/Braća Saša i Dean hrabro su pokrenuli posao: Počeci nisu bili laki, ali trud im se isplatio

Braća Saša i Dean hrabro su pokrenuli posao: Počeci nisu bili laki, ali trud im se isplatio

Saša i Dean Perko imaju priču koja je uistinu inspirativna! Saša ima 33 godine, a Dean je dvije godine mlađi i obojica su danas uspješni u svojem poslu, no put do uspjeha bio je trnovit, ali i zabavan. Prošli su kroz sve faze posla kako bi svaki segment usavršili, a danas su suvlasnici i direktori grupacije tvrtki DOMinvest.

Saša je magistar inženjer građevinarstva, a Dean magistar ekonomije. Njihova je ideja krenula kao „fantastična ideja“ – ulazak na gradilište bez iskustva i kapitala. Uzeli su gotovinski kredit, bili hrabri ali i pomalo ludi, kako kažu. Ipak, imali su jasnu viziju i znali su koje korake moraju napraviti da bi došli do cilja. Uložili su puno vremena, truda i energije kako bi krenuli ubirati plodove svojega rada. I tako kreće njihova avantura…

„Budući da smo krenuli bez iskustva, a to nismo smjeli pokazati, na novi alat koji smo kupili prvi radni dan, ujutro na parkingu ispred naše zgrade, sipali smo keramičko ljepilo i polijevali ga vodom. Morali smo osigurati da rezalica keramičkih pločica, mješač za ljepilo i gleteri izgledaju kao da su nebrojeno puta korišteni. I upalilo je, kupaonica je ispala odlično, jedino što je trajalo duplo duže od predviđenog“, priznaju ova braća koja od prvoga dana paze kako rade, no tada im je bilo važno ostaviti dojam da su iskusni.

„Početak je bio težak. Da bismo pokrenuli poslovanje, odlučili smo da prvu godinu provedem na gradilištu i radim kao pomoćni radnik. Nosio sam alat, keramičke pločice i čistio za majstorima, a sve u svrhu da iz prve ruke vidim kako izgledaju građevinski procesi kako bismo ih mogli kasnije optimizirati. Međutim, stvarao se vrlo specifičan odnos, gdje su me majstori odgovarali da im pomažem jer to ‘gazde’ ne rade. No danas sam ponosan što sam se nakon fakultetske diplome odlučio za ovakav put“, govori nam Dean Perko opisujući svoje prve dane na terenu.

Ima li obiteljski posao mane?

Iako se mnogi pitaju ima li obiteljski posao mane ili je dobro kada sve ostaje u obitelji, dečki imaju i odgovor na to. „Postoje i pozitivne i negativne strane, no rekao bih da ih je mnogo više pozitivnih, barem u našem slučaju. Sjajno je što se Dean i ja fantastično nadopunjujemo. Iako smo različiti karakteri i motiviraju nas različite stvari, dijelimo iste vizije i ciljeve. Imamo apsolutno povjerenje jedan u drugoga. Dogode se pogreške i donesu loše odluke, no s obzirom na to da imamo maksimalno povjerenje, nema svađa ili nesporazuma, već samo konstruktivne rasprave. Smatram da je bolje da “sve ostane u obitelji” upravo zbog tog povjerenja“, iskren je Saša.

U njihovoj grupaciji nekoliko je tvrtki, a posao su podijeliti tako da svatko vodi svoj dio i ne dolaze u situaciju da nečija mora biti zadnja. Razgovorom dolaze do rješenja, a drže se onoga da su dvije glave pametnije od jedne. Saša vodi projektni ured, dok Dean vodi izvođenje radova. Ostala poduzeća vode zajednički, uz pomoć vrhunskog tima ljudi koje su okupili. Smatraju da su ljudi najveći resurs i da samo zadovoljan radnik daje svoj maksimum i radi za dobrobit svih u tvrtki. Odluke donose brzo, a one oko kojih se ne slažu to prepuštaju onome tko je nadležan da taj dio poslovanja.

