“Naša je misija da budemo produkcijska i mentorska platforma koja će omogućavati gluhim umjetnicima i kreativcima da iskoriste, realiziraju i promoviraju svoje kulturno-umjetničke potencijale i kvalitete te da dožive inkluziju u pravom smislu te riječi”, rekao nam je Angel Naumovski, umjetnički direktor i osnivač Udruge “DLAN”. Kao gluha osoba i sam se susretao s predrasudama te je svjestan brojnih prepreka s kojima se gluhi i danas suočavaju u društvu te da se upravo kroz umjetnost može postići inkluzija.
Udruga “Kazalište, audiovizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN” već gotovo 25 godina promovira kulturu Gluhih te kazališne i vizualne umjetnosti u Hrvatskoj i inozemstvu. Udruga “DLAN” djeluje na razvijanju kreativnosti i samopoštovanja Gluhih, te većoj dostupnosti umjetničkih i kulturnih događanja zajednici Gluhih i nagluhih. Aktivno sudjeluje i na kongresima i festivalima Gluhih diljem svijeta te je po mnogočemu inovativna i jedinstvena na ovim prostorima.
Zaslužni su za prvu kazališnu predstavu na znakovnom jeziku u povijesti Hrvatske “Planet tišine”, kao i za prvu bilingvalnu predstavu “Čuvari snova” te za pokretanje prvog glazbenog benda “Deaf Band DLAN”. Prvi su pokrenuli prilagodbu muzejskog sadržaja stalnog postava koju su počeli u Tehničkom muzeju Nikola Tesla, a nakon toga su krenule i druge prilagodbe. Rade i na približavanju sedme umjetnosti gluhoj publici i članovima zajednice Gluhih koji se bave glumom i filmskim stvaralaštvom. Trenutačno su u Peruu gdje će premijerno prikazati kazališnu predstavu “Me VS Me” koja tematski obrađuje izazove koje gluhi proživljavaju suočavajući se i sukobljavajući sami sa sobom.
U intervjuu za Generaciju Angela smo upitali o počecima Udruge “DLAN”, na koje sve načine promiču kulturu gluhih, zašto je važno promicati inkluziju kroz umjetnost, koje sve umjetničke radionice provode, koliko predstava su dosad imali i kako su prihvaćene od strane publike, po čemu su jedinstveni i inovativni, na koje su međunarodne projekte posebno ponosni, kako planiraju proslaviti 25 godina postojanja i koje su im želje za budućnost.

‘Svatko od članova promiče kulturu na svoj način’
Kada i kako je došlo do osnivanja Udruge “DLAN”? Koliko se Udruga mijenjala i rasla od samih početaka?
Godine 2001. je održan 1. Međunarodni simpozij o znakovnom jeziku i kulturi Gluhih, kojeg su organizirali Filozofski fakultet družbe Isusova, edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i Udruga gluhoslijepih osoba “Dodir”. Moja uloga na tom simpoziju je bila da okupim gluhe osobe i da zajedno pripremimo kulturni sadržaj za goste Simpozija. Tako smo napravili prvu kazališnu predstavu na znakovnom jeziku, “Planet tišine”, prvi put u povijesti Hrvatske. Nakon sjajne premijere rodila se inicijativa i ideja da se osnuje udruga koja bi se bavila isključivo dramskom umjetnošću i promocijom kulture i umjetnosti Gluhih. I tako je osnovana udruga pod imenom “Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN”.
Nakon nekoliko godina djelovanja na dramskom području, edukacije (tečajevi) u području znakovnog jezika i literarno-književnim aktivnostima koje su poticale pokretanje prvog nezavisnog tiskanog i digitalnog časopisa “Pljesak jedne ruke”, naravno, na inicijativu samih gluhih osoba i to bez pomoći prevoditelja i čujućih osoba (ovo je za nas jako važno, jer su temeljne smjernice našeg djelovanja do dana današnjeg ostale iste – potpuna inkluzija gluhih osoba, na svim razinama, koja potiče aktivan angažman i samozastupanje Gluhih, ne samo kao skupine OSI već i zajednice sa svojim kulturno-jezičnim identitetom) krenuli smo i na druge umjetničke profile tipa glazba, likovno-keramičko stvaralaštvo, produkcija i film. Zahvaljujući tome promijenili smo, odnosno, dodali smo naziv AUDIO na audiovizualne umjetnosti, ime udruge u “Kazalište, audiovizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN”.
Na koje sve načine promičete kulturu gluhih? Zašto je važno promicati inkluziju kroz umjetnost?
Sam naziv Udruge “DLAN” je svestran i sveprisutan. Članovi Udruge “DLAN” su aktivni u skoro svim umjetničko-kulturnim profilima i svatko od njih promiče kulturu na svoj način. Evo, neki rade predstave na znakovnom jeziku i teme u tim predstavama su više manje bile o kulturi, povijesti i tradiciji Gluhih, a i čak o identitetu Gluhih i znakovnom jeziku. Drugi članovi promiču kroz glazbu, likovno stvaralaštvo, literarno stvaralaštvo, a sad u zadnje vrijeme smo u filmskom stvaralaštvu. Osim svega toga, organiziramo razne tečajeve, tribine i predavanja o znakovnom jeziku, povijesti gluhih i kulturi gluhih. Važno je promicati i inkluziju kroz umjetnost jer kroz nekoliko važnih čimbenika kao što su obrazovanje, zapošljivost i sudjelovanje u javnom, društvenom i kulturnom životu nisu toliko koliko pristupačni za kvalitetnu inkluziju jer ima mnogo nedostataka i nemogućnosti, a udruga “DLAN” baš omogućuje članovima da se inkluziraju na svoj, pristupačniji i odgovarajući način.

