“Još od malena sam voljela čitati knjige, pogotovo bajke pa sam paralelno s time i stvarala. Uvijek sam smišljala kreativne priče i sastavke s puno mašte, nešto kasnije i poeziju”, rekla nam je Katarina Carek (17). Ova talentirana mlada djevojka iz zagrebačkog Čučerja prvi je roman počela pisati s 14 godina i završila ga godinu kasnije. Do sada je napisala tri knjige i trenutno piše četvrtu. Velika inspiracija joj je, kaže, Marija Jurić Zagorka, a voli pisati povijesno – ljubavne romane i fantaziju. Kako je zaljubljenica u svoj rodni kraj, u “Dori”, prvoj knjizi koja je objavljena i čija se promocija bliži, predstavila je čučerske običaje i ljepote krajolika.

Katarina je polaznica Hotelijersko – turističke škole u Zagrebu, a želja joj je kaže, upisati studij novinarstva. Povodom promocije knjige “Dora”, koja će se održati 21. travnja 2023. godine u njezinoj školi u sklopu Noći knjige, upitali smo je o ljubavi prema knjigama i rodnom kraju, inspiraciji za stvaranje, “Dori” i njezinim drugim naslovima te planovima za dalje.

Za početak, kada i kako se rodila vaša ljubav prema knjigama i pisanju?

Još od malena sam voljela čitati knjige, pogotovo bajke pa sam paralelno s time i stvarala. Uvijek sam smišljala kreativne priče i sastavke s puno mašte, nešto kasnije i poeziju. Kad sam ostala bez materijala za čitanje, naišla sam na knjige Marije Jurić Zagorke koje su me zauvijek promijenile i zaljubila sam se u povijest. Prvo sam pročitala njezinu “Gričku vješticu” koja me oduševila i željela sam stvoriti nešto tako predivno i inspirirajuće. Prvi sam roman počela pisati s 14 godina i završila ga godinu kasnije.

Predstavite nam knjigu “Dora” u kojoj pišete o rodnom Čučerju. O čemu se radi u knjizi i gdje ste sve pronašli inspiraciju za ovaj roman?

Moja jedina i prva knjiga koja je za sada izdana je “Dora”. To je ljubavni roman, smješten u 80-im godinama prošlog stoljeća u Čučerju. Radi se o djevojci imena Dora koja je iz bogate obitelji i dolazi u Čučerje gdje se zaljubi u lokalnog tamburaša. Rođena sam i živim u Čučerju pa tako cijeli život promatram taj krajolik i divim mu se. Moja obitelj je uvijek brinula o tradiciji pa sam odrasla uz narodnu nošnju Čučerja, tradicionalne pjesme i običaje i odlučila sam napisati knjigu u kojoj će biti predstavljen moj kraj. To je bio i način da odam počast svojim precima, posebno svojoj prabaki koja je jako brinula o tradiciji.

Osim Čučerja, inspirirala me umjetnost, ljudska mašta i stvaranje općenito. Glavna junakinja, Dora Šušković, je umjetnica koja želi slikati i živjeti od toga ali joj glavnu prepreku predstavlja njen konzervativni otac iz visokih slojeva. Time sam ukazala na probleme tog doba i na prava koja su nedostajala ženama. 

Kome je sve knjiga namijenjena? Kojoj publici se obraćate?

Knjiga je namijenjena mladima i posvetila sam je svima onima koji se bore za sebe, svoje darove i svoju slobodu. Posvetila sam je umjetnicima i neshvaćenim ljudima, a knjizi je naglasak na borbi za vlastitu slobodu i pravo izbora.

Kako to da će se promocija “Dore” održati upravo u školi koju polazite?

Drago mi je da će se promocija održati u mojoj školi, Hotelijersko- turističkoj školi u Zagrebu u sklopu Noći knjige. Naime, ravnateljica moje škole je bila oduševljena kad je čula da izdajem knjigu pa je rekla da će se promocija održati u školi. Još je u planu jedna promocija za koju još ne postoji fiksni datum, ali znam da će se održati prije ljeta.

“Dora” nije jedina knjiga koju ste napisali. Možete li spomenuti i druge naslove? O čemu ste sve dosad pisali?

Do sada sam napisala tri knjige i trenutno pišem četvrtu. Osim “Dore”, napisala sam povijesno – ljubavni roman i fantaziju. U povijesnom ljubavnom romanu, koji se zove “Bez puta kući”, fokusirala sam se na 16. stoljeće i plemkinju Anu Katarinu Frankopan. Dok pokušava naći svoju ulogu u svijetu i društvu, mora spasiti svog brata koji je lažno optužen za urotu. Knjiga se radi o pronalasku doma, obitelji (dobroj i lošoj), političkoj situaciji Hrvatske tada i ljubavi.

Moj posljednji roman, “Vojvotkinja”, je fantazija i radnja se vrti oko princeze Ophelije koja je nakon smrti svog oca trebala naslijediti prijestolje, ali joj je bilo oduzeto i krenuo je progon Tvorevnika, ljudi koji posjeduju magične moći i ona se nalazi usred te borbe. Trenutno pišem nastavak “Vojvotkinje”. 

Za kraj, kakvi su vam planovi za budućnost?

Planovi za budućnost definitivno uključuju pisanje. “Vojvotkinja” će biti trilogija na kojoj još radim, a već imam u planu i knjige koje ću pisati kroz naredne godine. Definitivno ću i svoje ostale knjige objaviti i nadam se da će se naći na policama hrvatskih, a možda i stranih knjižara. Planiram upisati fakultet novinarstva i nastaviti se razvijati u pisanju.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva