Uoči blagdana Svih svetih glazbeni svijet potresla je još jedna tužna vijest. U 86. godini preminuo je Mate Mišo Kovač, legenda hrvatske glazbe. Tijekom svoje dugogodišnje karijere ostavio je neizbrisiv trag na hrvatskoj glazbenoj sceni, a svojim pjesmama osvojio je generacije slušatelja. Njegova popularnost nije jenjavala ni nakon desetljeća nastupanja, a mnoge njegove pjesme postale su bezvremenski hitovi, piše Croatia Records.
Rođen je u Šibeniku 16. srpnja 1941. u Teslinoj ulici u kojoj su odrasla još dva glazbena velikana – Arsen Dedić i Vice Vukov. Kao mladić trenirao je nogomet sanjajući o nogometnoj karijeri u Hajduku, klubu čiji je bio strastveni navijač do kraja života. Njegovo sve veće zanimanje za glazbu potaknuli su nastupi šibenskog pjevača Ljube Lučeva, te pjesme popularnih talijanskih pjevača Luciana Tajolija, Tonyja Dellaga i Adriana Celentana. Nakon što je na natjecanju “Prvi glas Šibenika” podijelio prvo mjesto s Mirkom Vukšićem, Mišo odlazi u Zagreb. Nastup koji je odredio njegov životni put dogodio se u Karlovcu na natjecanju talenata na kojem je otpjevao pjesmu “I Can’t Stop Loving You” Raya Charlesa i doživio veliki uspjeh. Nastupajući uz ansambl Alfonsa Vučera primijetio ga je Pero Gotovac, glavni urednik tadašnjeg Jugotona zahvaljujući kojem je Mišo potpisao prvi profesionalni ugovor i dobio priliku za snimanje prve ploče.
Na prvoj singl ploči objavljenoj 1964. godine prepjevao je pjesmu svog idola Raya Charlesa “Ne mogu prestati da te volim”, a idućih godina u suradnji sa Stjepanom Mihaljincem i Miljenkom Prohaskom objavljene su “Ja odlazim”, “Vrijeme plakanja”, “San Francisco” i ostale. Prvi hit koji ga je vinuo u visine bio je “Više se nećeš vratiti”, tada mladog autora Đorđa Novkovića, koji je Mišo izveo na festivalu “Vaš šlager sezone”. Godine 1969. istoimena singl ploča dosegla je nakladu od čak 252.905 primjeraka i postala druga najprodavanija u Jugoslaviji, a Mišo jedan od najtraženijih izvođača Jugotona i sve značajnije ime zabavne glazbe. Veliku potvrdu popularnosti dobio je 1971. godine na Splitskom festivalu, gdje je pobijedio s pjesmom “Proplakat će zora”. Singl je prodan u više od 300 tisuća primjeraka. Iste je godine osvojio čak pet nagrada u dva dana, čime je potvrdio svoju iznimnu popularnost.
Godine 1972. okušao se i u glumi, pojavivši se u filmu “Poslijepodne jednog fazana” s Radom Šerbedžijom. Televizijske nastupe nije toliko volio jer je smatrao da se prava povezanost s gledateljima ostvaruje na koncertima. Upravo je na njima mogao najbolje pokazati svoju energiju i odnos prema publici. Tijekom sedamdesetih godina nastavio je nizati uspjehe. Godine 1974. snimio je album “Oj ti dušo duše moje”, album klapskih i narodnih pjesama nastao u suradnji s klapom Šibenik. Producent tog albuma bio je Dušan Šarac, još jedan ključni suradnik u Mišinoj karijeri. Već iduće godine snimio je pjesmu Đorđa Novkovića “Ostala si uvijek ista” koju je Mišo smatrao jednom od svojih najboljih pjesama. Pjesma je tek nakon deset godina postala hitom, a istoimeni album prodan je u preko 200.000 primjeraka. U drugoj polovici 70-ih snimio je albume “Ovo je naša noć” (1977.) i “Uvijek ima nešto dalje” (1979.). Nakon pobjeda na Splitskom festivalu s pjesmama “Noćas ćemo zemlji ko materi reći” 1977. godine i “Dobra ti večer mati moja” 1980. godine, Mišo je odlučio da više neće nastupati na festivalima. Iste godine objavio je album “Čovjek bez adrese”, a godinu dana kasnije “Jači od vjetra”.
