U svakodnevnom radu susrećem se s mnoštvom pitanja koja postavljaju roditelji vezanih uz uredan razvoj svog djeteta. Bilo da se radi o pitanjima vezanih uz jezično-govorni razvoj ili pitanjima s područja mentalnog zdravlja djece, većina pitanja počinje upravo ovim riječima koje sam navela u naslovu, piše Mamin kutak.

Kao roditelji, iako znamo da to nije baš najpametnije, skloni smo uspoređivanju razvoja i sposobnosti svog djeteta s razvojem druge djece u čijoj se okolini naše dijete nalazi. Roditelji se najčešće samostalno javljaju kada primijete da njihovo dijete odstupa u bilo kojem pogledu, bez obzira na preporuku pedijatra kojem se većinom prvo obrate.

U većini slučajeva roditelji zaista točno primijete da nešto nije kako treba, no i tada, ukoliko razgovaraju s nekim tko nije stručan, traže pomoć na internetu (koji često nije najtočniji izvor informacija) ili se obrate obitelji u kojoj postoji onaj netko tko kaže: “ma nije mu ništa, prerast će to on“, pa postoji velika mogućnost da se izgubi dragocjeno vrijeme za ranu intervenciju.

Foto: Pixabay

Pitanje br. 1 – „Do koje dobi bi moje trebalo progovoriti prvu riječ?“

U kabinetu sam ponekad čula informaciju da je dijete progovorilo prvu riječ sa 6, 7 mjeseci. Nakon kratkog objašnjavanja da je prva riječ ona sa značenjem, kada dijete ciljano koristi tu riječ baš za određenu osobu ili stvar (primjerice ba-ba je baka i nitko drugi), onda to jest riječ sa značenjem a ne brbljanje. Uredno pojavljivanje prve riječi jest oko godinu dana starosti djeteta.

Pitanje br. 2 – „Do koje dobi bi moje dijete trebalo govoriti rečenice?

Riječi se mogu kombinirati u rečenice tek kada postoji dovoljan fond riječi u rječniku djeteta kako bi ih uopće moglo kombinirati u rečenice. Kada dijete dosegne fond riječi između pedesetak do dvjesto riječi, tada se one mogu kombinirati u dvočlane, tročlane rečenice, kao što su „Mama, daj vode.; Vidi, medo leži“… Takav fond riječi dijete urednog razvoja dostiže s oko navršene dvije godine, uz napomenu da je svako dijete individualno te se uzimaju i drugi čimbenici u obzir kada se radi individualna procjena.

Pitanje br. 3 – „Do koje dobi bi moje dijete trebalo izgovarati pravilno sve glasove?“

Određeni glasovi javljaju se u određenoj dobi djeteta, no ovisi o puno čimbenika poput motoričke spretnosti, genetske predispozicije za izgovorne teškoće, jede li krutu hranu (žvakanje), je li izloženo komunikaciji s vršnjacima ili je previše izloženo ekranima i dr. Ipak, postoje smjernice u kojoj dobi bi koji glas trebao biti točno izgovoren iako je za uključenje u terapiju bitna i vrsta pogreške koju dijete čini. Primjerice, glas /R/ tolerira se do 5,5 godina, no ako ga dijete u dobi od 4,5 izgovara kao stražnje (francusko rrr), tada ga odmah uključujem u vježbe kako se tako pogrešno mjesto izgovora ne bi dodatno učvrstilo. Ostali glasovi i dob kada bi se trebali pravilno izgovarati:

Dob/god Glasovi

1 – 2 a, o, e, p, b
2 – 3 i, u, f, v, t, d, n, nj, m, k, g, h, j
3;6 – 4;6 s, z, c, š, ž, l, lj
4;6 – 5,5 č, ć, dž, đ, r

Foto: Pixabay

Pitanje br. 4 – „Do koje dobi bi moje dijete trebalo znati (tečno) čitati?“

Ovo je malo kompleksnije pitanje, pa zahtjeva i takav odgovor. Svi se slažemo da čitanje nije urođena sposobnost te se uvježbava i trenira – čitanjem. Do 3. razreda redovne osnovne škole se čitanje još uvijek automatizira pa se prije te dobi niti ne dijagnosticira disleksija. Ipak, već ranije je moguće prepoznati predispoziciju za teškoću čitanja, čak i u predškolskoj dobi, kada su predvještine čitanja i pisanja u razvoju.

Tako bi bilo dobro odraditi opsežnu procjenu predvještina čitanja i pisanja (postoje standardizirani testovi) u predškolskoj dobi ako primijetite da dijete ima teškoća s određenom vrstom zadataka, makar vam na školskom testiranju spremnosti za upis u 1. razred rekli da je sve u redu. Prečesto se susrećem s djecom koju je potrebno uključiti u logopedski tretman radi teškoća s usvajanjem čitanja, a ustanovi se da je „sve bilo u redu“ na testiranju za polazak u školu. Kroz 2. razred „uredni“ čitači bi trebali početi čitati titlove na ekranima.

Pitanje br. 5 – „Do koje dobi bi moje dijete trebalo pravilno držati olovku?

Pravilno držanje olovke ključno je za razvoj fine motorike i uredno pisanje. Preporuča se da djeca usvoje ispravan hvat olovke do otprilike 6. ili 7. godine, kada većina djece počinje formalno obrazovanje. Važno je poticati ispravan hvat kroz igru i vježbe jer će im to olakšati pisanje te smanjiti mogućnost razvoja nelagodnosti ili problema s rukom kasnije u životu. Pravilno držanje olovke nije samo važno za urednost pisanja, već također može utjecati na dugoročno zdravlje djetetove ruke i zapešća. Ako dijete ne drži olovku pravilno, može se pojaviti napetost u mišićima koja može dovesti do nelagode ili bolova tijekom pisanja, a ponekad i do trajnih problema s rukom.

Djeca se često prirodno prilagođavaju pravilnom hvatu olovke kroz svakodnevne aktivnosti koje uključuju fine motoričke vještine, poput crtanja, bojenja ili slaganja sitnih predmeta. U svakodnevnim aktivnostima možete pomoći djeci razvojem ovih vještina kroz različite igre i aktivnosti, kao što su igranje s plastelinom ili glinom, slaganje slagalica s malim dijelovima, vježbe s kopčama i kopčicama, korištenje pinceta ili štapića za prenošenje malih predmeta. Također, postoje različite vrste posebnih olovaka i držača za olovke koje mogu pomoći djeci u usvajanju ispravnog hvata.

Ovo je sve što trebate znati o zahtjevnom i divnom periodu nakon poroda: Jedno je jako važno

Eto, ovo su bila neka od najčešćih pitanja s kojima se gotovo svakodnevno susrećem. Nadam se da sam Vam pomogla razjasniti neke nejasnoće koje možda imate vezane uz jezik i/ili govor. Savjet na kraju, vodite se svojim osjećajem i ako primijetite da dijete ima određeni problem u jezično-govornom razvoju, obratite se logopedu.

Maja Vincek Slunjski, mag.logoped, integrativni psihoterapeut za djecu i adolescente

Foto: Freepik