Oko 200 mladih svake godine napušta institucionalnu skrb i udomiteljske obitelji, ostajući tako bez podrške obitelji i društva, bez posla, stana i sredstava za život. Upravo za te mlade brine Dom sv. Antuna koji vode franjevci konventualci sa zagrebačkog Sv. Duha. Cilj im je dati podršku mladima koji moraju napustiti domove iz sustava socijalne skrbi ili udomiteljske obitelji, ali i studentima slabijeg imovinskog stanja. Odlučili smo posjetiti Dom te provjeriti kako žive mladi i koliko im znači njihov privremeni dom.

Dom sv. Antuna osnovan je 1995. godine i od tada svake godine u njemu svoj studentski dom pronalazi petnaestak studenata. O povijesti Doma, njegovoj namjeni i mladima koji su u njemu pronašli dom ispričao je za Veritas fra Vladimir Vidović kojemu je služba ravnatelja Doma povjerena u srpnju ove godine.

“Ideja je došla iz potrebe jer želimo na takav način pomoći mladim ljudima dajući im besplatan smještaj i hranu. U ovom kratkom periodu imam izrazito pozitivna iskustva. Ujedno brinem i o duhovnim potrebama studenata te ih pratim na njihovom životnom putu. Uvijek sam na raspolaganju studentima za razgovor, molitvu i ispovijed”, rekao je fra Vladimir.

Napomenuo je kako Dom sv. Antuna u sebi objedinjuje tri djelatnosti.

“Na prvom mjestu je Caritasova pučka kuhinja koja svakodnevno hrani 300 ljudi u potrebi. Druga je Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskog, a treća studentski dom u kojem je smješteno 14 studenata”.

Mladi su, dodao je, smješteni u dvokrevetnim sobama i imaju zajednički dnevni boravak i kuhinju, a nekoliko je kriterija kojima se vode prilikom odabira studenata za smještaj u dom.

“Jedan od kriterija jest i ekonomsko stanje jer želimo pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Drugi kriterij je preporuka župnika. Također, potičemo i redovito izvršavanje studijskih obveza. Studenti koji polože sve ispite automatski imaju produženje doma za sljedeću akademsku godinu”, poručio je fra Vladimir Vidović.

“Stvorilo se prijateljsko ozračje”

Dario Šagolj (22) boravi u Domu svetog Antuna od prve godine studija povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Dolazi iz Siska i na trećoj je godini studija.

“Do sada nisam boravio u nekom od studentskih ili učeničkih domovima, već samo u Domu sv. Antuna za kojeg smatram da pruža ono što niti jedan drugi studentski dom ne nudi. Krenuvši od toga da je smještaj u potpunosti besplatan pa sve do toga da svakodnevno na raspolaganju imamo hranu”, rekao nam je Dario.

Još jedna, prema njegovom mišljenju, velika prednost ovog smještaja jest to što nema puno mladih.

“Kada je samo 14 studenata lakše je povezati se s ljudima i stvoriti jedno prijateljsko ozračje. Prethodnih godina bilo je 12 studenata, ali preuređenjem jedne prostorije taj se broj povećao. Smješten sam u jednokrevetnoj sobu tako da nemam cimera”, napomenuo je Dario.

Omogućene su mu, dodao je, sve one osnovne stvari poput kuhinje, kupaonice i sanitarnog čvora pa sve do nekih stvari koje izlaze iz nekog prosječnog okvira studentskih domova poput televizora, hrane, hladnjaka, mikrovalne pećnice i perilice za rublje.

“Najviše mi se sviđa to što nije velik broj osoba koje borave u domu i uvijek se može naći netko s kime se može popričati. Boravak ovdje zasigurno mi puno znači jer, pruža ono što malo tko pruža studentskoj populaciji. Da ne postoji ovaj smještaj vjerojatno bi alternativno rješenje bilo jedan od državnih studentskih domova”.

Što se tiče budućnosti, Dario planira ostati u Hrvatskoj i zaposliti se unutar područja znanosti koji trenutno studira.

“Za sada ne tražim i ne gledam nekakve prevelike ciljeve. Prvo treba završiti ovaj prvi korak, odnosno fakultet, a zatim tragati i težiti za daljnjim koracima i ciljevima”, zaključio je Dario.

“Opuštena je atmosfera, ali traži se i ozbiljnost”

Za razliku od Daria, Jakov Sedlar iz Čakovca u Domu sv. Antuna boravi mnogo kraće. Ovaj student prve godine novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu ovdje je proveo tek nepuna tri mjeseca.

“Iskustva su vrlo dobra, ali to je u stvari i ono što sam očekivao od ovakvog smještaja. Zezancija, ali i ozbiljnost uvijek je prisutna. Može se u miru učiti za kolokvije, ali isto tako i zabaviti s ostalim korisnicima Doma”, rekao je Jakov koji sobu dijeli s bratom.

Ovdje su cimeri, dodao je, baš kao i u Čakovcu, dok  ostali korisnici dolaze iz različitih krajeva Hrvatske. Ono što mu se posebno sviđa jest to što je smještaj potpuno besplatan.

“Nije poput ostalih državnih domova koji se plaćaju mjesečno. Isto tako, budući da je dva kata ispod nas pučka kuhinja, omogućena nam je i hrana. I lokacija je prilično dobra – crkva sv. Antuna je ispod nas, bolnica Sveti Duh je iza nas, centar nam je blizu, a i većini nije daleko do fakulteta”, istaknuo je Jakov.

No najviše mu ipak odgovara jedno:

“Budući da sam tek ušao u svijet „odraslih“ i onih koji su daleko od kuće, najviše mi se sviđa to što sam odgovoran sam za sebe i ne trebam nikome odgovarati gdje se nalazim u koje doba dana. Uz  to, ovakav smještaj omogućio mi je manje financijske troškove i uvelike pomogao mojim roditeljima”.

Jakov u budućnosti planira završiti fakultet u roku i zaposliti se u struci. No ima i još jednu veliku želju.

“Volio bih se zaposliti se u nekom od medija, bilo kao TV voditelj, radio voditelj ili pisati za neke od novina. Uz to, želio bih osnovati obitelj prije 30-te, iako je to danas vrlo teško u Hrvatskoj”, zaključio je Jakov.

“U meni je sazrijevao duhovni poziv”

Fra Milan Gelo je tamo boravio 2008. godine. Boravak u Domu dobio je nakon završene Opće gimnazije u Livnu i upisa na dvopredmetni studij kroatistike i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

“Iskustva su doista bila pozitivna, a ponajviše mi je odgovarao određeni red kojega su se pridržavali svi studenti i, ono što je najvažnije, potreban mir za učenje. Smještaj je bio vrlo prikladan za život jednoga studenta. Iako se većina hranila u studentskim menzama, često smo i sami pripremali razna jela za zajednička druženja. Franjevački dom i danas ne omogućuje samo udoban smještaj, nego i suživot s drugim ljudima, s kojima se zajedno raste, napreduje i sazrijeva”, rekao nam je fra Milan.

Upravo je tijekom te godine boravka u Domu, priznao je, u njemu sazrio duhovni poziv.

“Blizina franjevačkoga samostana i upoznavanje s redovničkim načinom životom bili su od velike pomoći u traženju mog životnoga poziva. Uvjeren sam da je Bog tako posložio moj životni put kako bih mogao donijeti konačnu odluku za redovnički život. Čini mi se da je ta godina uistinu bila potrebna da shvatim koji put u životu trebam odabrati”, poručio je fra Milan Gelo.

Nakon razdoblja razmišljanja, molitve i razlučivanja, u lipnju 2009. godine odlučio je postati franjevac konventualac. Zaređen je za svećenika 2016. godine, a nakon pastoralnih službi u Sisku i Vinkovcima, nalazi se na poslijediplomskom studiju dogmatske teologije na Sveučilištu u Tübingenu u Njemačkoj. Djeluje kao dušobrižnik u Hrvatskim katoličkim zajednicama u Reutlingenu, Metzingenu i Tübingenu.

“Na to razdoblje svoga života gledam s velikom zahvalnošću dragome Bogu na darovanoj mogućnosti, kao i fratrima na dobroti koju iskazuju mnogim studentima kojima se na taj način omogućuje besplatan boravak u Zagrebu. Ono što sam i sâm mogao doživjeti tijekom jednogodišnjega boravka u Domu upravo je spremnost u pomaganju drugima, koju su mnogi nesebično pokazivali”, poručio je fra Milan Gelo.

Dok se bivši korisnici poput ovog svećenika sa zahvalnošću prisjećaju svog boravka u Domu, franjevci konventualci sa zagrebačkog sv. Duha nastavljaju sa svojom misijom:

“Planiramo i u budućnosti nuditi besplatan smještaj na način na koji smo to činili i do sada. No potrebni su određeni materijalni radovi kako bi se kvaliteta stanovanja poboljšala”, poručio je za kraj fra Vladimir Vidović. 

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: FB (župa Sv. Antuna Padovanskog)

*Članak je izvorno objavljen u Veritasu