Foto: Pixabay, ilustracija
Sinu je posvetio album “Pjesma za Edija”
Njegov idući album “Dalmacija u mom oku” nastao je u suradnji dvojice sjajnih autora, Šibenčana, skladatelja Dušana Šarca i tekstopisca Krste Jurasa. Album je ostvario zlatnu nakladu, a naslovna pjesma jedna je od najprepoznatljivijih glazbenih posveta Dalmaciji. Osamdesetih godina nastavio je objavljivati pjesme koje su ostvarivale velik uspjeh poput “Svi pjevaju, ja ne čujem”, “Sutra mi sude”, “Ja nemam više razloga da živim” kao i albume “Osjećam te” (1993. ), “Zajedno smo” (1984.), “Potraži me u pjesmi” (1984.), “Ostala si uvijek ista” (1985.), “Ti si pjesma moje duše” (1986.), “Malo mi je jedan život s tobom” (1987.) od koji su neki dosegnuli zlatne i platinaste naklade. Među njegovim poznatim izvedbama nalaze se i “Jedan dan života”, “Ako me ostaviš”, “Odavno više ne plačem zbog tebe”, “Poljubi zemlju” i “Slušaj majko, moju pjesmu”. Godine 1989. proglašen je pjevačem godine, a njegova je karijera tada već bila obilježena brojnim uspjesima i velikim brojem obožavatelja diljem Jugoslavije.
Prvi Mišin live koncert objavljen je na dvostrukom vinilu 1988. godine pod nazivom “Koncert”. Radi se o snimci sjajnog koncerta iz zagrebačke Cibone koji je Croatia Records reizdala u rujnu 2026. godine. Kraj osamdesetih obilježio je izlazak još jednog albuma “Samo nas nebo rastavit može” i “Suza nebeska”. Početak devedesetih godina donio je političke promjene i ratna zbivanja na prostoru bivše države. Mišo objavljuje album “Za kim zvono plače”, a kao dio Hrvatskog Band Aida sudjeluje u snimanju pjesme “Moja domovina”, najpoznatije domoljubne pjesme. Osim nje snimio je još domoljubnih pjesama objedinjenih na albumu “Grobovi im nikad oprostiti neće”. Godine 1992. Mišo je doživio veliku osobnu tragediju kada je izgubio šesnaestogodišnjeg sina Edija. Taj događaj označio je jedno od najtežih razdoblja njegova života i ostavio dubok trag na njegovoj osobnosti i karijeri. Sinu je posvetio album “Pjesma za Edija” objavljen 1993., a iste godine održao je povijesni koncert na Poljudu “Noć svijeća” pred oko 40.000 ljudi posvećen njegovom Ediju i poginulim hrvatskim braniteljima. Teška bol i depresija s kojom se borio osjetila se i u njegovim pjesmama na albumu “Mate Mišo Kovač” iz 1994. godine.
Iako se nakon obiteljske tragedije povukao iz javnosti i gotovo oprostio od koncerata, svojoj vjernoj publici zahvalio se albumom nazvanim “Mojoj vjernoj publici” (1995.), a u iduće dvije godine snimio je još dva albuma “Al’ je ljubav bolest teška” i “Osjećam se jači”. Činilo se da će snimanje albuma ublažiti Mišinu bol, no ona je u jednom trenutku postala neizdrživa, a Mišu su na kraju spasili ljubav i podrška dviju najvažnijih žena u njegovom životu, supruge Lidije i kćeri Ivane. Povratak među publiku obilježio je albumom “Budi čovjek dobre volje”, ali i ponovnim nastupom na Splitskom festivalu pjesmom “Vraćam ti se, Dalmacijo, mati”. Mišo je tijekom života pokazao i veliku humanost. Više je puta sudjelovao u humanitarnim akcijama i pomagao ljudima kojima je pomoć bila potrebna. Godine 2001. održao je dva velika koncerta za hrvatske iseljenike u New Yorku, a prihod je darovan obiteljima stradalih vatrogasaca u terorističkom napadu na Blizance. Također, pomagao je domovima za napuštenu djecu i sudjelovao u brojnim humanitarnim koncertima. Njegova dobrota i spremnost da pomogne drugima postali su važan dio njegova životnog puta.
