/‘PRAVA INSPIRACIJA’ Gordana Glibo o životu sa sljepoćom: ‘Umjesto nemoći i pasivnosti, izabrala sam napredovati i uključivati se u život zajednice’

‘PRAVA INSPIRACIJA’ Gordana Glibo o životu sa sljepoćom: ‘Umjesto nemoći i pasivnosti, izabrala sam napredovati i uključivati se u život zajednice’

„Ako se same osobe s invaliditetom ne budu aktivnije uključivale u život i rad svoje zajednice, ako će prepustiti drugima da oblikuju njihove živote, ako će čekati da se nešto samo riješi, neće dočekati pravu inkluziju“, rekla nam je Gordana Glibo (43) iz Zagreba. Ova diplomirana novinarka, supruga i majka dvoje djece u 18. je godini oslijepila od posljedica komplikacija upalne bolesti (streptokokne angine) koju je dobila još u dječjoj dobi. Iako je, kako ističe, rođena bez poteškoća s vidom, gubila je vid postepeno kroz više godina sve dok ga nije izgubila u potpunosti te od tada nema nikakav osjet svjetla. To je ipak nije spriječilo da diplomira na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te se bavi raznim poslovima.

Osim što radi u udrugama, predaje na Fakultetu prometnih znanosti i Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, a ističe kako najviše voli raditi s ljudima, osmišljavati nove projekte i motivirati druge na aktivniji angažman u domeni njihovih interesa. Gordana se zaposlila u Centru UP2DATE koji kroz razne edukacije i usluge pomaže osobama s invaliditetom pa tako i slijepima i slabovidnima.

U intervjuu za Generaciju otkrila nam je više o radu Centra, svakodnevnim izazovima s kojima se susreće, problemima sa zapošljavanjem, važnosti inkluzije osoba s invaliditetom te planovima za budućnost.

Koja je uloga i značaj Centra UP2DATE? Na koje sve načine pomažete slijepima i slabovidnima?

Centar UP2DATE je udruga koja djeluje u korist osoba s invaliditetom još od 1991. godine. Djelujemo u području informiranja i savjetovanja osoba sa svim vrstama invaliditeta, u području raznih edukacija, pružamo uslugu videćeg pratitelja, tumača znakovnog jezika, tehničke podrške korisnicima novih tehnologija, prilagodbe literature, prilagodbe kulturnih sadržaja. Organiziramo razne sportsko-rekreativne aktivnosti, izlete, druženja i radionice. Provodimo praktičnu nastavu za srednjoškolce i vježbe za studente, surađujemo s mnogim institucijama, ustanovama, učilištima, udrugama, tvrtkama, zapošljavamo osobe s invaliditetom itd.

Centar UP2DATE trenutno u bazi korisnika ima upisanih 677 osoba s invaliditetom iz cijele Hrvatske raznih dobnih skupina, zaposlenih imamo trenutno osam osoba, od čega su tri osobe s invaliditetom. Trenutno imamo 38 aktivnih volontera, provodimo devet projekata (sedam kao nositelji, a na dva smo partneri) i čak dva od tih devet su EU projekti.

Koje sve edukacije nudite za slijepe i slabovidne te koje vještine mogu kod vas svladati? Koliko im je teško zaposliti se i koje su najčešće predrasude i prepreke s kojima se susreću na tržištu rada?

Edukacije ovise o željama i potrebama korisnika. Informatičke edukacije su konstanta i korisnici se mogu prijaviti kad god žele jer su najčešće te edukacije individualne, budući da korisnici imaju različite podloge stečenog znanja i različite potrebe napredovanja u nekom određenom programu.

Ovisno o projektima i dostupnim financijskim sredstvima organiziramo razne edukacije: korištenje nekih aplikacija, daktilografiju, učenje brajice, učenje znakovnog jezika, kuhanje, svakodnevne vještine organizacije životnog prostora, obilježavanja stvari, boja, sadržaja raznih kutija u kućanstvu itd. Zatim su tu razne edukativne radionice s tematikom povijesti grada, tradicijskih običaja, glazbene radionice, radionice psihološke podrške sebi i drugima, radionice za djecu i mlade o nenasilnoj komunikaciji i o pravilnom odnosu prema osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, a po potrebi osmišljavamo i nove edukativne programe i radionice.

Kako slijepe i slabovidne više uključiti u društvo? Koje su sve prepreke njihovoj inkluziji? Što bi trebalo učiniti da dođe do potpune inkluzije?