Predstava koja je natjerala društvo na razmišljanje
Koje sve umjetničke radionice imate na raspolaganju?
Za sada imamo nekoliko radionica koje možemo pružiti zainteresiranima, a koje se tiču same umjetnosti i kulture Gluhih. To su tečajevi znakovnog jezika svih razina, pa i tečaj internacionalnih znakova (pod uvjetom da se dobro barata s Hrvatskim znakovnim jezikom) te tečajevi, odnosno radionice poezije na znakovnom jeziku i vizualne poezije “Visual Vernacular” koja je jedan od “dragulja” kulture Gluhih jer to gluhe osobe najbolje prihvaćaju i doživljavaju za razliku od čujućih osoba (osim prevoditelja znakovnih jezika i djece gluhih roditelja kojima je znakovni jezik materinji jezik).
Zatim, interaktivna radionica neverbalne komunikacije, gdje podučavamo komunikacijske vještine s gluhim osobama bez znanja znakovnih jezika. Isto tako, i glazbene radionice u kombinaciji sa znakovnim jezikom i dramske radionice u kojima je znakovni jezik primaran. Kroz međunarodnu umreženost i suradnje, kontinuirano pratimo novitete i trendove u područjima kojima se bavimo te se okrećemo i novim, inkluzivnim, inovativnim suvremenim umjetničkim praksama te sve što nam se čini zanimljivo i/ili korisno, implementiramo u naš rad. Tako, uz već spomenute radionice i edukacije, uvijek donosimo i nešto novo ili osmišljavamo na zahtjev i po potrebi.
Koliko ste predstava dosad imali i koja je najbolje prihvaćena od strane publike?
Od 2001. godine do sada smo imali svake godine, kontinuirano, jednu premijeru i nekoliko izvedbi. Najbolje su prihvaćene trilogija “Ruke koje plaču” koja govori o položaju gluhih osoba prije, sada i poslije. Ona je izazvala dobar efekt i natjerala je društvo na razmišljanje, i još to želim posebno istaknuti, i aktivističko djelovanje. Pa još nekoliko poznatih dramskih komada koje smo adaptirali na znakovni jezik kao “Troja”, “Pinokio”, “Mačak u čizmama”, “Tužni klaun”… Moram istaknuti i bilingvalnu predstavu (na HZJ i hrvatski jezik) “Čuvari snova” koja je bila veliki izazov u pripremi predstave i ostavila dobar dojam, kako u gluhoj publici tako i u čujućoj.

‘Ne koristimo jezik kao sredstvo izražavanja’
Možete li nam predstaviti novu predstavu i radionicu s kojom idete u Peru?
U Peruu ćemo premijerno prikazati kazališnu predstavu “Me VS Me” u kojoj ne koristimo jezik kao sredstvo izražavanja nego će komunikacija tijelima, gestama i grimasama biti glavni jezik. Tematski obrađuje izazove koje proživljavamo suočavajući se i sukobljavajući sami sa sobom.
Radionica “Pictionary – Movementionary” zamišljena je kao izvrsna praksa i motivirajući element polaznicima da nauče i počnu prakticirati ostale oblike komunikacije u slučaju da osnovna komunikacija “zašteka”.
Po čemu ste sve inovativni i jedinstveni na ovim prostorima?
Pa, recimo, ako spominjete inovativnost i jedinstvenost u mnogim prostorima smo baš bili prvi, odnosno inovativni. Kao prva kazališna predstava na znakovnom jeziku u povijesti Hrvatske (dotada su bile pantomimičarske predstave koje sad više nisu u trendu kako u Zagrebu i Hrvatskoj , tako i u Svijetu), pa prve bajke na znakovnom jeziku jer dotad se nitko nije bavio adaptacijama poznatih bajki na znakovnom jeziku. Isto tako želim istaknuti i prvu bilingvalnu predstavu “Čuvari snova”, kao prvu takve vrste, čiji smo također bili idejni začetnici. Pa i pokretanje prvog glazbenog benda “Deaf Band DLAN” koji je došao do polufinala Super Talent Showa u produkciji Nove TV i nekoliko javnih nastupa u Zagrebu i Svijetu.
Prvi smo pokrenuli prilagodbu muzejskog sadržaja stalnog postava koju smo počeli u Tehničkom muzeju Nikola Tesla, a nakon toga su krenule i druge prilagodbe koje su radile i druge organizacije i udruge. Prošle smo godine započeli suradnju s Arheološkim muzejom Istre, koja se nastavlja te pripremamo jedno iznenađenje za iduću godinu. Također, kroz najnovije projekte donosimo inovacije u području pristupačnosti filmskog sadržaja i približavanju sedme umjetnosti gluhoj publici i članovima zajednice Gluhih koji se bave glumom i filmskim stvaralaštvom, a okupljamo ih upravo u udruzi DLAN. Naš projekt “Film Inkluziv” donosi iskorak u inkluziji, uz podršku i suradnju naših projektnih partnera Zagreb Film Festivala i Festivala mediteranskog filma Split. Moram napomenuti da u praksi, Gluhi i dalje većinom ostaju samo kao pasivna publika, dok je naš cilj uključiti ih u proces stvaralaštva od same ideje do realizacije. To je potpuna inkluzija.

