Zagrepčanka Martina Gašparlin (32) u Kanadu je došla prije šest godina, misleći da će tamo provesti samo jedno ljeto. Kako su joj roditelji bankrotirali, željela je u ovoj zemlji punoj mogućnosti zaraditi za svoje školovanje u Hrvatskoj. Mlađa sestra Sandra već je tada bila u Edmontonu, glavnom gradu pokrajine Alberte koji je postao i njezin dom. Nakon teških početaka i napornog rada, Martina se zaljubila u poduzetnika Richarda i zasnovala obitelj. Danas je ponosna majka dvogodišnje djevojčice i tromjesečnog dječaka te nema planove za povratak u Hrvatsku. Iako živi svoj san, ipak joj nešto iz domovine još uvijek nedostaje…

„Život ovdje se podosta razlikuje od onog u Hrvatskoj. Prilike za školovanje, posao i putovanja su puno veće, a ekonomska situacija je mnogo bolja. Diskriminacija u bilo kojem aspektu je gotovo neznatna“, ispričala nam je Martina.

Richarda McNeilla, poduzetnika i vlasnika nekoliko biznisa, upoznala je prije četiri godine.

„Upoznali smo se putem zajedničkih prijatelja. U početku smo bili prijatelji, no ubrzo smo shvatili da smo puno više od toga. Danas najviše vremena provodimo s našom djecom i obitelji, a prijatelje imamo iz cijelog svijeta. Puno ulažemo u nekretnine i posjedujemo nekoliko zemljišta.”

‘Svaki početak je uvijek težak’

No njezini počeci života u Kanadi bili su daleko od života kojim danas živi.

„Prvih nekoliko godina sam radila više poslova odjednom, što nije bilo lako, ali svaki početak je uvijek težak. Trenutno ne radim jer sam se posvetila majčinstvu i uživanju u životu. No tko zna što budućnost nosi.“

Oboje djece rodila je u Kanadi, a sa zdravstvenim sustavom nije imala problema.

„Svatko ima pravo na besplatno zdravstvo u Alberti, provinciji u kojoj živim. Nekako je cijeli sustav vrlo jednostavan. Ono što mi nedostaje su privatne klinike kojih ovdje nema“, rekla je Martina kojoj se trenutno život svodi na obavljanje svakodnevnih aktivnosti oko njezinih mališana.

„Provodimo puno vremena u parkovima, sportovima i druženjima s prijateljima. Muž i ja oboje pričamo engleski s djecom, ali moji roditelji i sestra koji provode puno vremena s njima pričaju hrvatski, pa tako moja kćer razumije oba jezika“.

Djecu ne planira upisati u vrtić, ali čula je od drugih mama kako su svi vrtići privatni i plaćaju se.

„Moja kćer ne ide u vrtić, niti će ići moj sin jer sam odlučila biti s njima doma. Imam sreću što imam svoju majku na raspolaganju 24 sata dnevno. Moja sestra i dadilja također mi pomognu kada god ih zatrebam. “

Grad hokeja i ljetnih festivala

Na upit je li se povezala s Hrvatima u Kanadi, Martina odgovara:

„Ne pripadam nikakvoj zajednici. Nekako sam od samog dolaska u Kanadu stekla puno poznanstava i nikad nisam imala problem s osjećajem da ne pripadam ovdje. No sigurna sam da je samo postojanje hrvatske zajednice pomoglo onima koji se ovdje osjećaju osamljeno i pružilo im utočište“.

Svojim životom u Edmontonu i više je nego zadovoljna.

„Možda će zvučati pretenciozno, ali živim svoje snove. Imam sve što mi u životu treba i potpuno sam zadovoljna i zahvalna na ovakvom životu u zemlji beskrajnih mogućnosti. Edmonton je grad hokeja, ljetnih festivala i uljne industrije. Nudi i pregršt sadržaja – uz kazališta, tu su muzeji, razna događanja i brojni restorani.“

Ipak, priznaje kako grad u kojem danas živi nije niti blizu njezinom rodnom Zagrebu.

„Nedostaje mi europska kultura, šarm zagrebačkih ulica, jutarnja kava na Cvjetnom trgu. Grad se sve više urbanizira i vidi se utjecaj europskih kultura, pa sam sigurna da će kroz nekih desetak godina postati velegrad.“

‘Nedostaje mi naše more’

Najviše joj ipak smeta vrijeme, koje je daleko od sunčanog i lijepog.

„Iskreno, vrijeme je ovdje užasno. Zima traje jako dugo, a temperature dosežu i do – 40 stupnjeva. Ljeta znaju biti lijepa, ali kratko traju. Imam sreću da imamo kuću u Californiji, pa tako zime provodimo većinom tamo.“

Martina zasad nema planova vratiti se. No nekoliko je puta bila u Hrvatskoj na odmoru, ali prije nego je postala majka.

„Kako sam u posljednje vrijeme bila ili trudna ili imala malu bebu nismo išli na odmor u Hrvatsku. No planiramo otići na odmor iduće godine, što će biti pravi izazov s malom djecom. Moj muž i djeca su Kanađani tako da nemam planova vratiti se u domovinu. Ipak, uvijek će mi nedostajati šetnje ulicama moga Zagreba i naravno, naše prekrasno more.“

Maja Šubarić Mahmuljin