“Najviše me pokreće njihova autentičnost, njihova iskrena radost i sposobnost da se vesele svakom trenutku. Želim biti podrška koja ne ograničava, a istovremeno želim naučiti nešto od drugih “, rekla nam je Petra Knežević, volonterka Udruge za sindrom Down Zagreb koja će sudjelovati na Ljetnom kampu “Čarobna šuma” od 1. do 4. rujna 2025. Petra će, uz ostale volontere, pomagati dvadesetak djece i mladih sa sindromom Down i autizmom u dobi od 12 do 18 godina da provedu sadržajne dane u prirodi, na imanju Pod Orejima u Velikoj Gorici.
Zajednički je to projekt Udruge za sindrom Down – Zagreb (USD-ZG) i Saveza udruga za autizam Hrvatske (SUZAH), a osmišljen je kao mjesto gdje djeca i mladi kroz igru, kretanje i druženje kvalitetno i strukturirano provode vrijeme i razvijaju razne vještine. Sve aktivnosti provodit će stručnjaci uz podršku educiranih volontera, koji su neizostavni dio ove lijepe priče. Temelj cijelog kampa je volonterski angažman ljudi velikog srca i zahvaljujući njihovoj nesebičnoj predanosti djeci i mladima, ovo će mjesto ovog ljeta ponovno živjeti i biti primjer zajedništva.
Kako bismo saznali više o prednostima volontiranja, kontaktirali smo Petru Knežević koja je za Generaciju podijelila svoje iskustvo volontiranja u kampu. Zanimalo nas je kada i zašto se odlučila na volontiranje, kako to da je odabrala rad s djecom s teškoćama, koliko joj znači sudjelovati u ovakvom kampu i kakvi su joj dojmovi, koje su glavne prednosti volontiranja i što bi poručila mladima koji se još u ovome nisu okušali.
“Kampu sam prisustvovala i prošle godine. Ove godine želim ponovno dati svoj doprinos i nastaviti graditi odnose s djecom, timom i ostalim volonterima. Prošlogodišnje iskustvo me oduševilo. Nisam znala što očekivati budući da je to bio prvi Ljetni kamp za djecu s teškoćama u razvoju, ali osjećaj povezanosti i zajedništva me naveo da se prijavim i ove godine”, započela je Petra Knežević.
‘Znala sam da nas čeka ispunjen i smislen dan’
Osvrnula se i na iskustva s prošlogodišnjeg kampa, za koji kaže da je bio uistinu hvale vrijedan.
“Djeca i mladi su bili aktivni, sretni i uključeni, a mi volonteri smo pružali podršku, ali i puno naučili od njih. Meni jutro i nije baš omiljeni dio dana, ali s osmijehom sam tih dana u ranim satima kretala na put prema imanju jer sam znala da nas čeka ispunjen i smislen dan. Aktivnosti su bile raznolike od pokusa i motoričkih igara do izrade pekmeza, ali ono što je za mene bilo najvažnije jest koliko su sudionici bili sretni i ponosni na svoj doprinos”, prisjetila se.
Dodala je i to kako je bilo trenutaka koji su zahtijevali puno energije i prilagodbe, ali svaki od njih ih je naučio nečemu novome. Pohvalila je i organizatore koji su iz čiste dobre volje uz puno truda ostvarili prvi takav kamp. Na upit što ju motivira za rad s djecom i mladima s teškoćama u razvoju, odgovorila je:
“Rad s djecom i mladima s teškoćama u razvoju nije samo prilika da nekome pomogneš kako ljudi najčešće to percipiraju, nego ti otvori pogled na svijet u kojem male pobjede znače jako puno, a napredak dolazi kroz trud, upornost i povjerenje. Najviše me pokreće njihova autentičnost, njihova iskrena radost i sposobnost da se vesele svakom trenutku. Želim biti podrška koja ne ograničava, a istovremeno želim naučiti nešto od drugih”, rekla je Petra.
‘To se ne može naučiti u srednjoj ili na faksu’
Napomenula je kako ju volontiranje ispunjava na osobnoj i ljudskoj razini. Pomaganjem drugima istovremeno raste i ona. Tako razvija osjećaj smisla, pripadnosti i korisnosti, a prednosti volontiranja ima dosta.
“Osim što doprinosimo zajednici volontiranjem učimo o komunikaciji, suradnji, prihvaćanju različitosti i snalaženju u izazovnim situacijama. To se ne može naučiti u srednjoj ili na faksu. Volontiranjem se prošire vidici, pronalaze vlastiti interesi i vrijednosti, a može biti i dobra odskočna daska za profesionalni razvoj. Najbitniji je ipak osjećaj da sam nekome uljepšala dan i ostavila pozitivan trag”, istaknula je naša sugovornica.
Za kraj je poručila mladima koji se još nisu okušali u volontiranju da se ne boje probati jer volontiranje nije samo davanje. Dobijete puno više nego što možda očekujete.
“Osim što doprinesete nekoj zajednici, razvijate empatiju, odgovornost, komunikacijske vještine i sposobnost djelovanja u nekom timu što nije bitno samo za osobni rast, nego i profesionalnom svijetu za koji god posao da se odlučite. Često steknete nova prijateljstva, razvijate vještine, smijete se, dijelite trenutke i stvarate iskustva koja vas mijenjaju. Ne morate imati posebne vještine, samo dobru volju. Zajednici pridonesete puno, a sebi možda i više”, poručila je Petra za kraj.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Facebook/ Udruga za sindrom Down Zagreb
