“Nedostaje mi kuhanje nedjeljom za moju obitelj i pečenje palačinka za unuke. Nedostaje mi da mogu sama sjesti u auto i otići u dućan. Nekad sam ja sve organizirala i o svemu brinula, a sad drugi moraju brinuti o meni. Na to se najteže priviknuti”, rekla nam je Branka Bernardić (69) koja je preboljela moždani udar, nakon čega se sve u njezinom životu promijenilo.

Iako su od udara prošle već dvije godine, ova hrabra žena, majka i baka ističe kako se još uvijek oporavlja od strašnih posljedica. U počecima nije mogla samostalno hodati, jesti i oblačiti se, a put do prvog samostalnog koraka bio je dug i bolan. Upitali smo ju kako je izgledala njezina borba s teškom bolešću, tko joj je bio najveća podrška, koliko joj znači sudjelovanje u akciji “Dan crvenih haljina” te što bi poručila ženama, vezano uz brigu za vlastito zdravlje.

Jeste li primijetili rane simptome moždanog udara?

Tog sam se jutra spremala anesteziologu na zadnji pregled prije dogovorene operacije korotidne arterije. Na pregled, nažalost, nisam stigla. Zadnje čega se sjećam jest da sam pila kavu sa snahom. Poslije sam saznala da sam u jednom trenu klonula cijelim tijelom na lijevu stranu. Snaha se jako prestrašila, zvala hitnu koja je brzo došla. Operirana sam u Vinogradskoj bolnici, a poslije nekoliko tjedana bila na intenzivnoj skrbi na Sv. Duhu. Iz tog vremena ničega se ne sjećam. Prognoze za moj oporavak nisu bile nimalo obećavajuće.

Foto: Zvonimir Ferina

‘Bila sam potpuno izgubljena’

Kada je započela i kako je izgledala vaša borba s ovom bolešću?

Prvo sjećanje vezano je uz Stubičke toplice gdje su me dovezli nakon tri tjedna bolnice. Bila sam potpuno izgubljena polako shvaćajući što mi se dogodilo. Posljedice su bile strašne. Nisam mogla samostalno hodati, jesti, oblačiti se. Put do prvog samostalnog koraka bio je dug i bolan. Već su dvije godine prošle i još se uvijek oporavljam. Začepljenost karotida izazivala mi je ponekad umor, glavobolju. Upravo zato napravila sam sve potrebne pretrage. Još mi je nedostajao zadnji pregled, ali na njega nisam uspjela stići.  Taj dan simptome nisam imala. Osjećala sam se veselo i ispunjeno nakon nedavne proslave krštenja u obitelji lagano ispijajući jutarnju kavicu.

Koliko vam se život promijenio nakon moždanog udara? Jeste li promijenili neke životne navike i tko vam je bio najveća podrška?

Promjene su ogromne. Nedostaje mi kuhanje nedjeljom za moju obitelj, pečenje palačinka za unuke,  nedostaje mi da mogu sama sjesti u auto i otići u dućan. Nekad sam ja sve organizirala i o svemu brinula, a sad drugi moraju brinuti o meni. Na to se najteže priviknuti. Čuvam se, svakodnevno uzimam lijekove, dolazi mi fizioterapeut, vježbam, šećem. Ipak najbolja terapija su moja djeca i unuci, njihov smijeh, pjesma i proslave važnih obiteljskih datuma.

Najveća podrška su mi moja obitelj i molitva te doktorica Arijana Lovrenčić Huzjan koja me svojim savjetima i toplim riječima ohrabruje i motivira na svakom koraku mog oporavka.

Neprocjenjivo iskustvo

Koliko vam znači sudjelovanje u Akciji Dan crvenih haljina? Je li vam ovo prvi put da ste dio akcije?

Prvi sam put dio ove akcije. Ogromno, neprocjenjivo iskustvo. Slušati priče drugih žena koje su doživjele isto što i ja, međusobno dijeliti strepnje, strahove, padove i uspone daje snagu. Jedna smo drugoj pružile ruku i vjerujem da će sve žene u sličnoj situaciji kroz ovu akciju osjetiti da nisu same.

‘Dan crvenih haljina’: Hrabre žene nakratko postale manekenke, jedan trenutak bio posebno emotivan

Što biste za kraj poručile svima, posebice ženama vezano za brigu o zdravlju? 

Drage žene, uživajte u svakom trenutku svog života i budite zahvalne. Zahvalne za svaki radostan trenutak, za svako novo jutro. Ne gubite vrijeme na nepotrebne stvari i brige, čuvajte svoju obitelj i gradite prekrasne uspomene. Svatko misli da se to baš njemu ne može dogoditi.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto:  Zvonimir Ferina