Sve osobe s invaliditetom je najlakše uključiti u društvo tako da ih se ne diskriminira po osnovi invaliditeta i da im se pruže jednake mogućnosti koje će oni iskoristiti ili neće, ali će imati tu mogućnost. Međutim, i same osobe s invaliditetom trebaju raditi na svojoj integraciji, truditi se, učiti, napredovati, uključivati se u rad i život zajednice, a ne samo zahtijevati neka prava, financijska sredstva ili privilegije, nego i preuzeti obaveze i odgovornosti i nastojati se uklopiti u sredinu u kojoj žive, obrazuju se ili rade. Možemo se izboriti za svoju ravnopravnu poziciju u društvu samo tako da pokazujemo svoje sposobnosti jer nesposobne osobe nisu dobrodošle niti u jedno društvo.

Kako se nosite sa svakodnevnim izazovima, s obzirom na vaš gubitak vida? Koje su glavne teškoće slijepih i slabovidnih osoba u svakodnevnom životu?

Ja sam potpuno slijepa osoba, a sa svakodnevnim izazovima se borim svakodnevno i mogu reći da je to sada već rutina, iako sam se morala ispraksirati da bih bila samostalna. No to je na pojedincu, to nitko ne može umjesto mene. Kad sam izgubila vid, morala sam to prihvatiti kao činjenicu i stalno stanje te nastaviti sa životom u zadanim okvirima. Ali to nije nemoć i pasivnost i ovisnost o drugima, nego razvijanje novih metoda realizacije svakodnevnih situacija.

Danas su mi najveći izazov barijere u glavama jer me predrasude društva guraju na marginu i još uvijek je prisutan karitativni model koji ne prihvaća da ja imam neke sposobnosti, da ja nešto mogu, nego me se promatra samo kroz ono što ne mogu i unaprijed se zaključuje da ne mogu ništa. Tu su puno i pojedine slijepe osobe skrivile takvo mišljenje o nama jer su si dozvolile biti ovisne uvijek i u svemu o drugima pa nije ni čudo da nas se smatra nesposobnima. Smatram da su najveće poteškoće za slijepe osobe, a tako i za sve druge, sažaljenje i prezaštićivanje što od ljudi napravi većeg invalida nego što zapravo jest. Primjerice, ja kuham, pečem kolače, peglam, šijem, planinarim, zaposlena sam, podizala sam djecu bez baka-servisa i danas mogu reći da nisam imala nekih strašnih problema u tim svim aktivnostima, ali sam morala htjeti, organizirati sve prema svojim mogućnostima i prilagoditi si sve da bi bilo uspješno obavljeno. No da sam se prepustila sažaljenjima i zaštićivanju obitelji i okoline, ne bih mogla ništa i ovisila bih o nečijoj dobroj volji i tuđoj procjeni što meni i kad treba.

Kada i zašto ste se uključili u rad Centra UP2DATE? Koja je vaša uloga u Centru i jeste li zadovoljni uvjetima koje vam nudi?

U Centru UP2DATE sam od 2008. godine i od onda sam zaposlena ovdje s manjim prekidima jer sva radna mjesta ovdje ovise o projektima. Uključila sam se samoinicijativno jer nije bilo posla za mene, a nisam htjela čekati da mi netko stvori radno mjesto, nego sam kroz volonterski angažman u radu udruge zajedno sa svojim suprugom stvarala radna mjesta za sebe i za druge.

Budući da sam se kroz život stalno educirala, učila nove vještine, pokušavala stalno nešto novo, sad imam iza sebe puno raznih pozicija: bila sam PR manager, stručni suradnik, edukatorica, voditeljica informiranja i savjetovanja, voditeljica EU projekata, koordinator projektnih aktivnosti itd. U udruzi sam ja zadužena za komunikaciju s korisnicima te na temelju saznanja o željama i potrebama korisnika predlažem nove projektne aktivnosti, osmišljavam razne programe/projekte, prijavljujem ideje na natječaje, organiziram provedbu aktivnosti, brinem o vidljivosti projekata i udruge u javnosti i medijima, itd.

Centar redovito zapošljava osobe s invaliditetom. Kako se takve osobe snalaze i koliko im znači pružena prilika za rad? Na koji način im prilagodite radno mjesto i uvjete?

Otkad ja radim u ovoj udruzi, bilo je zaposleno 12 osoba s invaliditetom, a trenutno nas je troje. Prostor je arhitektonski pristupačan, a računala su opremljena potrebnim programima koje koriste slijepe osobe te imamo i brajeve retke, tako da slijepe osobe mogu samostalno raditi na računalima.

Mislim da oni koji žele raditi pronađu neki posao barem u udrugama, volontiraju dok se ne otvori radno mjesto. Međutim, osobe s invaliditetom se teško pokreću u smjeru cjeloživotnog obrazovanja, nemaju volje za prekvalifikacije, učenje novih vještina, i to ih ograničava u zapošljavanju još više nego realnost invaliditeta.

