„Moja obitelj, teta i zaručnica Katarina su mi najveća podrška u karijeri“, rekao nam je hrvatski odbojkaški reprezentativac Fran Peterlin. Ovaj 26-godišnji student sportskog menadžmenta iz Zagreba kaže kako je sport oduvijek bio prisutan u njegovoj velikoj vjerničkoj obitelji. Braća su mu sportaši, što aktivni što „umirovljeni“, ali svi prate sport i vole ga. Fran je odbojku zavolio zbog sestre još u školi, a ubrzo je započeo karijeru – igrao je u odbojkaškim klubovima u Švicarskoj, Grčkoj i sada Sloveniji. Prošle je godine nastupio na Europskoj zlatnoj ligi koja se igrala u Hrvatskoj, a ovo ga ljeto očekuje Europska liga te kvalifikacije za Europsko prvenstvo, ali i vjenčanje u svibnju. Upitali smo ga o životu i treninzima u Sloveniji, karijeri, obitelji, zaručnici, vjeri, ali i je li odbojka pomalo zaboravljen sport u Hrvatskoj te može li živjeti od nje.

Kada ste se počeli s odbojkom i kako to da ste odabrali baš ovaj sport?

Kao dječak sam trenirao puno sportova od plivanja, rukometa, košarke pa sve do odbojke. Još dok sam trenirao košarku profesorica tjelesnog mi je prišla i rekla da će oformiti mušku školsku ekipu. Budući da je moja sestra već igrala za školu onda sam pristao i ja. U sedmom razredu osnovne škole dva prijatelja i ja smo se dogovorili da se učlanimo u pravi odbojkaški klub i tako je sve krenulo.

Kako su izgledali počeci Vaše karijere? Jeste li očekivali da ćete zaigrati za hrvatsku odbojkašku reprezentaciju?

Na početku nisam očekivao baš ništa. U tom trenutku mi se sviđala odbojka, na treningu je bilo zabavno i ekipa je bila super. Uvijek sam igrao i za svoj uzrast, ali i za starije uzraste pa mi je to davalo motivaciju jer sam tako imao često utakmice. Sa 17 godina sam prebačen u seniorsku ekipu i tamo sam bio više gledatelj na utakmicama, ali me izbornik reprezentacije na kraju te sezone zvao u seniorsku reprezentaciju i sada sam već osam godina član reprezentacije.

Dolazite iz velike obitelji koju je obilježio sport. Imate troje braće i sestru. Kojim se sve sportovima bavite?

Ima nas puno u obitelji i svi su sportski tipovi tako da nam nije problem složiti malonogometnu ekipu ili otići na „basket“ na igralište ili igrati odbojku na pijesku jer uvijek ima potencijalnih dragovoljaca za sport. Braća su sportaši, što aktivni što „umirovljeni“, ali svi prate sport i vole ga. Najmlađi brat je odbojkaš kao i ja, perspektivan je i sada je na njemu da trenira što više i razvije svoj talent. Jedan brat je bivši rukometaš i student politologije, a drugi student komunikologije i bivši tenisač. Sestra je bivša odbojkašica i vodi svoju agenciju za odnose s javnošću i marketing.

Tko vam je najveća podrška u karijeri i zašto? 

Moja obitelj, tetka i zaručnica Katarina su mi najveća podrška u karijeri. Prate moje utakmice, šalju međusobno rezultate, a kada imaju mogućnost da uživo gledaju utakmicu onda su na tribini, naravno, najbrojniji.

Potječete iz katoličke obitelji. Koja je uloga vjere u Vašem životu?

Vjera u mom životu igra veliku ulogu. Moja obitelj je cijela okrenuta vjeri tako da nas često možete zajedno vidjeti nedjeljom u crkvi Sv. Ante na Svetom Duhu. Svakodnevno prije treninga se pomolim da me Bog čuva od ozljeda, to je ipak najvažnije u sportu.

Kako vam je trenirati u slovenskom klubu? Kako izgleda Vaš život u toj zemlji?

Kada sam dolazio u Sloveniju nisam puno očekivao od kluba i lige, ali me pozitivno iznenadilo sve to. Klub je dobro posložen, trenira se dobro, liga je kompetitivna. Živim u selu od 1.000 stanovnika tako da je život usporen ali kvalitetan.

U selu je sva potrebna infrastruktura – škola, vrtić, ljekarna, banka, hotel, par restorana i kafića… tako da nije dosadno. Utakmice obično igramo subotom navečer, a kako nam je nedjelja slobodan dan onda odem kući u Zagreb koji je udaljen oko dva i pol sata.