‘Mišo je legenda koja će živjeti vječno’
Početak novog milenija obilježio je albumom “Dalmatino” na kojem je surađivao s Nenadom Ninčevićem i Đorđem Novkovićem. U godinama koje su slijedile nastavio je s uspješnim koncertima od kojih je “Mišo u Šibeniku” objavljen kao CD i DVD te studijskim albumima. Godine 2004. izašao je “Mir u srcu”, a 2006. album “Ja sam kovač svoje sreće”. Na tom je albumu surađivao i s kćeri Ivanom s kojom je snimio pjesmu “Nema mi do tebe nikoga”. Bio je to njihov prvi duet i prvi Ivanin diskografski debi. Njihov drugi duet “Tvoja mala” nalazi se na njegovom zadnjem studijskom albumu “Ne tražim istinu” iz 2010. godine nakon čega je održao obećanje da više neće snimati albume. Ipak, u studio Croatia Recordsa ušao je zbog Arsena Dedića s kojim je snimio pjesmu “Mi smo lišće s iste grane” koju je napisao Arsen.
Ono što je Miši uvijek davalo snage bila je njegova publika. Prvi koncert u zagrebačkoj Areni pred 20.000 ljudi održao je 2009. godine, a potom se vratio još dva puta, 2016. te 2019 godine. Iste godine održao je još jedan veliki koncert na Poljudu pod nazivom “To je moja zemlja”. Njegov doprinos hrvatskoj glazbi potvrđen je i brojnim nagradama. U ožujku 2012. godine dobio je Porin za životno djelo. Dobitnik je brojnih zlatnih, dijamantnih i srebrnih ploča, kao i diskografskih i festivalskih nagrada, Zlatne ptice – nagrade Croatia Recordsa, posebnog priznanje “za najveći broj prodanih ploča u povijesti hrvatske diskografije” koje mu je dodijelio Institut hrvatske glazbe, Multi-platinum Award Hrvatske diskografska udruge, dok mu je gradsko vijeće grada Šibenika dodijelilo “Nagradu grada Šibenika”. Mišo Kovač ostao je snažno povezan i sa Splitskim festivalom, koji je tijekom njegove karijere imao posebno mjesto. U njegovim najboljim godinama festival je bio gotovo njegov drugi dom. Na večeri “Split pjeva Mišu” 2019. godine brojni pjevači među kojima je bila i Ivana Kovač izvodili su njegove pjesme. Tom je prilikom Miši uručeno posebno priznanje za izniman doprinos hrvatskoj diskografskoj industriji koje mu je uručio Želimir Babogredac.
Osim s publikom, Mišo je imao još jednu dugotrajnu i neraskidivu vezu i to s Hajdukom. Za njega je omiljeni klub bio uvijek prvi zato je i prihvatio poziv Uprave kluba te 2021. godine sa Sašom Antićem snimio navijačku pjesmu “Ja ne mogu drugo nego da ga volim”. Važnost Miše Kovača za hrvatsku glazbu nadilazi broj prodanih albuma i održanih koncerata. Mišo Kovač postao je simbol jedne glazbene epohe, a njegove pjesme poznate su i generacijama koje su rođene mnogo godina nakon početka njegove karijere. Njegova popularnost, prepoznatljiv glas, emotivne izvedbe i povezanost s publikom učinili su ga jednim od najvažnijih imena hrvatske zabavne glazbe. Mišo nije samo pjevač s velikim brojem hitova, nego i pjevač čije su pjesme postale dio hrvatske glazbene i kulturne baštine. Mišo je legenda koja će živjeti vječno, piše Croatia Records u priopćenju.
mšm
Foto: Screenshot/YouTube