Na koje ste projekte i programe posebno ponosni?

Teško je izdvojiti samo neke od projekata. Integralno kazalište (2023.) najnoviji je projekt koji provodi Udruga Poseban prijatelj iz Dubrovnika u partnerstvu s Centrom UP2DATE i Gradskim kazalištem Marina Držića iz Dubrovnika s ciljem prilagodbe kazališne predstave slijepim i gluhim posjetiteljima. Provodimo i dva EU projekta – “Asistencijom do samostalnosti 3“ i “S tumačem znakovnog jezika do samostalnosti”. Također, sudjelovali smo u manifestaciji Noć knjige s programom “Čitanje u mraku” gdje smo prezentirali čitanje poezije i proze pomoću čitača zaslona. “Dotaknimo putove Frankopana”(2020./21.) projekt je prilagodbe kulturne baštine osobama oštećenog vida. Pilot-projekt “Mala znakovna škola”(2020./21.) odnosio se na učenje hrvatskog znakovnog jezika za učenike nižih razreda osnovne škole. “Digitalna knjiga po mjeri svakog studenta” (2020./21.), projekt je koji smo provodili u partnerstvu s Fakultetom Hrvatskih studija, a riječ je o prilagodbi literature za četiri osobe oštećenog vida.

Agencija za mobilnost i programe EU dodijelila nam je 2019. nagradu za najinkluzivniji projekt u razdoblju 2016. do 2018. Projekt se odnosio na razmjenu mladih iz 17 zemalja svijeta, 133 sudionika, za koje smo organizirali desetodnevni ljetni kamp u Zadru, održali 142 edukativne radionice na 40 tema. U Zadru smo 2018. bili domaćini međunarodnog kampa za mlade slijepe (ICC-International Camp on Communication and Computers). Iste godine je ostvarena suradnja s Udrugom turističkih vodiča “Donat” iz Zadra na izradi reljefnih znamenitosti i pripremi turističkih razgleda grada. Bili smo i suorganizatori izložbe reljefnih fotografija u mračnoj komori 2012., sudjelovali u prilagodbi digitalne verzije novog Hrvatskog pravopisa 2013. godine u suradnji s Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje te smo od 2013. Nacionalni ICC koordinator za Hrvatsku. Ostvarili smo suradnju s udrugom i Bibliotekom Visoki jablani iz Rovinja na izdavanju i diseminaciji dječjeg romana koji je objavljen istodobno u svim formatima (tiskana knjiga, audioformat i na Brailleovom pismu) što se dogodilo prvi put u Hrvatskoj 2016. godine. Iste godine ostvarili smo i suradnju s G.A.D. produkcijom i s Uredom predsjednice RH na prilagodbi predsjedničine nove web-stranice.

Tu je još i objavljivanje informatičkog priručnika o korištenju čitača zaslona NVDA, autora Danijela Baričevića te objavljivanje informatičkog priručnika o korištenju čitača zaslona JAWS for Windows, autora Zlatka Sobočana. Ponosni smo i na to što nas je Hrvatski informatički zbor 2012. nagradio Plaketom Informatika za projekt uključivanja osoba s invaliditetom u informatičku edukaciju.

Koji su vam planovi za dalje? Što biste željeli da Centar još ostvari i gdje vidite napredak? Vaša poruka za kraj.

U svoju smo viziju uključili tri strateška stupa koja opisuju našu filozofiju djelovanja, a to su: inovativnost, partnerstvo i korisnici. Ponosimo se time što smo kroz dosadašnju odvažnost korisnicima ponudili novi spektar usluga koje prate tehnološki razvoj i nove životne trendove cjeloživotnog učenja i razmišljanja. Dok gledamo naprijed, u smjeru novih izazova, radosni smo zbog prilika koje nam se otvaraju. U Centru UP2DATE nastavit ćemo s nadogradnjom dosadašnjih postignuća kroz nove kapacitete i stručnost, stvarajući svijet jednakih mogućnosti.

Planovi su i dalje prijavljivati projekte na natječaje, provoditi aktivnosti u svrhu podizanja kvalitete života osoba s invaliditetom, stvarati svijet jednakih mogućnosti i inzistirati na univerzalnom dizajnu kao optimalnom rješenju kojim su obuhvaćene sve skupine ljudi jednako i bez diskriminacije. No ako se same osobe s invaliditetom ne budu aktivnije uključivale u život i rad svoje zajednice, ako će prepustiti drugima da oblikuju njihove živote, ako će čekati da se nešto samo riješi, neće dočekati. Samo ako se ima volje za nešto postići, pronaći će se i način kako.

Klara Gagula

Foto: Facebook/Gordana Glibo

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Projekt ”Jednake mogućnosti’” sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.