Današnja djeca i mladi okupirani su raznim medijima – pametni telefoni su sveprisutni, sve više vremena ‘vise’ na internetu i često se informiraju upravo putem društvenih mreža. Već u ranoj dobi otvaraju profile na Facebooku, Instagramu i TikToku, a najnovija istraživanja pokazuju da ih sve više interesiraju zanimanja kao što su influencer ili youtuber. Upravo je zato medijska pismenost važna, jer u moru informacija potrebno je razlikovati one istinite od lažnih, kao i kritički pristupati medijskom sadržaju.

Zanimalo nas je koliko su mladi medijski pismeni, stoga smo ih upitali znaju li prepoznati lažne vijesti u medijima, provjeravaju li izvore informacija, posebice kada im neka vijest zvuči lažno, kako gledaju na clickbait naslove kojima je cilj ‘upecati’ publiku, vjeruju li više tradicionalnim medijima ili društvenim mrežama, gdje se najčešće informiraju te smatraju li da bi u vrtićima, školama i fakultetima trebalo djeci i mladima ponuditi više sadržaja na temu medijske pismenosti.

‘Uvijek tražim zlatnu sredinu’

“Otprilike znam prepoznati lažnu vijest te uvijek pokušavam procijeniti koliko je zapravo realna situacija opisana u vijesti. Trudim se uvijek doći i do druge strane priče pa tražim neku zlatnu sredinu, osobito kad se radi o nečemu što je vrlo radikalno i jednostrano opisano, budući da su po mom mišljenju domaći mediji vrlo polarizirani i podijeljeni na dvije političke strane”, rekla nam je Karla (27).

Dodala je kako izbjegava clickbait naslove, jer obično je sadržaj loš, a s njima se susreće uglavnom na društvenim mrežama.

“Kako ne bih povećala broj klikova na članku zavirim u komentare ispod da vidim vrijedi li uopće otvoriti članak”, napomenula je.

Na upit vjeruje li više tradicionalnim medijima ili društvenim mrežama, odgovorila je:

“Ne vjerujem ni jednom ni drugom u apsolutnom smislu. Uvijek tražim neku zlatnu sredinu jer se i kod jednih i kod drugih vrlo često događa da prikazuju vijest senzacionalistički i izvan konteksta“.
Dodala je kako se uglavnom informira putem web portala i društvenih mreža, a rjeđe putem TV-a, a tisak gotovo nikad ne čita.

Napomenula je kako smatra da je u obrazovnom sustavu potrebno djeci i mladima ponuditi što više sadržaja na temu medijske pismenosti.

“Apsolutno bi trebalo uvesti medijsku pismenost kao predmet/kolegij. Baš zato što u današnjem vremenu dnevno procesuiramo i na tisuće informacija, a nitko nas ne uči kako da ih sortiramo i čemu da pridajemo veću pažnju. Iako ih oboje jako, volim internet i sloboda govora u kombinaciji daju beskrajno mnogo prostora, no omogućuju osobama skrivenima iza pseudonima da zlorabe taj isti prostor“, poručila je Karla je kraj.

‘Treba češće provjeravati izvore informacija’

S njom se slaže i Vedrana (29) koja ističe kako zna prepoznati lažne vijesti u medijima, ali to duguje završenom studiju novinarstva i visokom obrazovanju.

“Puno čitam, pišem i vjerujem da mogu odrediti koja je informacija puštena u javnost samo da bi se stvorila masovna panika ili pomama. Smatram kako izvore informacija treba provjeravati češće kada je vijest osvanula na nekom web portalu jer portali imaju veću dinamiku ispuštanja vijesti van i manje vremena za provjeru istinitosti”, istaknula je Vedrana.

Dodala je kako moramo razlikovati službene od neslužbenih izvora informacija.

“Službenim izvorima smatramo nositelje društvene, gospodarske i političke moći i vlasti. Ako je izvor informacije stigao od takvog izvora, vjerujem da nije potrebna dodatna provjera”.

Osvrnula se i na clickbait naslove koji su sve češći u novinarstvu.

“Naslovi kojima je cilj upecati publiku služe samo i isključivo za to. Izvuče se neka škakljiva ili kontroverzna rečenica iz (kon)teksta kako bi web publika kliknula na članak i zapravo pročitala barem dio istog, a portal dobio svoj klik. Takvi naslovi služe isključivo za klik, a ne doprinose kvaliteti članka ni novinarstva”, napomenula je.

Dodala je kako osobno više vjeruje tradicionalnim medijima, a kod informiranja manje prati društvene mreže.

“Najčešće se informiram putem mainstream medija. Gledam središnje informativne emisije, a čitam i strane medije. Dobro je svojedobno pročitati i široke rasprave i analize.”

Za kraj je istaknula kako smatra da bi u vrtićima, školama i na fakultetima trebalo biti više sadržaja o medijskoj pismenosti.

“Sve može početi od razumijevanja čitanja i pisanja, izrade plakata pa novinarskih grupa. Djeci će svakako dobro doći rad na kreativnim zadacima te ih možda usmjeriti i u druge kreativne i društvene poslove, ako ne u novinarstvo ili odnose s medijima. Fakultetima nedostaje više prakse i učenja aktualnosti u novinarskom radu. Novinarski je život užurban, prati trendove, prisutan, prilagodljiv, poštuje rokove i ne boji se izazova”, poručila je Vedrana za kraj.

‘Mediji su bili kvalitetniji’

I Carla Lučia (25) smatra da bi djeca i mladi trebali više učiti o medijskoj pismenosti za vrijeme školovanja.

Što se tiče prepoznavanja lažnih vijesti i provjeravanja izvora te clickbait naslova, istaknula je:

“Provjeravam izvore i tko piše članak. Kada vidim članke s clickbait naslovima, uglavnom se zadržim na samo pročitanom naslovu”, rekla nam je Carla Lučia.

Na upit vjeruje li više tradicionalnim medijima ili društvenim mrežama, kratko je odgovorila:

“Mislim da su mediji prije bili relevantniji i kvalitetniji.”

Za kraj je rekla kako se najčešće informira putem interneta te poručila da bi trebalo poraditi na medijskoj pismenosti djece i mladih u Hrvatskoj.

Barbara Kraš Kedmenec/Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Pixabay, ilustracija

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.