Nastupate li na Olimpijskim igrama u Tokiju? Kako komentirate to što hrvatske odbojkašice neće nastupiti na ovom prestižnom natjecanju?

Nažalost, muška reprezentacija nema pravo nastupa ni na kvalifikacijama za Olimpijske igre jer je u odbojci specifičan kvalifikacijski put. Naime, samo prvih osam reprezentacija na Europskoj rang listi igra kvalifikacije i samo jedan odlazi na Olimpijske igre.

Odbojkašice su bile na kvalifikacijskom turniru. Nažalost se nisu kvalificirale, nedostajalo im je malo sreće a i teško je u pola sezone skupiti ekipu i igrati. Svaka djevojka dolazi iz drugog kluba i svaka je u različitoj formi.

Igrali ste u Švicarskoj, Grčkoj te sada Sloveniji. Koje iskustvo vam je najbolje i kako ove zemlje stoje po pitanju odbojke?

Razina odbojke je najbolja bila u Grčkoj, ali organizacija je daleko najgora. Švicarska i Slovenija su podjednake u odbojkaškom smislu, a u organizacijskom je „Švica ipak Švica“.

Kako se opuštate nakon klupske i reprezentativne sezone? Imate li kakve hobije? Kada se vratite u Zagreb, što najviše volite raditi?

Cijela godina (jesen, zima, proljeće) i dio ljeta su mi zauzeti klupskim i reprezentativnim obavezama, ali kada uhvatim vremena odem u Kaštela gdje se cijela obitelj okuplja pa tamo odmaram. Inače sam i student sportskog menadžmenta pa kada sezona završi obično moram polagati ispite. Kada sam u Zagrebu najviše se volim družiti s prijateljima jer kada sam u klubu nemam priliku družiti se s njima.

Na Europskoj zlatnoj ligi održanoj u lipnju 2019. Hrvatska je završila natjecanje na 8. mjestu. Kako to komentirate?

Kako smo godinu ranije osvojili Srebrnu Europsku ligu i osigurali nastup u Zlatnoj skupini, prvi cilj nam je bio ostati u ligi, a drugi da se „potučemo“ sa svima bez straha. Ocijenio bih nastup u ligi kao uspješan te se nadam ovog ljeta popraviti rezultat.

Je li odbojka pomalo zaboravljen sport? Kakvu perspektivu imaju naši odbojkaši u Hrvatskoj? Može li se živjeti od ovog sporta?

Odbojka je u Hrvatskoj daleko od zlatnih godina kada se igrao Final4 Lige prvaka, ali mogu reći da se zadnjih par godina opet diže. Savez je počeo funkcionirati, klubovi se polako oporavljaju, reprezentacije se dižu, ulaže se u trenere i stručni kadar tako da možemo očekivati lijepe vijesti iz rubrike „odbojka“.

Odbojka je dobro plaćen sport za vrhunske igrače, ali i solidno za ostale profesionalce. Naravno, ne može se osigurati život s karijerom „ostalih profesionalaca“, ali tijekom karijere se može zaraditi za stan, auto…

Za koja natjecanja se trenutno pripremate? Gdje se vidite u budućnosti? 

Trenutno u klubu još traje liga te krajem ožujka i cijeli travanj se igra doigravanje za prvaka te mi je cilj što viši plasman u ligi, odnosno ulazak u finale doigravanja. Što se tiče reprezentacije, ovo ljeto nas očekuje Europska liga te kvalifikacije za Europsko prvenstvo, što bi značilo da će odmora tijekom ljeta biti minimalno.

Planirate uploviti u bračnu luku u svibnju. Kako se pripremate za veliki dan i tko je vaša odabranica? Vidite li se kao obiteljski čovjek?

Tako je, moja zaručnica Katarina i ja ćemo se vjenčati početkom svibnja te se jako veselim tome. Organizacija svadbe je stvarno kompleksna tako da dosta vremena trošimo na dogovaranje svih sitnica. Olakšava nam to što ja nedjeljom mogu doći u Zagreb tako da uglavnom tada obavljamo sve što treba.

Ona je inače profesorica u školi tako da je isto vikendom slobodna. Mislim da sam obiteljski čovjek, ipak dolazim iz velike obitelji gdje se obitelj smatra kao temeljna institucija. Svakako ću se potruditi da se prilagodim novonastaloj situaciji.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva