“Važno je postaviti životne prioritete tako da Bog, brak i obitelj budu na svojim pravim mjestima. Tek onda su supružnici osposobljeni za rješavanje izazova izvan kuće. Neće se ništa riješiti ako smo mi izvan kuće super, a u našem domu se ponašamo destruktivno. Važno je prepoznati i naći ravnotežu i mudrost u načinu življenja kako bi sve za čim čeznemo mogli početi živjeti već sada”, rekla nam je Andrea Oroš, savjetodavna terapeutkinja za brak i odnose iz Zagreba.                                            

Suprug i ona su vrlo mladi postali roditelji, a na brak su se odlučili zbog trudnoće. Oboje su se s vremenom obratili te spoznali Božju ljubav i smisao bračnog života. U braku su već 17 godina i imaju četvero djece. Andrea je 500 sati volontirala u obiteljskom savjetovalištu Caritasa za obitelji i brakove gdje se upoznala s problemima koji muče supružnike i obitelji. Njezina je životna misija pružati podršku pojedincima i parovima kroz terapiju i savjetovanje.

U intervjuu za 7Dnevno govorila je koji su najčešći izazovi u osobnim i obiteljskim odnosima, kako joj vjera pomaže u poslu i braku, zašto je brak u krizi i kako ju prevladati, što kršćani mogu napraviti za skladan brak, zašto djeca mogu dovesti bračne parove u krizu te što savjetuje bračnim parovima.

Koja je vaša životna misija? Koji su najčešći izazovi u osobnim i obiteljskim odnosima danas?

Moja životna misija je pružati podršku pojedincima i parovima kroz terapiju i savjetovanje, posebno u područjima obiteljskih i bračnih odnosa. Prepoznala sam je kroz vlastito iskustvo obraćenja i dubokog unutarnjeg poziva da pomažem drugima u njihovim emocionalnim i duhovnim potrebama. Baš sam radosna jer znam da sam na pravom mjestu u pravo vrijeme. Veselim se jako susretu s osobama koje žele postati bolji supružnici i bolji roditelji i općenito sresti svog ‘boljeg ja’.

Najčešći izazovi uključuju utjecaje prošlih iskustava, različite vrijednosti, komunikacijski problemi, nedostatak povjerenja, nesuglasice oko odgoja djece i financijskih pitanja, kao i emocionalne udaljenosti među pojedincima. Ovi problemi često proizlaze iz nesposobnosti da se otvoreno izraze osjećaji i definiraju područja odgovornosti. Svaki odnos treba služiti čovjeku kao alat s kojim može brusiti svoju osobnost, doprinositi drugima i na kraju približiti se svrsi svog življenja. Čvrsto vjerujem da svaka osoba iz naše obitelji ima neki smisao ili poruku za nas, s kojom mi možemo postati bolji. Ako se osobe oko vas ne mijenjaju predlažem da se vi krenete mijenjati pa će šansa za njihovu promjenu biti barem 50 posto veća, nego sada kada zapravo se pokušavate uklopiti u obrambene i izbjegavajuće obrasce.

‘Vjera mi pruža temeljnu snagu’

Kako vam vjera pomaže u vašoj struci?

Vjera mi pruža temeljnu snagu i vodstvo u radu s ljudima. Kroz vjeru dobivam unutarnju stabilnost i nadahnuće koje mi omogućuje da pružim autentičnu podršku svojim klijentima. Vjera također igra ključnu ulogu u mom razumijevanju ljudske duhovnosti i emocionalnih potreba​. Čovjek ne može ne biti svjestan da dolazimo od Boga i da se vraćamo Bogu. Što prije se potrudimo to prihvatiti, razumijevati i živjeti – naš život postaje smislen. Mir, radost, ispunjenje i ljubav temelj su s kojim čovjek prevladava svaku krizu i prepreku, a spoznaja smisla otkriva nam se puno brže i konkretnije kod osoba koje razumije kako koristiti potencijale koje smo dobili od Boga.

Volontirali ste u obiteljskom savjetovalištu Caritasa za obitelji i brakove. S kojim se problemima i izazovima danas brakovi najviše susreću?

Iskustvo iz Caritasa poučilo me da se današnji brakovi najviše razilaze u vrijednostima i načinu življenja istih. Također, jako puno osoba ostaje u ulozi žrtve te ne želi preuzeti odgovornost za svoj način življenja. U današnjem svijetu čovjek teži idealnim odnosima koji ispunjavaju sva njegova očekivanja, a on sam nije spreman uložiti trud, niti se odreći svoje ugode ili koristi kao inputa u bračni odnos. Isto tako, često krivce za naša ponašanja tražimo izvan sebe, točnije u nekome ili u nečemu, umjesto da stanemo, odlučimo i koristimo ovaj trenutak kao jedan jedini koji imamo na raspolaganju za djelovanje.

Često zaboravimo da u prošlosti i u budućnosti ne možemo djelovati u ovom trenutku, već da je sadašnjost jedini prostor u kojem nešto zapravo i možemo. Često srećem osobe koje žive ili u prošlosti ili u budućnosti. Tako postaju iscrpljeni i onesposobljavaju se za trenutak sadašnjosti. Mi tada ne samo da onesposobljavamo sami sebe i naše najmilije, već zapravo dovodimo i svoju budućnost u okvire prevelikih očekivanja. Nadamo se čudima bez truda ili se dovodimo u stanja prevelikih upitnika.

Ovisnosti, rane i traume

Zašto je brak u krizi i kako ju prevladati?

Ako tražimo uzrok bračne krize, on je po meni u 80 posto slučajeva udaljen od bračnog odnosa, već je to dio osobne problematike pojedinca koji se onda prelije na bračni odnos. Rekla bih da tek 20 posto supružnika u braku imaju probleme oko bračne dinamike, povjerenja, nevjere, nerazumijevanja i komuniciranja. Najčešći osobni uzroci zbog kojih strada bračni odnos su: ovisnosti, rane i traume iz djetinjstva, neriješeni odnosi s roditeljima i širom obitelji, nerazumijevanje i ne življenje prioriteta u životu, različite osobne psihičke prepreke, nepronalazak i neshvaćanje svrhe življenja, ne poznavanje svog područja odgovornosti i neznanje o tome kako oformiti smislen i kvalitetan stil života. Sve više osoba ima problema s prihvaćanjem, opraštanjem i zahvalnošću, što uvelike utječe na uvjerenje da traže idealnog supružnika, a oni sami nisu u stanju zadovoljiti standarde koje žele primati, jer su zaboravili da ni oni nisu idealni.

Bračne krize dolaze zbog velike iscrpljenosti supružnika u drugima ulogama (posao i društvo) pa takvi frustrirani i nezadovoljni žele u braku imati utočište i wellness. Većina muškaraca smatra da ako se on pobrine za egzistenciju obitelji, ostalo je nešto od čega je oslobođen sukladno tome koliko zarađuje. Prevladavanje krize uključuje prvi korak, a to je priznavanje i prihvaćanje izazova ili teškog razdoblja. Za supružnike u sakramentu ženidbe potrebno je steći prvo razumijevanje i komunikaciju pa kao preduvjet toga preporučujem zajedničku molitvu. Sljedeći korak je otvorena i iskrena komunikacija. Preporučujem proći pitanja: “Što je to što ti smeta kod mene? Kako možeš biti sretnija/sretniji sa mnom? Što bi voljela/lio da promijenim? Kako mi možeš u tome pomoći?”

Nakon toga predlažem provoditi više vremena zajedno kako bi supružnici došli do uzroka krize. Iza toga, važno je donijeti odluku svatko za sebe od supružnika da želi promjenu i da je spreman ulagati u bračni odnos. Nadalje, oprostiti sebi i drugome sve što ima elemente stvarne krivnje. Za prevladavanje krize pronaći načina za nove zajedničke trenutke, otvorenu komunikaciju, savjetovanje, rad na međusobnom povjerenju i zajedničko traženje rješenja problema. Ako niste uspjeli riješiti krizu u braku, preporučujem bračno savjetovanje, ne nužno odustanak od bračnog odnosa niti razvod.

Što mogu kršćani napraviti za svoj brak – da sačuvaju skladan i sretan brak?

Kršćani mogu sačuvati skladan i sretan brak ako razumiju u kakvom odnosu oni zaista jesu i ako ulažu vrijeme u svoj odnos. Sakrament ženidbe nam daje veliku milost i ujedno i veliku količinu odgovornosti. Jedna od njih jest da je pojava supružnika zapravo vidljiva slika Nevidljivog (Stvoritelja). U bračnom odnosu kroz sakrament ženidbe mi smo zapravo kao supružnici u savezu ne samo jedan s drugim, već i s Bogom. To znači da mi sliku Trojedinog Boga živimo kroz naš odnos, našu molitvu, bračno darivanje/intimu, kroz naš dom gdje imamo tri ključna mjesta gdje supružnici borave; stol za blagovanje, prostor za molitvu i bračna postelja. Kad supružnici počnu razumijevati u čemu oni zapravo jesu i kolike milosti mogu primiti po sakramentu ženidbe – tada tek počinje stvarni i smisleni način života koji donosi puno radosti i ispunjenja za par i za njihovu djecu i širu obitelj. Tada sve u našem životu ima smisao i mi smo voljni sve prepreke preskočiti jer naš dobri Otac svaki naš napor i svaki naš angažman uvijek nagradi već na zemlji, a mi se nadamo vječnoj nagradi – Raju.  

Mi kao supružnici smo pozvani uvijek razmišljati „kako mogu bolje“ jer od „zašto baš meni“ nismo imali neku preveliku dugoročnu korist. Zašto baš meni jednostavno isključuje najvažniji element kršćanstva, a to je vjera. Ako idem s povjerenjem u život i znam da sve što nam dolazi u brak je samo izazov s kojim postajemo bolji i svetiji – tek tada zapravo dobivam niz ideja kako se izdići iznad ove ljutnje, tuga i boli i biti bolje nego sam ikad bio i biti radosniji nego sam ikad bio.

Parovi moraju pronaći vrijeme za sebe

U braku ste 17 godina i imate četvero djece. Koje je vaše iskustvo bračnog života? Što je presudno za skladne odnose u vašoj kući?

Mi smo kao bračni par shvatili da ako bilo što želimo u kući i izvan kuće obavljati sa što više benefita potrebno je da budemo bliski jedno s drugim. Ako mi malo zapostavimo naš bračni odnos, nastaje udaljenost među nama koja nam ne daje bistrinu pogleda i osjećanja da bismo donosili smislene odluke i svoja djelovanja izvršavali na najbolji mogući način. Sve što mi želimo postići izvan naše kuće, potrebno je prvo postići u našoj kući  – što je zapravo i najteže. Mi se trudimo kao par uvijek naći vrijeme za sebe i uvijek posvjedočiti djeci, obitelji i prijateljima da smo zajedno, da smo ujedinjeni, da se volimo i poštujemo i da nas to čini radosnima. Što imamo više vremena za nas to su nam djelovanja i radost veća.

Osim toga, lakše prenosimo ljubav prema djeci ako se mi kao supružnici predstavljamo kao „jedno“ nego ako idemo svatko sam biti roditelj. Osim toga, vidimo puno smisla u otvorenim razgovorima o tome kada nam je teško i kada nam je potrebna pomoć djece da završimo neki projekt ili neki posao. Trudimo se svakodnevno imati zajedničku molitvu, redovito idemo zajedno na ispovijed i mise te na ljetovanja u samostan s drugim obiteljima kako bi rasli u vjeri i spoznaji. Kao obitelj održavamo obiteljske sastanke jednom tjedno, pokušavamo s djecom razgovarati jedan na jedan i skupno ovako nusput preko tjedna. To je presudno, ostalo je sve posljedica nabrojenog.

Suprug i vi ste obraćenici. Kako je došlo do vašeg obraćenja i kako je vjera utjecala na vaš život, ali i na vaš brak?

Naše obraćenje je došlo kroz osobne krize i traženje dubljeg smisla u životu. Nas je zapravo u brak „pogurala“ trudnoća s našim najstarijim sinom. Mi smo do tada bili samo dvoje koji su se zabavljali. Nakon toga rekli bi da je samo jedna rečenica promijenila naš život, a to je trenutak kada smo prihvatili da će “dijete živjeti, a mi ćemo biti roditelji”. Iako smo bili očajni jer je za nas sa 23 i 25 godina sve stalo – morali smo se odreći dobrog dijela ugode i uspjeha da bi počeli živjeti ono na što smo bili pozvani. Nakon što smo bili u građanskom braku – nismo osjetili puno prekrasnih trenutaka pa smo shvatili da ima još nešto što ne znamo. Tako smo krenuli spoznavati više o vjeri, družeći se s katolicima i časnim sestrama. Odlučili smo iskusiti kako čovjek može živjeti kad je s Bogom. Bilo je to prilično bolno i neugodno iskustvo na početku, ali kasnije je sve bilo onako kako nas katolička Crkva uči. Što više vremena daješ Bogu, to više zapravo plodova živiš u svakodnevnom životu. Mi smo jako zadovoljni, sretni i zahvalni za sve što smo do sada prošli – i imamo onaj osjećaj ispunjenja da sve ima smisla i da nam je naš život onaj najdraži.

