organiziranog stanovanja omogućuje da osobe s intelektualnim teškoćama žive u zajednici, u stanovima kao i drugi ljudi te koriste resurse zajednice samostalno ili uz podršku asistenata i stručnih radnika. Neke osobe žive same, neke žive sa svojim partnerima dok neke žive u skupinama od do šest osoba. Neke osobe primaju par sati dnevno podrške, dok se drugima podrška pruža tijekom dana i noći.
Organizirano stanovanje predstavlja alternativu institucionalnom smještaju ne samo za osobe koje su trenutačno institucionalizirane nego i za osobe koje još žive s obitelji a iste više nisu u mogućnosti skrbiti za njih kao i za osobe s intelektualnim teškoćama koje, kao i većina odraslih osoba u našem društvu, žele živjeti same ili sa svojim partnerom. Udruga pruža uslugu organiziranog stanovanja u Zagrebu i Sisku.
Koje biste najnovije projekte i programe izdvojili? Kako funkcionira radni centar u Zagrebu?
Od projekata i programa koje Udruga provodi istaknuli bi trogodišnji program Grada Zagreba “Uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama u zajednicu kroz uspostavljanje radnog centra”; koji je upravo započeo. Ovim programom, kroz sveobuhvatne radne aktivnosti uz podršku, unaprijedit će se socijalna i radna uključenost osoba s intelektualnim teškoćama koje koriste uslugu organiziranog stanovanja. U radnom centru Udruge za promicanje inkluzije uspostavit će se nove radne aktivnosti izrade sapuna, ali i radionice samoodređenja i samozastupanja, kao i drugi sadržaji kojima će se potaknuti socijalna inkluzija osoba s intelektualnim teškoćama koje koriste socijalnu uslugu organiziranog stanovanja Udruge.
Kroz ESF projekt „Inkluzivna mreža – jači smo zajedno”- koji se provodi u partnerstvu s Centrom za inkluzivnu podršku Slavonski Brod, Centrom za inkluziju i socijalne usluge i Osječkim centrom za inkluziju, jačaju se kapaciteti partnerskih organizacija kako bi se osnažili kao pružatelji socijalnih usluga i kao relevantni dionici u svojim lokalnim sredinama u izgradnji inkluzivnih zajednica.
Foto: Megafauna, posjet
Psihosocijalna podrška
Kako izgleda psihosocijalna podrška osobama s intelektualnim teškoćama? Što im je sve potrebno, ali i članovima njihovih obitelji?
Udruga će ove godine započeti s pružanjem usluge psihosocijalne podrške kroz trogodišnji program Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. U ovom programu u partnerstvu s Područnim uredom Črnomerec Hrvatskog zavoda za socijalni rad, pružat će se usluga psihosocijalne podrške osobama s intelektualnim teškoćama na području Grada Zagreba kako bi se poboljšala kvaliteta njihova života.
Kroz socijalnu uslugu psihosocijalne podrške 5 osoba s intelektualnim teškoćama će dobivati individualnu stručnu podršku u opsegu od 5 sati tjedno. Podrška stručnih radnika (socijalna pedagoginja, psihologinja) bit će usmjerena na prevladavanje individualnih životnih izazova (započinjanje zajedničkog života sa životnim partnerom, promijenjene životne okolnosti uslijed bolesti…).
Kakav je položaj osoba s intelektualnim teškoćama u društvu i koje su glavne poteškoće koje imaju? Što bi se trebalo promijeniti na bolje kako bi bili ravnopravni članovi društva?
Iako ne možemo reći da u posljednjih 25 godina nije došlo do promjena, nažalost je položaj osoba s intelektualnim teškoćama u društvu još uvijek neravnopravan. Osobe s intelektualnim teškoćama, uz osobe sa psihosocijalnim teškoćama, predstavljaju veliku većinu institucionaliziranih osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Život u zajednici uz podršku je ljudsko pravo sukladno Konvenciji UN o pravima osoba s invaliditetom čija je Hrvatska potpisnica.
Socijalne usluge poput organiziranog stanovanja, psihosocijalne podrške i osobne asistencije još uvijek nisu dovoljno razvijene niti regionalno dostupne. Neravnopravnost u velikoj mjeri uzrokuju diskriminirajući zakoni i pravilnici koji još uvijek ne prepoznaju odrasle osobe s intelektualnim teškoćama kao ljude koji također imaju pravo voditi svoje živote i dati svoj doprinos zajednici.
Za kraj, kako postići potpunu inkluziju osoba s intelektualnim teškoćama u društvo?
Kako bi se postigla inkluzija u punom smislu riječi potrebna je jasna politička volja, ali i razumijevanje da se inkluzija ne može postići ako se osobama s invaliditetom ne osigura individualizirana podrška za život u zajednici.
Inkluziju svaka osoba postiže za sebe kao građanin, član obitelji, prijatelj ili susjed. Inkluzivno društvo prihvaća i cijeni različitost koja ga obogaćuje.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Udruga za promicanje inkluzije
*Tekst je objavljen u sklopu projekta “Uspješno do inkluzije“ u suradnji s JANAF-om .