„Danas nudimo zaokruženu uslugu u graditeljstvu – projektiramo i gradimo sve tipove građevina za druge investitore, rekonstruiramo i saniramo postojeće građevine, a posebno bismo istaknuli restauraciju i revitalizaciju objekata od kulturnog značenja. Uz navedeno, gradimo svoje stambene zgrade koje prodajemo na tržištu. Time smo zaokružili cijeli proces u graditeljstvu – projektiranje, gradnju i prodaju“, ponosan je Dean koji s bratom radi posao koji voli, unatoč vremenima koja su izazovna za ovaj sektor.

‘Izazovno je, ali i uzbudljivo’

Rekao bih da je poduzetništvo izazovno u svim vremenima. Do 2015. godine trajala je kriza, od 2019. godine najveći problem postala je radna snaga, a od 2022. suočavamo se s vrlo visokom inflacijom. No, svaku krizu doživljavamo kao priliku. U takvim trenucima najslabiji otpadaju, dok prave prilike dobivaju oni najagilniji i najbrži. Volimo misliti da smo među njima te da se možemo vrlo brzo prilagoditi i najkompleksnijim situacijama na tržištu. Dakle, izazovno je, ali ujedno zanimljivo i uzbudljivo“, objašnjava nam stariji brat Saša Perko.

Ipak, u svojem poslovanju pretrpjeli su i gubitke te nemaju problem o tome govoriti. „Po putu je bilo iznimno puno gubitaka, koji su često bili posljedica naših krivih odluka. Ovo nam je prvo poduzetničko iskustvo, a tijekom brzog rasta suočavali smo se s nizom velikih odluka kojima u tom trenutku nismo bili dorasli. Tri tvrtke za koje smo radili su propale, dvije u izvođenju, jedna u projektiranju. Imali smo i mnoga neuspješna ulaganja, što u imovinu, što u ljude. Svaka nova stepenica u rastu firme nas je koštala mnogo neuspješnih pokušaja. Povodimo se onom ‘Learn by doing’, a po našim procjenama nas je to ‘učenje’ koštalo nešto malo manje od milijun eura“, iskrena su složna braća koja danas vrijedno i kvalitetno grade.

Roditelji su ih od malena odgajali i poticali da razvijaju vještine koje danas koriste u poduzetništvu tako da od malih nogu znaju da za svaki uspjeh treba naporno ali i pametno raditi. „Obojici nam nije teško uložiti godine rada da bismo postigli zadani cilj. Prve zajedničke poslove obavljali smo još kao tinejdžeri. Poslovi su bili jednostavne prirode, no kako smo rasli postojali su sve ozbiljniji. Naučili su nas odgovornosti i raspolaganju s novcem što vidimo da današnjim generacijama nedostaje“, iskren je Dean.

Sve zahtjevniji projekti

Od osnutka do danas, njihove firme unutar grupacije rastu prosječno 100% godišnje, a projekti na kojima rade sve su zahtjevniji. Trenutno rade na jednom hotelskom kompleksu u Istri, muzeju u Slavoniji te vrtiće i škole u zagrebačkoj regiji. Prije nekretninske krize radili su i na njemačkom tržištu, a uskoro lansiraju i novi brend DI Ceramics, showroom specijaliziran za prodaju keramičkih pločica i kompletnog keramičkog asortimana.

Jesu li hrvatski građevinari na koljenima zbog nedostatka kvalitetne radne snage?

I za kraj, pitali smo dečke koje su im mane, a koje vrline. Saša ističe kako je Dean puno empatičniji, osjeti ljude i njihove potrebe, odlično se slaže sa svojim timom i zna kako izvući maksimum iz njih. S druge strane, dosljedan je u onome što radi, te smatra da bi teško mogao zamisliti boljeg partnera od njega. Dean se slaže s time no ističe i kako je Saša više okrenut strateškom, a on operativnom menadžmentu. Stoga je Sašina i vrlina i mana što sve promatra na strateškoj razini i brojevi su mu često prioritet. On je više okrenut rezultatima, a Dean ljudima i time čine izvrsnu kombinaciju.

mšm

Foto: Dejan Tatomir