Djeca nisu centar obitelji

Često se može čuti da se parovi svađaju oko djece i brige za djecu, a ponajviše oko odgoja i različitih stajališta. Koliko djeca obogaćuju brak, a kada mogu dovesti bračne parove u krizu?

Nerazumijevanje oko odgoja djece uvijek postoji, jer nemoguće je da dvije potpuno različite osobe imaju potpuno podudarne metode odgoja. Iako roditelji imaju uglavnom iste dobre namjere i želje – način i točan oblik kako to postići je iskaz svakog pojedinca kao roditelja. Cilj nam je u supružništvu doći do načelnih metoda, to jest, pravila po kojima želimo odgajati. Ta pravila bi trebala podržavati vrijednosti i prioritete koje mi kao obitelj imamo i želimo živjeti. Mi se ne možemo usuglasiti oko odgoja u većini ako mi kao supružnici nismo u razumijevanju i urednoj komunikaciji. Zapravo čak ako želimo dobro svojoj djeci i onda je najbolji način kako ćemo im to postići da se potrudimo oko našeg bračnog odnosa. Ne da postanemo helikopter roditelji, nego da postanemo što boji supružnici. Svjedočanstvo ljubavi i poštovanja u braku ima puno dublji i širi utjecaj od savršeno educiranog roditelja. Ništa ne mijenja toliko čovjeka koliko zapravo mijenja ljubav koju djeca dobivaju kroz prihvaćanje, podršku, osnaživanje i odgoj u vrijednostima.

Baš kroz rad s bračnim parovima vidim koliko kriva uvjerenja zapravo uništavaju obitelji. Primjerice, mi mislimo da su centar naše obitelji djeca pa često njih postavimo kao mala božanstva u centar, što onda pogoduje djetetu da postane nezahvalno, bahato i psihički neuravnoteženo odraslo dijete koje najčešće ostane živjeti s nama do 40. Središte naše obitelji je Bog, a ne dijete. Nadalje po odgovornosti tu je brak – dvoje koji su nositelji obitelji, oni su bili tu i prije djece, a ostaju i nakon što djeca odu. Iz ljubavi nastaje brak, iz ljubavi nastaje i novi čovjek, taj novi čovjek ne može posljedično postati uravnotežen bez da živi u urednom i skladnom odnosu. Za takav odnos mi trebamo uložiti jako puno truda, ako to ne prepoznamo kada smo u braku pa trud ulažemo zadovoljavajući apsolutno svaku potrebu i želju djeteta – slijedi nam u budućnosti potreba za duplo veći trud koji se bavi pitanjem kako preodgojiti dijete da se osamostali.

Bruno je teolog i otac petero djece: ‘Mladi se boje imati više djece jer su povjerovali u laži koje im svi govore’

Što najčešće savjetujete bračnim parovima koji su u krizi? Kako da poslože životne prioritete i kada da zatraže stručnu pomoć?

Savjetujem im da otvoreno komuniciraju o svojim osjećajima i potrebama te da zajedno rade na rješavanju problema. Važno je postaviti životne prioritete tako da Bog, brak i obitelj budu na svojim pravim mjestima, tek onda su supružnici osposobljeni za rješavanje izazova izvan kuće. Neće se ništa riješiti ako smo mi izvan kuće super, a u našem domu se ponašamo destruktivno. Važno je prepoznati i naći ravnotežu i mudrost u načinu življenja kako bi sve za čim čeznemo mogli početi živjeti već sada, a ne samo sanjati o tome kako će se to tek dogoditi negdje u budućnosti. Stručnu pomoć treba potražiti kada par ne može samostalno riješiti sukobe i kada problemi počnu značajno utjecati na kvalitetu njihovog života. Isto tako, nije preporučljivo čekati neke fizičke ili psihičke simptome da bi pročešljali područja frustracija i mogućnosti.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Ledori foto