‘Sudjelujemo na svjetskim i europskim festivalima’
Često sudjelujete u međunarodnim projektima. Možete li navesti neke na koje ste posebno ponosni?
Da, i međunarodna kulturna suradnja je jedan od važnih segmenata, aktivnosti i programa Udruge “DLAN”. Svake godine smo prisutni na skoro svim važnim međunarodnim događajima Gluhih, gdje promoviramo, ne samo djelovanje naše Udruge nego i stvaralaštvo te kulturno-jezični identitet Gluhih RH, odnosno svo bogatsvo i raznolikost hrvatske kulturne baštine.
Drago nam je da Ministarstvo kulture i medija to prepoznaje i podržava sufinanciranjem naših programa i projekata. Svoja međunarodna iskustva dijelimo i pokušavamo približiti gluhim i čujućim osobama u Hrvatskoj, putem tiskanih i digitalnih publikacija i platformi poput časopisa, mrežnih stranica, društvenih mreža i ostalih medija.
Posebno smo ponosni na organizaciju i produkciju Međunarodnog festivala kazališta gluhih u Zagrebu, kao i Međunarodne konvencije Gluhih tatto umjetnika i Međunarodne konferencije o povijesti gluhih. Sa svojim programima sudjelujemo na svjetskim i europskim festivalima “Clin D’Oeil”, Festival “Salvia”, međunarodnim konferencijama Gluhih tatto majstora i Međunarodnim konferencija o povijesti gluhih, koje se organiziraju svake tri godine u drugoj državi. Sljedeće nas 2027. godine čeka Japan.

‘Umjetnost je univerzalan jezik koji svi razumiju’
Iduće godine slavite 25 godina postojanja. Kako planirate obilježiti ovaj jubilej i koje su vam želje za budućnost?
Iduće godine planiramo, ovisi kolika će biti potpora Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija, tri veće manifestacije, povodom provedbe lokalnih aktivnosti međunarodnog projekta, čiji su nas organizatori ove godine pozvali u Peru (Južna Amerika), pa u rujnu – u mjesecu u kojem se obilježavaju Međunarodni dan znakovnih jezika i Međunarodni tjedan Gluhih osoba. A u prosincu planiramo proslavu kulture i umjetnosti Gluhih, kao kulminaciju svega što se događalo u 25. godina djelovanja i postojanja Udruge “DLAN”. Godinu planiramo obilježiti aktivnostima iz svih programa koje provodimo – performansi, filmske projekcije, izložbe, okrugli stolovi, radionice itd…No, još je vrlo radno s tekućim provedbama, ima vremena da to još definiramo i posložimo.
Misija Udruge “DLAN” je da budemo produkcijska i mentorska platforma koja će omogućavati gluhim umjetnicima i kreativcima da iskoriste, realiziraju i promoviraju svoje kulturno-umjetničke potencijale i kvalitete, na adekvatan i kvalitetan način, te da dožive inkluziju u pravom smislu te riječi.
I na kraju svega, da se zajednica Gluhih prepozna kao kulturno-jezična manjina, da se hrvatski znakovni jezik prizna kao jednakopravan jezik i da inkluzija Gluhih zaživi u praksi onako kako je zamišljena i napisana na papiru. Umjetnost je univerzalan jezik koji svi razumiju, stoga upravo kroz nju otvaramo prostor za dijalog o promjenama koje treba pokrenuti u društvu i zajednici.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Udruga DLAN
*Tekst je objavljen u sklopu projekta “I ja stvaram, i ja postojim” u suradnji s JANAF-om.